Bože moj gdje ja to živim?

Prošlo je nekoliko godina ....najtežih u mom životu....bar se nadam.Spoznala sam napokon da je u životu sve prolazno...baš sve...naučila sam da je ljubav davanje....a ljudi...osjećaji...cvijeće...sve je prolazno.Spoznala sam u tim godinama da je ljubav i trpljenje i bol.I ..da je lako u svijetu koji se tako bori da ne bude topao...biti hladan...leden.
Bez obzira što sam sama godinama....znam da sve dobro ....lijepo....i ono manje lijepo dolazi u paru.I tuga i sreća....i radost i bol....i ti i ja.
I ova godina koja je na izmaku.....nije bila laka...prijatelji postaju stranci...neprijatelji postaju znanci.
Nužno je potrebno naći lijek za sve što se naopako desilo....okupati se u tom lijeku...isprati sa sebe svu kaljužu u koju su nas
uvaljali...postati dobri sebi i drugima....tako je jedino moguće zaspati i buditi se sretan.Ako to ne uspijemo...nikada nećemo biti nježni prema drugima i drugačijima....a kako onda biti nježan prema onim ranama koje nosimo u sebi.
Neka vam je svima ugodan ovaj dan :-)

Kako kazu, nada zadnja umire. Sve je to zivot. Mora postojati dobro i lose, da bi znali razliku.

Neka i tebi bude ugodan dan, Arapo :))

Tako je Una...ponosna sam na svoj bogati život na sve moguće načine..i znam što hoću a pogotovo što neću:-))

Lijepo da je tako :)

I autobusi prolaze, zar ne!?