Godot samo što nije

Sjedim večeras uz ovaj svoj laptop, u tišini koja bi trebala biti mirna, ali je zapravo teška. Teška od razmišljanja o susretima koji su mogli biti priče, a postali su samo još jedan "muk" u digitalnom eteru. I moram priznati, više nisam ni ljut, ni zbunjen. Samo sam beskrajno tužan.

Tužan sam jer vidim toliko dobrih, pametnih i nevjerojatno sposobnih žena koje hodaju ovim svijetom kao ranjeni ratnici. Nose svoje diplome, svoje karijere i svoje "ja sam čvrsta" štitove kao ordene, a zapravo su samo emocionalno izranjavane do mjere da ne mogu prepoznati pruženu ruku.

Kad "čvrstina" postane zatvor
Nedavno sam čuo jednu takvu ženu kako ponosno ističe svoju snagu. Rekla je da je čvrsta, da zna što želi. Ali ja tu čvrstinu vidim drugačije. Prava snaga nije u tome da ti trebaju mjeseci opreznog zbližavanja da bi uopće dopustila nekome da te upozna. Prava čvrstina je kad znaš hendlati muškarca – kad mu znaš u oči reći: "Dopadaš mi se, idemo" ili "Nismo jedno za drugo, hvala ti".

Sve ostalo? To nije snaga. To su samo zidovi. Visoki, debeli zidovi iza kojih se skriva strah da će netko vidjeti onu malu, nježnu osobu koja samo želi biti voljena. I tako, gradeći te utvrde, one zapravo postaju zarobljenice vlastite obrane.

Bljesak koji nestane u mraku
Druga situacija me pogodila još jače. Osjetiš tu lucidnost, taj bljesak inteligencije u dopisivanju, onu rijetku iskru gdje se mozgovi dodirnu prije nego ruke. Pomisliš: "Evo je, netko tko razumije." Postoji taj ogroman potencijal za predivnu priču, za nešto što bi moglo biti stvarno i veliko.

A onda – muk.

Bez objašnjenja, bez traga. Samo bijeg u tišinu. To je onaj trenutak kad se upale stari alarmi iz prošlosti, kad rane iz nekih bivših bitaka zabole toliko da je lakše ugasiti sve nego riskirati još jedan osmijeh. I to je ono što me rastužuje: taj golemi potencijal koji se baci u vjetar. Ta pamet koja se koristi za bježanje, a ne za građenje.

Pitanje koje ostaje visiti
Gledam te žene i dođe mi da ih zagrlim i kažem: "Čemu?" Čemu sve te igrice, ta povlačenja i to vječno čekanje na 'savršeni trenutak' koji ne postoji? Život prolazi dok vi istražujete tuđu strpljivost i mjerite svaki milimetar bliskosti.

Žalosno je što na kraju takve osobe ostaju same, uvjerene da "nitko ne valja", dok su zapravo promašile ljude koji su bili spremni stajati uz njih, s ranama i bez njih.

Ja ne tražim savršenstvo. Ja ne tražim nekoga bez ožiljaka. Ja samo tražim nekoga tko je dovoljno hrabar da, usprkos svemu, zna reći "da" životu. Jer moji ožiljci su tu da me podsjete da sam živio, a ne da me spriječe da živim ponovno.

Šteta onih priča koje su mogle biti napisane, a ostale su samo prazne stranice.

Link

Yeah.. u pocetku bijase rijec.

pa onda u nekoj sredini se nesto tako razmisljalo...

a onda se prihvatla samoca i zadovoljstina je u tome da te nitko ne dira previse...tu svetu intimu koju imas sa svojim mislima...

i onda opet eoni prodju da dodjemo na pocetak..

a u pocetku .... (goto line 1)

Što sam starija to više vidim da muškarci smatraju da žene bez njih ne mogu biti sretne.
Odnosno, da ako netko nije uparen da nije sretan.

Idemo sada o prosječnoj ženi koja je nakon završene škole završila u prosječnoj firmi i prosječnom braku (iz ljubavi) rodila djecu i u tom kućno odgojnom-kuharskom-spremačkom- segmentu potegla veći dio, zbedinirala svoje starce, ponekad i svekra i svekrvu, djeca se oženila i udala, muž se poluskurvao (neka ima sreće pa se rastala) i kooooooooooooonačno je slobodna.
Ne mora više ništa. Eventualno još posao, ako nije u penziji.

