. . . Onako . . .

U nadi je filozofija — to zna svatko tko je ikad čekao da mu netko odgovori na poruku.
Sjede ljudi, razmišljaju, analiziraju, pišu sebi u glavi doktorsku disertaciju:
“Zašto nije stavio srce na story?”

A u gradu su 80’e — ljudi plešu, smiju se, nitko ne pita “gdje ovo ide” ni “što mi zapravo jesmo”.
Samo kažeš “ajmo” i već si na motoru bez kacige, s Walkmanom i osjećajem da si besmrtan.

I zato danas — manje filozofije, više 80-ih.
Manje “što ako”, više “daj pusti muziku”.