Za one koji se ne boje osjecaja

Sve češće imam osjećaj da su riječi postale lagane. Prelagane. Izgovaraju se brzo, bez težine i bez odgovornosti. „Čujemo se“, „Vidimo se“, „Javim se“, „Dogovoreno“. Lijepe, uredne rečenice koje zvuče kao obećanja, a zapravo su samo trenutna udobnost.

Površni ljudi često govore ono što je u tom trenutku najlakše reći. Ne zato što su zli, nego zato što ne žele nelagodu. Lakše je obećati nego objasniti. Lakše je ostaviti otvorena vrata nego reći da se ne želi ući unutra.

Problem nije u tome što se netko predomisli. To je ljudski. Problem je u tome što se sve češće zaboravlja da je druga strana stvarna osoba, a ne chat prozor koji se može zatvoriti bez posljedica. Da iza svake poruke postoji netko tko je povjerovao u izgovorenu riječ.

Površnost se danas često maskira kao sloboda. Kao opuštenost. Kao „ne dugujem nikome ništa“. A zapravo je to samo bijeg od odgovornosti. Jer odgovornost počinje onog trenutka kad nešto kažeš. Kad nekome daš nadu, očekivanje ili barem osjećaj sigurnosti.

Postoje ljudi koji će ti reći: „Vidimo se“, i stvarno misliti to. I postoje oni koji to kažu samo da razgovor završi ugodno. Razlika između njih nije u riječima, nego u karakteru.

Naučila sam da ne treba slušati što netko govori kad mu je lijepo, nego kako se ponaša kad dođe vrijeme da se riječi pretvore u djela. Jer obećanja bez namjere nisu nespretnost – to je izbor.

Možda sam staromodna, ali još uvijek vjerujem da riječ nešto znači. Da je dogovor dogovor. I da je iskren „ne mogu“ puno pošteniji od praznog „hoću“.

Na kraju, nisu nas umorili ljudi koji su bili iskreni, čak ni kad je boljelo. Umorili su nas oni koji su govorili lijepo, a nestajali tiho.

I zato danas biram drugačije. Biram ljude koji znaju težinu svojih riječi. Jer osjećaji nisu površni. I ne bi trebali biti.

I to tu baš na iskrici?
Teško.

Ljudi se površnošću štite jer žive u svijetu nametnute površnosti.

50% ljudi su muljatori, a 49% "you can't handle the truth"!

Nata, dobro dosla nova blogerice. Svidja mi se kako pises, slozila bi se se vecim dijelom napisanog, pogotovo ovo gdje kazes da vjerujes da rijeci nesto znace, takva sam, staromodna ali ne mogu drugacije, samo rijeci s pokricem kod mene prolaze.

Ljudi lupaju neodređene stvari jer ako su konkretni i svojim riječima daju težinu će sigurno nekoga povrijediti. To je virtuala. Poslije 2000. godine se svačega navuklo na net.

vidiš kako una/diva slatkorijećivo piše, a brzo će sama sebe demantirati Takvih se treba čuvati. Sada će graknuti da nije diva. Pa što je se onda ne odrekne! Skupa su ko proljev i predež.

proljev i prdež

Ricambi citaj s razumijevanjem moje tekstove i ne lupetaj

Dova, dobrodošla :)

Piši i ne obraćaj pažnju na negativu.

Dobro nam došla nova blogerice Nata i svaka ti je na mjestu ali...kod mene se ništa promijeniti neće...tako ja to osjećam..u stvari valjda i želim:-))

Autor: arapo

Razni karakteri,razni ljudi.Ne treba ikome ništa zamjeriti.Sve je stvar izbora !

ništa nije kakvim se čini, a opsjenara je sve više
zar je čudno da je sve teže prepoznati a onda i prihvatiti autentične osobe

Istina je precijenjena, jer nije za svakoga. A neke nisu za nikoga. Najbolje ih je prešutjeti.

Dok svi pate za iskrenim osobama, mene takvi opterećuju. Misle, ako istresu istinu o lošim djelima da im ona moraju biti oproštena (i onda se na mene dure što ne oprostim, a on je iskren) ako ne odmah, onda s vremenom i to: ja sam iskren-a opravdava sve njihovo i bezobrazno i ino ponašanje.

Obećanja tipa: vidimo se, čujemo se i slično nisu obećanja, nego pozdrav uz doviđenja
Za "vidimo se" treba dvoje.
Da li je netko ispoštovao "vidimo se" možemo znati tek ako smo ga zvali da se vidimo, a on nas je odbio bez opravdanog razloga. Ovako je to bilo nešto neodređeno i njemu i vama i nije spomena vrijedno.

A samo sam htjela napisati da ne volim iskrene ljude.
Barem ne one koji napomenu svoju iskrenost u kontekstu neke svoje izjave.

iskrica ima specifične iskrene članove
otprilike to izgleda: ja nikad ne lažem. iskreno ti priznajem da sam u braku i tražim ljubavnicu za seks.
to što nije iskren prema onoj doma, to se ne računa

vjerojatno će i njoj (kad ga uhvati) reči da joj iskreno priznaje da ima ljubavnicu (i očekuje da mu ona oprosti)

@pognioci, a koja iskrena, dobra ili poštena osoba ima potrebu reći za sebe da je takva?
te se stvari ustanove ili ne

Iskrena osoba nema potrebu apostrofirati da je iskrena ,prava i zdrava ( u glavi ), problem je kaj sve navedeno svatko od nas mjeri svojim metrom, a postoji i ona o dvije istine i obično tu " zapne ".

Iskrica je mnoge zapalila
ali i pretvorila u pepeo i prah.

Na sreću ( il ne ) iskricu nastanjuju feniksi.

kad pogledam koliko je hejtera i trolova.... pitam se, jel se ti feniksi možda osjećaju dobro u takvom društvu?
ja baš i ne

Razumijem što želiš reći i slažem se da se „iskrenost“ često zloupotrebljava kao alibi za loše ponašanje. Iskrenost sama po sebi ne oslobađa odgovornosti, niti automatski zaslužuje oprost. U tome se ne razilazimo.

Međutim, moj tekst nije bio o istresanju istine bez obzira na posljedice, nego o težini izgovorene riječi. Za mene problem nije u tome što se netko predomisli, nego u tome što se olako govori ono što se ne misli ili ne namjerava ispuniti, a zatim se to relativizira.

Kad kažem „vidimo se“ ili „čujemo se“, ja to ne doživljavam kao puki pozdrav, nego kao namjeru. Ako je to samo fraza – onda je poštenije tako i komunicirati. Ne očekujem da se sve realizira, ali očekujem jasnoću. Razlika između „možda“ i „dogovoreno“ meni nije mala.

I ne, ne mislim da za „vidimo se“ treba dvoje da bi riječ nešto značila. Dovoljno je jedno da je izgovori bez stvarne namjere. Tu dolazimo do suštine – nisu problem neostvareni susreti, nego neodgovorno baratanje očekivanjima.

Što se tiče iskrenih ljudi – ni ja ne volim one koji svoju „iskrenost“ koriste kao štit. Ali cijenim ljude koji znaju reći istinu na vrijeme, čak i kad nije ugodna, umjesto da ostave prostor lažnoj nadi.

Moj tekst nije poziv na patetiku, nego na dosljednost. Jer riječ možda nije pravno obvezujuća, ali je i dalje moralna.