I taman joj bi trebao sada jedan sredovječni, koji očekuje da ona potegne opet veći dio kućnih obveza balansiranje između njegove djece i unučadi i svoje djece i unučadi i nereda u životu...

Taman kad pomisli kako bi bilo lijepo da ima koga- padne joj na pamet moje gore napisano- i predomisli se.
Nije bitan razlog.
Živjela žemska sloboda.

Često prije nego nešto tu napišem ozbiljnije na temu muško ženskih odnosa razmislim si koliko je to pametno jer znam da će uvijek biti komentara ljudi koje ne zanima što je doista rečeno sa napisanim već će redati uobičajene floskule koje nisu iznešene u predmetnom tekstu.

Onaj koji zna čitati shvatit će što sam napisao.
Drugi će nabacivati uobičajene floskule u obrani zašto se ne usude izaći iz svojih oklopa i biti sretne u dvoje.

touchmefeelme, ne trebaju mi floskule.

Moja susjeda je u braku 51 godinu

Spremaju se u starački dom (imaju njemačke penzije, pa im nije problem) i žena NE ŽELI u isti dom gdje je muž. Kaže da hoće biti samo svoja barem u staračkom domu, jer ako budu skupa opet će mu se prilagođavati.

Poznajem puno samih žena. Svih kategorija. Udovica, rastavljenih, nikad udavanih.. kad su prešle neke 50-te, traže i Boga mole da ne nađu. I taman kad nazovi veza postane ozbiljnija odlaze iz te veze.
Ne od straha od povređivanja. Fučkaš to.. nego od toga da će si opet na glavu navući dodatne obveze.

Ako ti ne trebaju floskule zašto ih onda koristiš?

Tko je ikada spominjao da veza automatski znači zajednički života?

Tko je ikada rekao da žene mogu biti sretne samo kad su s muškarcima?

Koristiš uobičajene floskule kojima se opravdava zašto netko nije spreman vezati se.

Htjela bih čuti muško mišljenje:
Kad ženi odrastu djeca i kad joj je jedina obveza brinuti o sebi i zadovoljiti svoje potrebe (ako je stambeno i novčano zbrinuta) zašto bi žena tražila ozbiljnu vezu u smislu da žive zajedno.

Halo! Jel ima koga doma?!
Ja te opet pitam: gdje sam ja na bilo koji način sugerirao da bi veza automatski značila zajednički život!

Nitko se ne povlači iz neobavezne veze. Nema potrebe.
Povlačiš se iz onoga što ide prema ozbiljnoj vezi, je to nosi obveze.

Čito iz prve ruke. Draga prijateljica ima putničku agenciju i autobuse (hvala joj za puno mojih putovanja) i ona kaže (to i vidim) da je cca 1/4 putnika muškarci a cca 3/4 žene.

Iz ovog prizlazi da polovina žena koje putuju neće naći mušku srodnu dušu u vidu muškarca putnika :))))

“ Prava čvrstina je kad znaš hendlati muškarca – kad mu znaš u oči reći: "Dopadaš mi se, idemo" ili "Nismo jedno za drugo, hvala ti".

ovaj citat iz tvoga teksta koji je napisan iz tvoga ugla promatranja je rekao sve, bas sve

ta sam, oduvijek bila i mislim da nas ima jos takvih s pogledom u oci kazem” dopadas mi se, idemo” ali to kazem samo onome koji mi se zaista dopada a ne SVAKOM koji misli i umisli si da bi mi se bas on trebao dopadati jer se ja dopadam njemu

A isto tako kazem kad znam da je tako “nismo jedno za drugo, hvala ti” i to je to sto neki muskarci nikako ne mogu da prihvate , zato sto su umislili sebi da su bas oni Bogom dati i da ne mogu biti odbijeni

