Bijela Ruža

I nije bitno teku li ti suze ili ti dolaze ideje o bespomoćnosti ili besmislu o tome što sada radiš ili u osvrtu na ono što si s nekim gradio. Mrak koji dolazi je samo iluzija. To bi bilo jako dobro što prije shvatiti.

Napravi što je potrebno kako bi napravio sada i odmah razliku između tog energetskog mulja u kojem se valjaš i lakoće postojanja u svjetlosti novog izbora. Izbor da ti bude čista ljubav bez obzira na sve.

Teško ti je? I to je izgovor da uništavaš svoj život i da se bahato ponašaš prema životnim blagoslovima? Nešto nije po tvojoj volji pa ti usta nekontrolirano brbljaju bijesom stvorene riječi, koje bez cenzure prelaze preko tvojih usana? Preko tih istih usana koje znaju moliti, koje znaju reći hvala, koje znaju ljubiti i voljeti?

Koja je to sljepoća uma koja te je zadesila kada se tako lako predaješ? Koje su to sile u okruženju koje te kao okovi vuku u podzemlje tvog postojanja? Kako li racionalizirati bijes koji je generirao destruktivno ponašanje kojim povrjeđuješ i sebe i druge? Što ti se to dogodilo? Kako sebe uvjeravaš da je opravdano ovo ponašanje ili čak da je jedino moguće uzimajući u obzir sve životne okolnosti?

Kako si sebe uspio uvjeriti da je agresija rješenje ili još gore da zapravo ni ne postoji rješenje te tako bijes postaje stil života, jedini opravdan, jedini udarno usklađen s razočarenjem tvog uma?
Što god da ti se dogodilo, još uvijek si živ! Zahvali se najprije za to!

Dato ti je da spoznaš sebe, a mrzi te da se pokreneš? Da sebi kažeš DOSTA JE sa sabotirajućim ponašanjem i sa sažaljenjem sebe? Sviđa ti se dobit koju imaš?

Sviđa ti se da se i drugi oko tebe osjećaju jadno poput tebe samo zato što tvoje frustracije ne želiš prevazići? I onda svi trebaju TEBE razumjeti i tvojim sklonostima se prilagođavati.
Dokle više?!? Osvijesti se i ojačaj! Skini te obrambene izraze s lica, odbaci zaštitu i skloni se od onog što te uvlači u dublji mrak! Što čekaš? Tko će umjesto tebe doći i unaprijediti tvoj život? Tko ti može promijeniti misli i životne navike? Tko može za tebe zamisliti svjetliju budućnost? Tko se može umjesto tebe pokrenuti i zapravo napraviti nešto korisno za druge, umjesto što sjediš i žališ nad svojom sudbinom?
Imaš neke dijagnoze iza kojih se kriješ? Mentalna, fizička, emocionalna stanja koja te u tvojim očima pravdaju?

Još uvijek nisi dovoljno dobar za nešto, plašiš se da budeš svjetlost da ne bi iznevjerio obitelj ili prijatelje koji te podsjećaju da si bezvrijedan? Vrijeme je da stvoriš nova prijateljstva i novu obitelj. Najprije u svojoj glavi. A onda shvati da svakodnevno moraš IZABRATI svijetlu stranu života SVAKI put kada ti naiđe mrak.
Ni jedna ti više tehnika ne treba, ničije mišljenje – ni jedan tečaj. Ništa. I onako ne primjenjuješ. Ponese te vibracija i padneš za par dana. Zar si toliko slab?
Zar si povjerovao u ideju da ZAISTA nešto ne možeš? Zar si zaboravio da si rezultat Stvaralačke Inteligencije koja svjetove stvara? Zašto misliš da si manje savršen od bilo koje uzvišene kreacije u ovom svijetu?

Presjeci sve te uzaludne misli i prekini već jednom sa svojim sebičnim ponašanjem.
Život ti je dat da ga živiš sa zahvalnošću. Diži glavu, razvuci osmijeh, ispravi se i uradi nešto sa svojim životom.
Za početak, prekini samom sebi podmetati nogu i život će uraditi ostalo.
Tako je jednostavno.
Samo je pitanje što ćeš odabrati.
Namaste.
Autor: Biljana Bedričić / pozitivnapsihologija.com






Potpisujem ovaj tekst. I vecini mojih tekstova koje sam napisala i objavila ovdje pisala sam o ovome iz mojih iskustava.
Mogu iz svoga zivota navesti ( necu sve, jer nije to za svacije usi) situacija gdje bilo potrebno samo mirno u tamo zasijati.
Tako, onaj preteski rat s onakvim situacijama, prezivjela sam mojom svjesnom odlukom da cu svijetliti sebi i mojim bliznjim. Da ce me ta svjetlost odrzati ma putu mira i ljubavi.Isto tako sve teske situacije a bilo ih je.

