zmajić

U Vukovaru su 15. studenog 1991. godine agresori su presjekli komunikacije branitelja, Borovo Naselje odsječeno je od Vukovara.

Dio branitelja Vukovara se pred napadom oko 500 agresorskih tenkova morao 14. studenog 1991. povući u Borovo Naselje. U Borovu Naselju novi punkt obrane bila je alatnica kombinata Borovo, a na dijelu Vukovara jedan je bio kod željezničke postaje, a drugi u stambenoj zgradi kod nadvožnjaka.
Zahtjev poslan na više adresa u Zagrebu (GS, Predsjedniku Republike, predsjedniku Vlade, MUP-u, MORH-u, predsjedniku Sabora....)

"Borovo Naselje je u neprijateljskim rukama, osim dijela glavne ulice za koji očekujemo podatak još u toku dana. S obzirom na odnos snaga, smatramo da će i taj posljednji punkt pasti. 70% nepobjedivog Vukovara je u rukama neprijatelja. Imajući u vidu snage i sredstva kojima branitelji Vukovara raspolažu i čime raspolaže neprijatelj, očekujemo da u toku dana ili noći Vukovar doživi sudbinu Borova Naselja.

Snage i sredstva koje ste mi dodijelili za proboj puta i deblokadu puta Vinkovci - Vukovar (jedna brigada ZNG - 800 ljudi, od toga 400 pobjeglo), bez oklopno mehaniziranih jedinica i bez mogućnosti vatrene pripreme i podrške, jer nismo imali granata i mina, bile su dovoljne za politički proboj, ali ne i za vojni - stvarni.

Zahtijevam da spasite živote žena, djece i ranjenika, jer branitelji Vukovara i Operativna grupa nemaju mogućnosti da ih silom zaštite i spase. Također zahtijevam da nam HITNO uputite: uniforme, civilnu odjeću i obuću jer iz Vukovara i Borova Naselja pristižu ljudi, borci tj. oni koji se uspijevaju probiti do Vinkovaca, a iza kojih ostaju njihovi prijatelji u minskim poljima ili kao žrtve mitraljeskih gnijezda.

Nemamo ni jedan komad odjeće, ni par obuće, a pomoć od Kriznog stožera Vinkovci ne možemo dobiti. Zahtijevam da osigurate pristojan smještaj za one koji su osuđeni na smrt, a mi se nadamo da će barem dio njih preživjeti. Ovaj put zahtijevam da se konačno udostojite da mi pismeno odgovorite što ćete poduzeti u kontekstu spašavanja života, i to HITNO, a što od mene očekujete i u tom kontekstu da mi date konkretne zapovjedi, snage i sredstva," napisao je Zapovjednik Operativne grupe Vukovar, Vinkovci, Županja pukovnik Mile Dedaković Jastreb.

PUTUJUĆI RAZORENOM HRVATSKOM


Ljupke vedute, gle ih, ruševine.

Crvena neman strla je u ništa

Romantična i nujna šetališta.

I dvorac Eltz razorile su mine.


Pa ne znaju li, ili samo hine,

Ti srebroljubci Europskog Gemišta,

Iz kojeg li se nabujalog prišta

Lije taj gnoj, taj crni sok živine?


Za stradanja smo, nedavna i davna,

Tek gluhu šutnju i ni riječi smogli.

Povijest je pakao, pustoš vodoplavna.


Vrag li to igra kolo sreće? Bog li?

On prahom ljudskim i poharom ravna.

Mi? Plakali smo, što smo drugo mogli?

A..S..

https://m.youtube.com/watch?v=iK-1WCHJn0E&pp=ygUKRG9tb2xqdWJuZQ

Wasy....
Užasno mi je žao što se taj prokleti rat i strahote naroda neće moći nikad zaboraviti.
Kao i patnje što izazivaju sjećanja na gubitke naših voljenih.
Kao i tišina i okretanje glave bez sućuti većine na ovoj šugavoj stranici,mučno mi je gadljivo s kim živimo.
Ne,neće biti mira i spokoja dok nam se ne napravi lustracija.

A onda možemo u bolju budućnost,ako će biti volje .
Što opet ne vjerujem dok se u Vojvodini po šumama obučavaju i spremaju za rat djeca od 8 do 28 godina.
Navodno je to samo pijana balava rulja,djeca kriminalaca,ološ,no ne zaboravimo takvi su razorili Vukovar.

Mora da si gadan trn u oku promatrača na iskri jer većina je jad koji žali za šugoslavijom.
Slike su jako uzmemirujuće ovih dana,neka je iskra je krivo mjesto ,ali je zato pravo vrijeme.

Svim poginulim mučenicima nek je svjetlost vječna, i ne ponovilo se,samo mir ....