Imam iskustvo dugogodisnjeg braka koj je bio dosta dobar ako se poredi s drugima, ali za mene na kraju nije bio dobar, otisla sam, sve ove godina kako ne zivim zajedno s nekim imam iskustvo dejtanja i veza nastalih na dejting sajtovima i zanimljivo je koliko je njih htjelo nesto samnom, kovalo razne planove i nadalo se necemu, rijetikma sam dala sansu iz vec navedenog, kad ja osjetim da ón zeli sto i ja, tada je bilo dopadas mi se i idemo, pri tome ne mislice kolio dugo ce trajati, mnogo vise onih je kojima sam rekla nismo jedno za drugo, zanimljivo kako su se svi ponijeli s tim, neki jako tesko zato sto su shvatanja ako mu se ja svidjam prema tome i on bi se meni trebao svidjeti
ne ide to tako u zivotu
zene su, velika vecina njih same zato sto znaju sta hoce a sta nece, moja nedavna nazovi je veza je zavrsila bas zbog toga sto sam rekla iskreno da ne znam kad cu i da li cu ikada vise pozeljeti zajednicki zivot pod istim krovom jer ne zelim tu odgovornost, jer to je tako, u to se ulazi iz velike velike ljubavi i zelje za zajednistvom i ne iz potrebe druge strane, taman posla da ispunjavam zelje onih koji bi to htjeli
njemu je to zasmetalo kako ja mogu tako osjecati a u stvari jasno nam bilo od pocetka da do zajednickog zivota nece doci, to je sam oizgovor jer bili su drugi razlozi zbog kojih bi se i jesmo razisli ali nije se pricalo o tome
muskarci sami zive u zabludi da je zenama tesko u samoci, nije za vecinu jer da jest one ne bi bile to
u danasnje svijeme je najvaznija sloboda, ne vidim je u zajednickom zivotu sada u ovim godinama, kad realno gledajuci dolazi tezi period zivota, mnogi dobijaju razne bolesti s godinama i ne da mi se biti bas sve u toj vezi i zato biram dok mogu biti prijateljica i ljubavnica, definicija toga zena slobodna u ljubavnoj vezi s slobodnim muskarcem jer ozenjeni nisu moji tipovi muskarca nikad bili i nece jer za mene je ljubav nesto drugo od toga sto oni nude i mogu dati, sebicna sam po tom pitanju i ne zelim da dijelim tipa s kojim sam u vezi
dvoje koj izele isto prepozanju se i tada ide sve s lakocom a ne dodju svi do zajednickog zivota jer ne zele te obaveze u zivotu

"Nitko se ne povlači iz neobavezne veze. Nema potrebe.
Povlačiš se iz onoga što ide prema ozbiljnoj vezi, je to nosi obveze."

Iz prve ruke: netočno.
Uredno smo bili u vezi i svatko je živio svoj život i nikakvih planova nije bilo u smjeru nečeg višeg.
Razlog koji mi je rekla za prekid zadržao bih za sebe no nema veze sa bilo kakvim prerastanjem onoga što smo imali u nešto ozbiljnije.

i ja smatram da ozbiljna veza ne treba uključivati suživot,
tijekom godina, imala sam dvije takve veze na daljinu, no čak i da živimo u istome gradu, na isti bih način funkcionirala

u ostalom dijelu teksta, ne pronalazim se. ali ni nađilo mene još ne pronalazi ))))
reklo bi se, cjelina nije (samo) zbroj dijelova.. a ništa ni nije kakvim se čini

@una_sw hvala na otvorenom komentaru iz svoje perspektive i vjeruj mi da smo na istoj valnoj duljini što se toga tiče.

Mi smo odrasli ljudi, imamo svoje život i imamo svoju slobodu. Ta slobodan, taj mali dio svemira, taj naš kutak je samo naš i meni je moj dragocjen. I zato i poštujem i tuđe i nikad mi nije bila namjera dirati u nečiju slobodu.

Odnos dvoje ljudi se može graditi i da se međusobno ne sputavamo na bilo koji način. Hvala lijepa ali znam si sam i skuhati i oprati i počistiti. Ne tražim niti čistačicu niti kuharicu niti spremačicu.

I ja to sve jasno artikuliram sa svim ženama koje upoznam.

@SuperHeidi ja dok sam živio izvan Zagreba sam imao isto dvije veze i obje su odlično funkcionirale: zajednički vikendi kad se čovjek opušta a tijekom tjedan svatko vodi svoj život. I možda je i to bolje je brije rješavamo preko tjedna a vikendima se opuštamo.