Jednom prilikom, sugovornik mi rece “lako je tebi, ti imas kralja”, mislio je da mi je lako zato sto zivim u Kraljevini Svedskoj.
Ostala sam nijema za trenutak. Taj trenutak bio mi je potreban da shvatim da ljudi, pa cak i on, koji je znao moj zivot i moju putanju dok nisam dosla i ostala zivjeti ovdje, vide samo ono sto zele vidjeti i nece da gledaju realno i objektivno. Bila sam presretna na toj mogucnosti u zivotu koju sam dobila, ali nikada to ne bih bilo moguce da sam se borila s mojim mrakom. Pomoglo mi je sto sam se borila izaci iz njega, svjetleci i koracajuci putem mira i ljubavi.

Znam kakav zivot moze biti surov. Vidim oko sebe u mojoj okolini i svijetu a i sama sam osjetila na sebi.
Kad nesto pisemo iz iskustva, tesko da oni koji nisu prosli bar malo slicno, mogu da razumiju.
Mene se ovdje ismijavalo kad sam napisala da vecina samo kuka umjesto da uzmu stvar u svoje ruke i rjesavaju svoje probleme, pozitivnim i konstruktivnim rjesenjima za njih i bliznje. To je moguce ali zahtjeva dosta toga koje svi imamo u sebi, samo treba malo dublje zaviriti. Ako nesto hvali, da se izgraditi i pomoc ce stici.
Moj put je samo moj, put mira i ljubavi. Pretesko je ponekad kad se sudbina poigra s nama i kad donosimo pogresne izbore. Treba vremena za izgradnju kuce. Sve ovisi od temelja i ostalog naravno kroz izgradnju. Tako je i s gradnjom covjeka koji je miroljubiv, svjetli i zivi u ljubavi.

Moj zivot je u nekim periodima bio crn i mrak je radio da sam imala samo dva izbora okoncati ili svjetliti i drzati se putanje koja ce me samo izvuci iz mraka jer tada nije bilo sve rjeseno i stigla sam u jedan vagon vlakova koji su bili parkirani na slijepom kolosijeku, ogradjeni zicom. Bez icega, samo par odjevnih predmeta i ono sto je bilo najvaznije. To malo je pomoglo i dalo mi sve ostale mogucnosti. Lako bi bilo sve podnijeti i naci rjesenje ali nisam bila sama. Imala sam malo dijete zato sto sam tako htjela.
Rat i zivot u takvoj situaciji, izbjeglicki zivot, tamo, i ovdje su preteske situacije i dugo je to trajalo. Da ostale ne smpominjem a ima ih.
Meni nije potrebno da me netko razumije, jos manje da me zali, pisem iz nekih svojih razloga, koji su nedokucivi mnogima ovdje. I neka su.
Ovaj tekst potisan s autoricom, koji sam podijelia ovdje, potpisujem i odatle se krece.
Mene je netko dobro nagradio s mnogim situacijama i sudbinom. Zahvalna sam na tome i vidim to kao veliki blagoslov.
Razumijem sta znaci imati, prezivjela sam rat i izbjeglistvo, znam sta znaci imati bogastvo (za mene, jer ne poredim se s drugima, samo sama sa sobom u mojim periodima zivota) steceno trudom i radom. Znam dosta, dosta toga.
Osobi koja je znala dosta toga iz moga zivota, i koja mi je rekla da je meni lako jer zivim u Kraljevini Svedskoj odgovorila sam “ da, Svedski Kralj je poslao po mene avion i tu sam sada, gdje jesam “
Duh i tijelo trebaju biti jedno. Kad tijelo padne, duh ga moze odrzati ali kad duh padne tijelo posrce. A najgore je kad oboje padnu. E, tada se dizu oni koji se odluce na to i budu istrajni u tome.

