svemirska ljuljačka

čudna il' čudesna je igra svijetla i tame,
dana i noći, sjećanja i moći...
oduvijek je između zemlje i neba
kamen taj koji u ljude gleda
kamen
gleda i pamti ali ne zbori
jer vajde nema da progovori

toliko je staza kojima nikad nećemo proći
mislimo da jaki vučemo konce
no samo u magli pratimo najbliže zvonce
u mraku je mračno, hladna magla je svuda
zar je grijeh poželjeti suputnika, druga
bilo sa sjevera ili topline juga

zavojita i pusta je ta staza duga
dok jednog grize duša tijesna
drugo misli, neka sirenina pjesma
kamen šuti ali kamen zna
dom je tamo
gdje pod pamti naše omiljeno mjesto
a ne tamo gdje srcem tek povremeno jesmo

a što ljudi?
ljudi
mogu na toj stazi ustajati, padati
od tišine pjesmu skladati
pravim se ljubavima nadati
zvjezdanim sjajem sretni sjati
nekome postelje od laži tkati
oceane strasti drugime darivati
od silne tuge bolno stradati
pa se u samoći kamenu jadati

neka se malo i ovih emocija ubaci u sveopću radost i ushićenje ovih dana
jer, univerzum mora biti u ravnoteži
tek tada se pravi konci mogu spojiti ili otpojiti, svejedno je

no istina je i to, da vrtuljak emocija nikad ne staje, dan, noć, sreća ili bol... naići će već iza ugla ))))

blogerice i blogeri, sretan vam badnji dan, i miran i sretan vam božić!

Gđo...ovo mi je jedna od Vaših boljih stihova...ili su sad takovi dana...svejedno...kako god :)
Sretno i ovdje:)
p.s. kad sam već navratio usudio bi se ispraviti naziv harmonike dolje, kod djeda Mraza.
Harmonika je je klavirska...

Nije dijatonska.

šjor dovla, hvala. i hcala. i hvala )))

Heidi, opet briljiraš;)
Ja sam nekako mišljenja da i kamen ima srce i dušu.
Zarobljenu.

cyb, hej draga, jesi li bolje? nemam baš puno vremena, puna mi kuća, baš kao na badnjak )))))
ali ću ti poželjeti sretan božić. i radost novorođenoga božića neka obasja tvoj dom i sve u njemu.

a kamen... ne kaže se zaludu - kamen mudraca (a ne štap ili kalež ili ogrtač) :) :)