No ipak moram nešto priznati: u jednoj vezi nakon prvog vikenda provedenog kod nje i jedno i drugo smo pomislili kako bi bilo lijepo živjeti zajedno. To smo si poslije priznali. Vjerojatno zato što je taj vikend bio tako opušten i bez stresa kao da se poznajemo cijeli život. A zapravo smo prvi put proveli noć pod istim krovom.

da svi mi stanemo na loptu

ljudi nisu igračke pa kad nam zatrebaju uzmemo ih, a kad ne, stavimo na policu i neka nas čekaju.
jer to je veza "bez obaveza".

Ne postoji veza bez obaveza, ne postoji odnos među ljudima bilo koje vrste, prijateljski, poznanički, poslovni, ljubavnički.. koji ne podrazumijeva obavezu i odgovornost.

Onaj tko traži vezu bez obveza- svatko neka bježi od njega ko vrag od tamjana.

Ustvari, hjela sam napisati u startu, da nema razloga da netko žali žene srednjih godina. One znaju kako doći do muškarca ako to žele. Ako su same, znači da ne žele ..

niti su uvijek bili u pitanju samo vikendi, miti sam mogućnost suživota apriori odbacila + jednostavno, meni je u tom trenutku tako odgovaralo, @touchmeitd ))
dinamika ljudskih odnosa, kao i osobnoh stavova i pregerencija je različita
i sada bih nekako težila kvalitetnom, intenzivnom druženju, a ne suživotu...no... tko zna što bi sve bilo moguće...jer doista to i jest

no istina jest i to da ima dobar dio osoba koje na potencijalni suživot sa situiranom ženom primarno gledaju kao na rješenje njihovih životnih (ne)prilika i propusta...kao u svemu, mudro treba odvagnuti što, kako, kada i s kim
koliko god vam to možda teško padalo - samo reci ne

prebolit će se...i idemo dalje

ne mogu baš dugo biti tu sada, ali samo još da pitam @pognioci, bi li definirala -obvezu-
nisam sigurna da barstamo istim pojmovima a ni pozicijama

Inače ja moram priznati da ne volim pisati blog postove koji potaknu raspravu jer se uvijek vidi dva tabora koja su naizgled nepomirljivo razvodvojeni: muški s jedne strane a žene s druge strane. I kad vidim komentare žena koje dobrano generaliziraju ovaj moj blog post može biti i pokazatelj do čega je to dovoelo. Ja ne kažem da nema svakakvih muškaraca "tamo vani" ali znam tko sam, što sam i što tražim i što nudim. Ali kao da nitko je vjeruje da tako nešto postoji jer su sva dotadašnja iskustva bila drugačija. I onda možda dolazimo do paradoksalne situacije u kojoj bi ja trebao dokazivati da recimo neću varati u vezi ali to trebam dokazati prije nego uđemo u vezu... Otvarač za konzerve je u konzervi.

pa ne vidim sada i ovdje ni tabore ni bojne ))
razmjena mišljenja i iskustava je ono što bi raspravu / dijalog trebalo nekako održavati

ljudske sudbine i stilovi života su doista brojni i česte se prilično razlikuju i međusobno i od naših vlastitih
valja moći razumjeti drugu osobu, nevezano za naše stavove i mišljenja, bez da bismo nešto kao dokazivali ili onog drugog / drugu uvjeravali ili uvjerili u nešto...

ili ne treba ni započinjati razgovor

@Touch, nema na cemu, drago mi je da smo se razumjeli :)

Touch , na stranu tvoja razočaranost i tuga,jel tako detaljno analiziraš i sebe kao i te koje ti zbrišu?

Jer medalja ima i dvije strane,a ti razgolitio samo jednu.

Kad netko prema meni nastupa ovako:

"Touch, ne padam ti ja na te jeftine fore.
Priznaj da si ženomrzac i možda pritajeni ...."

Ja ne mogu nego kratko primjetiti da ta osoba ima jako velikih problema sa muškarcima koji se usude, zamisli strahote, na dejting sajtu progovoriti o dejtanju.
Mene samo zanima zašto toliko mrziš muškarce koji ne šute.

Pužeš ,i to četveronoške.

To je neka uvreda ili što?