svemirska ljuljačka

Preživjeli jasenovački logoraš Dragan Roller, (povjesničar i diplomat) umro je 2003. godine. Njegova kćer, Sibel Roller je čisteći tavan nakon njegove smrti, pronašla očeve dnevnike o zatočeništvu u Jasenovcu.
2024, godine, Sibel objavljuje na engleskom jeziku knjigu "„The Rooster: Discovering My Father’s Memories from the Jasenovac Concentration Camp“ (https://historiografija.hr/?p=41853).

"Jovan Mirković izbrojao je da je o koncentracijskim logorima Jasenovac i Stara Gradiška objavljeno do 2000. godine 1188 knjiga, 1544 memoarskih zapisa i studijskih članaka, te 108 zbirki dokumenata.

....Zajednički nazivnik svih ovih svjedočenja jest potraga za smislom nakon preživljavanja. Svi autori pišu zato da bi se razumjelo kako je moguće živjeti sjećanje na pakao, a ne poludjeti od njega. Pisanje za njih postaje čin terapije, ali i moralni zavjet, pokušaj da se riječju spasi ono što se više ne može spasiti djelom.

....Memoarske knjige o Jasenovcu važne su i zato što su protuteža zaboravu. Od prvih poslijeratnih godina do danas, o Jasenovcu se u javnosti govorilo različito, ponekad su se preuveličavali brojevi ubijenih, a ponekad umanjivali. Svjedočanstva logoraša predstavljaju kontinuitet istine koji nadživljava promjene režima i interpretacija.
Važnost memoarskih knjiga o Jasenovcu nije samo u onome što su autori doživjeli, nego i u onome što mi, kao čitatelji, s tim svjedočanstvima činimo." (Šimunković, Mario, 2025 https://historiografija.hr/?p=49402)

Šimunković stoga daje preporuku za 5 knjiga svjedočanstava o koncentracijskom logoru Jasenovac koje bi svatko trebao pročitati (https://historiografija.hr/?p=49402).

"Za početak preporučujem knjigu U mučilištu – paklu Jasenovac Đorđa Miliše koja je izdana u autorovoj nakladi 1945. godine. Knjiga nije bila po volji novim vlastima nakon objavljivanja jer osim zločina opisuje i svakodnevicu koja je autoru ponekad bila podnošljiva, a zbog toga ju negacionisti Jasenovca često koriste i selektivno citiraju koristeći samo te dijelove ignorirajući ono što im ne odgovara. Zbog toga ovu knjigu treba pročitati kao cjelinu.

Druga po redu čitanja je knjiga Grad mrtvih: Jasenovac 1943. Milka Riffera, koja se danas također opisuje kao kontroverzna jer je prvo izdanje iz 1946. godine cenzurirano zbog toga što se neki događaji nisu uklapali u tadašnji narativ. Svakako treba pročitati izdanje iz 2011. godine da bi se vidjele sve nijanse u logoraškom životu i vidjelo kako izbačeni dijelovi knjige ne umanjuju strahote jasenovačkih logora. Negacionisti Jasenovca također i ovu knjigu često koriste i selektivno citiraju koristeći samo te dijelove i naglašavajući cenzuru prvog izdanja.

Treća knjiga po redu čitanja je 44 mjeseca u Jasenovcu Egona Bergera koja prikazuje život zatočenika koji je u jasenovačkom sustavu logora bio gotovo od samog početka do proboja koji je preživio.

Četvrta po redu čitanja je knjiga Konclogor na Savi Ilije Jakovljevića koja opisuje njegov boravak u Staroj Gradiški. Svjedok je mnogih odvođenja u smrt logoraša s kojima je dijelio ćeliju ili koji su se nalazili u susjednim ćelijama, a zanimljiv je i njegov opis razgovora s čuvarima s kojima je dijelio zavičajno podrijetlo zbog čega su mu često ispričali ono što nisu trebali.

Peta po redu knjiga je Izabran za umiranje, Erwina Millera koja je drugačija od prethodne četiri po surovosti opisa. Ta knjiga sigurno je jedno od najautentičnijih i najpotresnijih svjedočanstava o logoru Jasenovac zbog čega, iako je na mene ostavila najsnažniji dojam, preporučujem da se čita nakon prethodno navedenih. U knjizi ne izbjegava temu o kojoj su mnogi preživjeli logoraši šutjeli – seksualnost u logoru. O njoj piše bez senzacionalizma, ali s potresnom iskrenošću, svjestan da je i taj aspekt ljudskog ponašanja dio istine o logorskom životu.

1. Đorđe Miliša, U mučilištu – paklu Jasenovac, Zagreb 1945., 325 str. / Zagreb 2011., 352 str.
2. Milko Riffer, Grad mrtvih: Jasenovac 1943., Zagreb 1946., 191 str. / Zagreb 2011., 320 str.
3. Egon Berger, 44 mjeseca u Jasenovcu, Zagreb 1966., 93 str.
4. Ilija Jakovljević, Konclogor na Savi, Zagreb 1999., 346 str.
5. Erwin Miller, Izabran za umiranje, Zagreb – Cetinje 2004., 147 str. "

zlo je univerzalno, a pakao je pakao je se "u njemu ne živi nego samo teško umire" (Miliša, Đ.)

u travnju 1983. godine, pronađeni su hitlerovi dnevnici (ukupno 60 svezaka). da, na tavanu, ali iznad štale (pojati).

tada ugledni časopisi, stern i the sunday, prije objave vijesti o ovoj senzaciji, angažirali su eminentne stručnjake za provjeru autentičnosti - a kako je istočni njemac konrad kujau fabricirao "memoare" i prouzrčio najveći skandal pisanih medija detaljnije vidjeti na: ( https://www.bbc.com/culture/article/20250414-the-fake-hitler-diaries-that-f
ooled-rupert-murdoch
)

da, zalomila se i pulitzerova nagrada fabriciranom članku (fabriciranoj istini? nemrem reć alternativnim činjenicama, te su ustoličene dosta kasnie).

a da. bilo je to 1981. godine, novinarki washington post-a, janet cooke, za članak o jimmyu, osmogodišnjem narkomanu.
(https://doi.org/10.1080/15295038609366674)

e da, na izmaku 2018. je i der spiegel doživio i preživio svoj fabrikantski skandal, aferu Relotius, nekakvih četrnaestak fabriciranih reportaža ne samo zgodnog, visokog i mladog Klaasa nego i iznimno vještog storytellera
(https://www.spiegel.de/international/the-relotius-case-answers-to-the-most
-important-questions-a-1244653.html)

ajme meni, opet ja poišem u 5 sati ujutro ))

ali kaj sam zapravo htjela reći?

zlo je univerzalno, a svakoj aždaji treba smrskati glavu. nisu laži ultimativno zlo, nego fabriciranje i istine. i laži