zmajić

MOLITE SE ZA PJESNIKINJE
mojim sestrama, a osobito Ani
Molite se za pjesnikinje
Jer svaka od njih ima samo jedno srce
I ružu, čije suze su pjesme.
Kad peru rublje, one vide lišće
Bezbojno, i jesen, blizinu šume i vode
I zvukom vlastitih riječi uspavljuju
U naručju dijete, pjevušeći mu na uho
Najljepše sonete i ode.

Molite se za pjesnikinje,
One često gube putokaze,
Zanesene stazama nekog stiha,
Prevrću vaze s cvijećem, kasne na igrokaze
Svakodnevnog života, a pisanje je
Umjetnost i glasna, i tiha,
I ponekad je potrebna vječnost
Do srodne, lijepe riječi,
Dok ne procvjeta ljepota.

Molite se za pjesnikinje,

Jer u njihovim snovima podižu se papirne piramide
I gasnu carstva prije jutra,
A ljudska je nježnost jedino što liječi,
Potreba da se s drugim podijele sanjana bogatstva
I prestvarne brige, i prekorači onaj prag
Koji svatko mora prijeći, pisao pjesme ili ne,
Onaj samotni trenutak između danas i sutra,
Kad samo anđeli šušte stranicama knjige
Kao da su osušene latice Poezije.
Zato molite se za pjesnikinje
Da njihova krila od papira
Što stvarnije, što prije, što mirnije i nježnije
Dotaknu oblake
Kao da su ptice njihove majke,
A otac Bog koji se smije.

M.K.G...

U BAJKOVITOJ KUĆICI
U kućici
na brijegu,
usred breza
i topola,
jedna su
ulazna vrata
obrasla bršljanom
do pola.

Tu u svijet
njen ne ulazi
baš svatko.

Ali zato je
tu sve
na svome
mjestu.
Sve nekako...
ženski...
s pathinom
starom,
milo i slatko.

Vidi se odmah
da ovdje živi
bajkovito biće
sneno,
snenije
od svake
sijene.

Strune fine
ovdje su se
razapele,
pa skrile
od svijeta,
od buke
i tiho predu
dane svoje
bez imalo
ljudske – muke.

Tiho, tiše...
da samo
vjetar osjeti
tko tu unutra
još – živi,
još – traje,
još – diše.

Ispod bršljana
i sljeza,
živi tako
jedna pjesnikinja,
a zapravo – breza...

G.I..

POSLIJEPODNEVNO ĆASKANJE
"Zahvalnost
je najteži teret,"
zaključujemo na kraju
prijateljica i ja.
Končići još lelujaju zrakom.
Čarape sam ispunila
njezinim stihovima.
Kiša na nas
laje neprekidno.
Još me čeka
skupljanje lišća,
no više nikud ne žurim.
Na semaforu me ionako
uvijek zaustavi
crveno svjetlo.

R..C..

Podsjeća me ova žena na nekoga...ali....više se ne mogu sjetiti na koga.....ili je bilo davno ili je tuga sve prekrila!

Mislim da malo vuče na tebe..

Malo više....ali ...davno je to bilo!!

E arapo..
Leđa sam riješio u tvom gradu..

No vrag mi nije da mira ..
Stavio sam tvoju fotku u aplikaciju..
Ono trideset godina u rikverc..

Bome ko da je tebe netko
stavio na platno..

Svaka ta tribina
jedna je mala bajka.
Da nas podsjeti
kako je priroda
naša majka.
Da nam ukaže na svako drvo
kao da je bilo prvo.
Na sve životinje u moru,
na ptice što nas zovu u goru.
Zelena tribina nas uči
da volimo sva živa bića
jer i ona su Božja bića
i samo uz njih nam dolazi
sreća.
Zato hvala za ove lijepe
trenutke
u ovom okrutnom svijetu.

Ideš..
Još sam na ignoru..
GOSPE...
Koja bi zabranila glazbenike..
A što oni ne bi rikali u Areni..
Ak će netko platit 100.eurića..
I to piše dotepenica u zg..
A njeni s kamena stave prst u uho
-VUK MAGARE NA PLOT NAGONIO..

BEM TI KULTURE..

Htio sam joj neš lijepoga napisat
na njenom zapisu..
No ne vrijedi- hajduk bila boja..
Moš ti bit u zg..sto godina no
to ne mož uteć iz ute i tovar je
tovar..nema tu pomoći..

Što se mene dotiklavaa..
Nek pjeva što god hoće i gdje hoće..
Ak će to netko slušati..u čem bed..
Zabrane????

https://m.youtube.com/watch?v=UjrGAgLstGg&pp=ygULc25pamVnIHBhZGU

Sjećan se jednih baš ovakvih usana, eee.