vještičje kronike

agnostik sam, tak se deklariram, doduše krštena, ionako me niko nije pitao
a poslije , vrag mi nije dal mira ili je to bio Lucifer, svjetlonoša,?
dakle poslije sam propitivala, čitala, pitala, razgovarala, sa relevantnim osobama,
onima koji su se odlučili u mladim danima svoj život posvetiti bogu, i služenju njega - svevišnjega
a sa jednim istinskim, iskrenim posvećenikom bogu, skromno mogu priznati
da smo i prijateljevali
i sve to se nekako sretnim okolnostima ispreplitalo, da saznam, da znam
a i jer dosta mojih, meni važnih, bitnih, voljenih, štovali su vjeru, ali onako
a neki od njih bokibogme i poprilično slijedili njena pravila, dogme, preporuke

pa kako ja nekako ipak sumnjam, (jer ne bih bila ja, pa ono -mea culpa)
da su oni, ti neki, moji, voljeni – sveti

ja odem nekoliko dana ranije, odnesem cvijeće, počistim, uredim

a onda ih idem i ceremonijalno i tradicionalno posjetiti na Dušni dan,
upaliti im svijeće, pomoliti se za njihove duše

jer, po pravilu, i ceremoniji rimokatoličke vjere i crkve, stotinama godina to ide ovako...

“Danas su Svi sveti. Sutra je Dušni dan.
Dan mrtvih ne postoji, osim ako to nisu svi dani u godini.

“Prvoga dana mjeseca studenoga svake godine slavimo blagdan Svih svetih.
Tog dana slavimo one svece i svetice koje je Crkva proglasila svetima, kao i one koji nisu proglašeni svetima,
ali su svojim životom ostvarili ideal kršćanskog života te su njihove duše ušle u kraljevstvo Božje
pošto su nakon smrti njihove krsne haljine ubijeljene u krvi Jaganjčevoj.

Kako ne znamo poimence svih koji su umrli na glasu svetosti, Crkva je odredila ovaj dan kada se zajednički moli
za sve svete i blažene, poznate i nepoznate.”

“Riječ je o onom beskrajnom mnoštvu običnih ljudi, mnoštvu koje nam svjedoči da svetost ne znači nenormalnost, besprijekornost, nego znači puninu ljudskosti. Stoga su na svetost pozvani svi kršćani, svih razdoblja i svih životnih okolnosti.
Kao što je lijepo rekao papa Benedikt XVI., da bi mogli biti sveti, nije potrebno činiti izvanredne pothvate i djela niti posjedovati posebne karizme, već jednostavno služiti Kristu, slušati ga i slijediti bez obeshrabrenja u teškim trenutcima. Samo s njegovom pomoći možemo postati svetima.”
a

“Dušni dan slavimo svake godine 2. studenoga, kada se sjećamo svih svojih dragih pokojnika. Pohodi grobovima i grobljima u tom pogledu redoviti su znak pažnje i vjere.
Tog dana vjernici mole za duše svojih dragih pokojnika, za njih pale svijeće na grobovima, prisustvuju svetoj misi, povezujući se tako svojim molitvama s njima i moleći Božje milosrđe
da ih što prije očisti od svih slabosti te da ih uvede tamo gdje s oka svaka suza nestaje.

Tako je Dušni dan ili Dan svih vjernih mrtvih izraz kršćanske nade i vjere u zagrobni život što liturgija ističe riječima: »Tvojim se vjernima, Gospodine, život mijenja, a ne oduzima. I pošto se raspadne dom ovozemnog boravka, stječe se vječno prebivalište na nebesima.«

Mi tada za duše svojih dragih pokojnika molimo...."b.r.

