. . . Onako . . .

Ponekad se pitam – što je to što me gura naprijed?
Rock tornado vrti mi se u prsima, a super 80’s svira negdje u pozadini.
Kroz vlastitu dušu jurim bez kočnica, smiješak mi je tu, uvijek pri ruci.

Vrijeme? Ma, vrijeme je samo ideja koju miješam s malo sunca i ludosti.
Recept za dan koji se pamti – eksplozija misli, žestoko i slobodno, kao nuklearni torpedo.

Sustav pokušava sve posložiti, ali ja se ne dam svesti na formulu.
Disco u ušima, san u srcu – i dok ga nosim, svijet ima mene.

Ponekad zastanem i slušam – kroz moju dušu prolazi ritam koji nitko ne može zaustaviti.
Svaka misao je put, svaki smiješak je znak, svaka ludost je dokaz da sam živ.
Žestoko se smijem problemima, jer oni nemaju moć nad mojim snom.

Nuklearni torpedo želja me gura naprijed, dok vrijeme pleše po svojim pravilima.
Recept je jednostavan: uzmi hrabrost, dodaj strast, i začini sve s osmijehom.
Disco svjetla možda trepere, možda blješte, ali ja ih osjećam u srcu, u ritmu svog života.

Jer ja imam san – i taj san nije samo za mene.
On je glas kroz moju dušu, poruka svijetu: sloboda, smijeh, snaga i ljubav.
I dok ga nosim, dok jurim kroz život bez kočnica, osjećam – ništa me ne može zaustaviti.