Kao sto cistimo zivotni prostor tako trebamo cistiti i odrzavati svoj unutarnji svijet. Ovdje na zemlji postoje raj i pakao i tko se nije uvjerio tesko moze razumjeti onoga tko jest. Svi bi u raj bez muke i truda. Ali nije tako zamisljeno.
Kad sam na jednom od poslova radila to sto sam imala, dosao je direktor firme i upitao me kako ide, rekla sam dobro. Imao je takav obicaj, jutrom obici sve radnike i malo popricati o poslu ali i drugim stvarima, nije se dugo zadrzavao jer vecina nas je radila u proizvodnji uredjaja koji su se prodavali i to je bila zarada te firme i ostalo naravno.
Osjetila sam da ima jos nesto reci. Pitao je : kako da poboljsamo to nesto(nema potrebe ici u detalje) na poslu u toj firmi. Razmislila sam trenutak i rekla mu. Naravno da sam ga gledala u oci i rekla sto sam imala.
Njegov izraz lica, blagi osmjeh i onaj sjaj u ocima necu zaboraviti dok sam ziva, odgovorio je “dobro, znaci trebam kupiti novi data program”

Direktor je bio cistokrvni svedjanin í naravno da smo pricali na svedskom .
Ovo nije hvalisanje, nego ziva istina, kojih imam na skladistu i cekaju. Samo polako doci ce prilika za svaku.
Kako prezivjeti teske situacije, postati covjek u pravom smislu te rijeci i kako zadrzati to, za mene je bio i dalje je izazov.
Sve to radim samo s onim sto imam u sebi. Vjerojatno od velike pomoci je skola i knjige koje sam procitala, moja iskustva i ljudi na mome zivotnom putu.
Sijam zbog sebe i mojih dragih ljudi. Idem putam mira i ljubavi. Svjesna sam da ce moje zemaljsko vrijeme isteci i trosim ga na prave stvari za mene.

Sve polazi od pojedinca. Prvo treba izgraditi zdravu svijest kod sebe i udruzeno graditi zdravu kolektivnu svijest. Izgraditi mir i ostalo pozitivno u sebi i sto vise ima takvih bit ce i okolina takva. Islo bi lako kad bi sto palo s neba. Ali ni tada pojedinci ne bi bili zadovoljni. U prirodi covjeka je da gradi i rusi, opet gradi i rusi jer kad ne bih bilo rusevina u nama i oko nas, ne bih imali sto graditi, postali bi savrseni a to bi znacio nas kraj. Kroz negativnosti i razne rusevine, mi sebe odrzajemo i razvijamo se, gradimo ono sto zelimo i tako se razvijamo u svakom smislu.

Zidine kojima smo ogradili nasa srca i nedozvoljavamo protok pozitivnoj enrgiji je opasno i vodi ka samo-unistenju. Treba poceti od misli, rijeci i dijela i situacija u kojima cemo biti konstruktivni graditelji sebe i okoline u kojoj zivimo.
Znam da je zivot nepravedan, osjetila sam to na sebi, tesko je to. I zivimo u svijetu gdje se mnogi pitaju vrijedili truda biti svjetlo, ici putem mira i ljubavi.

Moj odgovor je da vrijedi i ima smisla koji zivot cini ljepsim i okolinu u kojoj zivimo.
Samo kad bi se ljudi dogovorili oko pravih definicija svega na svijetu. Mislim da se dobro zna sta je mir i ljubav ali istina se izvrce, kao kome odgovara i to je problem, kao i to da nemamo tolerancije za razlicitost i mnogi bi htjeli po svome jos kad to rade na stetu drugih je da se covjek zapita dosta toga.

Zivot se zivi svaki dan a umire se samo jednom. I taj jedan dan je nepoznat. Bila sam djelimicno nekoliko puta u zivotu u tom danu ali sam ostala, nekim cudoom i ja znam kojim.
Pisem, objavljujem tekstove drugih koji su to napisali kao da je iz moje glave, zato sto imam moje razloge i znam zasto to cinim. Tako je i ovaj zapis nastao.
Tek kad obujemo necije cipele, predjemo put prohodan u njima, mozemo suditi.
Iskustva nas cine bogatijim ali tek kad se nesto naucimo iz njih.
Kako kazu, ucimo cijeli zivot a oticemo bedasti.
Zivot je skola koja se pohadja cijeli zivot a na kraju padamo na zadnjem ispitu.
Sudbina nas ljudi je takva
Sijaj i ne boj se


Lijep pozdrav, mir i svako dobro zelim svima !

gluposti besposlenih žena! Isprintaj to i podijeli radnicima na nekom gradilištu!

Uporno se kao prikazujete velike, hrabre, pametne... Sjetite me na AZRAu istih:"Svak se bori za ono što mu fali!"

Una.....ako i stavimo nešto što su drugi napisali ...a nismo to obrazložili kao netočno ili već kako onda je to zato što smo istog mišljenja kao i onaj tko je napisao i to nam je sijelo.Često tu neki ljudi prepisuju tuđe pametne retke jer povremeno ih provjeravam kao što i oni provjeravaju mene i tebe i valjda sve nas ..no...oni to navodno smiju a ti i ja i još neki...ne smijemo.
Ovo je zanimljivo i dobro za pročitati:-))))

kokoš arapo!