"Datumska povezanost blagdana Svih svetih i Dušnog dana dobra je prilika za razmišljanje o vječnosti.”

toliko o općoj blog temi ovih dana, a od mene, o meni i njima, "mojima"

pa ovaj puta u potpisu: Infidel

između ostaloga ne postoji "noć vještica" i nigdje se tako ne zove

naziv je eng. Halloween
i taj naziv kod nas - noć vještica jer film...je baš glupost hr prijevoda naslova onoga filma "noć vještica" odnosno eng. Halloween

ali kako su naravno blagajne kina i distributeri "mislili" da niko neće trznuti na originalni naslov
jer kaaaj kakav hallo, a kaj ween znači
prijevod je takav kakav je , glup

al se udomaćio, i eto ti nevolje i šize... a crkva kaj vriska protiv toga, jer sotona...mislim hjoj...
tikve su se i u hr dubile odavno i u njih se stavljala lučica..

isto tako taj je dan/noć je zapravo - samhain- svet po bla bla..

original je iz irske ofcrs...
a
ameri su to malo ozbiljnije shvatili pa naplatili...al veselje, i njihove maškare...

noć vještica i vještice nemaju veze sa time, sam da se zna :)))

po predaji iz 17. stoljeća,,,kod nas na Kleku
vještice su se okupljele u olujnim noćima...oko ponoći..

dakle Nema datuma,, čeka se olujna noć..i ponoć.


ove ,godine a sada za vikend su iznimno tople, zvjezdane, nema oluje
= nema straha :)))

nebu vam žal. ote si malo zguglati - zdenko bašić art
a na fb i njegov muzej

Muzej Zaboravljenih Priča / the Museum of Lost Tales

odite i u posjetu muzeju , u ilici je u zgb odvedite si decu, unuke, nećakinje, nećake itd

a Bašić bude i na Perun festu...

u disney ili spilbergov dreamworks produkciji već bi ga za nekaj zasipali novcima....

Kod mene je već četiri generacije nevjernika.

Moji roditeljji su prva, a ja druga, moja kćer treća i moj unuk četvrta generacija ateista.
A to što sam biologinja je još i dodatni faktor.
Ne vjerujem, tj. vjerujem u nevjeru.

Malo sam okasnila s Halloweenom, a i Danom mrtvih, jer to mi ništa ne predstavlja.

Groblje mi ništa ne predstavlja, tamo je pokopana moja draga mama koje se sjećam na sasvim jedan drugačiji način, ne kao hrpu kostiju (ako i to) u nekom raspadnutom sanduku. Sjećam se moje mame revolucionarke, hrabre inteligentne napredne feministice, koja se bavila ilegalnim radom u Zagrebu i da sam tih '30 i '40 godina postojala, svesrdno bih ju podržala.
Generacijama Hrvatica koja se borila protiv fašizma (i bila u Jasenovcu, Staroj Gradiški), jer je bila inteligentna i znala ocijeniti što je pravda i što je nepravda.

A ja se svoje mame sjećam fizički kao ženice od oko 40 kilograma (bila je tanka, bez grudi, a prije rata je imala velike grudi, ja sam nasljedila po njoj), cijelog mog života bolesna na srce, imala je aneurizmu aorte, veličine dječje glave i kad su je otvorili da ju operiraju u '50 ili '60 godinama, mislili su da je tumor i da će to oni odstraniti, cakum-pakum, vidjeli da je aorta povećana, zatvorili i rekli, gotova je.
Živjela je još oko 15 godina. Kažu posljedica reumatske groznice neliječene u logoru.
Ali taj revolucionarni um neću nikada zaboraviti i to kratko što je bila samnom i sestrom, formiralo nas je u ranim godinama i reklo nam da ne vjerujemo ni u kakve pričice i teorije, da sve sami preispitujemo, do zadnjeh daha.
Kao što je i ona radila.

To je to. Dakle, nema određenog dana kada se posvećujem tome, to može biti bilo koji dan. Dakle, danas je taj dan 2.11.
Dan moje mrtve mame.

Čovjek teško prihvača da je smrt kraj! Kroz povijest su vođeni mnogi vjerski ratovi, rasprave... Ja sam ateist (i ja sam prije bio vjernik). Bolje je biti vjernik (prepuštaš odluke "višoj sili", pereš ruke od svega i imaš se čemu nadati), ali NEMA!

@juicy-mama... hvala što si ovo podijelila

Molim, molim :)