vještičje kronike

"Ona je ona vrsta žene koja živi za druge – to uvijek možete prepoznati po proganjanom izrazu lica tih drugih.”
C. S. Lewis u "Pismima starijeg đavla mlađem"

to je neimanje svog života, pa će se okomiti na tuđi

to je briga, skrb, pa i falšno zanimanje za druge
a da bi te imala/imao, (iako češća je kod žena)...pod vlašću


pa se ti otimaj, takva nezahvalna, sebična
te slijede razne spike kontrole, i emocionalna agresija, ucjena
kad si kriv, a nemaš pojma za kaj, pa si ti misli...
i obigravaj, pogađaj,

i tak u krug
uglavnom - hjoj

Kad si kriv(a), a nemaš pojma za kaj, tu je priči kraj. Svejedno znaš li zašto ili ne, kriv(a) ili ne.

Nije valjda dona da i žena ima raznijeh?

Prateći pomno tvoj rad i stvaralaštvo lako sam zaključio da su jedino muškarci femicidlije, zlotvori, izrabljivači, i mnogo toga još. A sad nu đavla, pa i žena ima što su ovakve i onakve.

Koja vrsta žene je ovaj blog ispod?

Bude nekad teško.
Bedinat roditelja koji kopni. Ili nekog drugog bliskog.
Taj koji kopni bude negdje u primozgu i svjestan da kopni.
I svoje strahove projicira kao emotivnu ucjenu. Uglavnom.
Ne zna bolje. Ne može bolje.

Treba čitat sabtajtlove, lovit antenama emotivne poruke. Ne racionalizirati izrečeno.
Sorry ako zvuči kao univerzalni savjet. Nije. Empirijski dohvaceno.
Godinama sam bedinao majku koja kopni. Dodaj tome i demenciju.
Da je lako, nije. Ali nije ni smak svijeta. Tko zna koliko puta se njoj nije dalo ustat zbog neke bebe koja plače.
Došao red za Vratit skrb.

I tadaaaa, nisam “ona vrsta žene”

Ulomak iz jednog mog zapiša iz vremena bedinanja emotivnog ucjenjivača:


Taj bunar ljubavi nastao je točno na mjestu gdje su naši roditelji nalijevali iz svog bunara. Davali, baš kako i ja sada dajem svojoj djeci, najbolje od sebe. A šta je ispod tog bunara? Čega ima ispod dna? Jesu li tamo zakopane kosti naših zamjeranja? Jel' tamo groblje svih neprožvakanih osjećaja zakinutosti, oštećenosti, nedovoljnosti? Jel' to adresa na kojoj stanuje g.“Nemam Sad Vremena Za To“? Jel' tamo zakopano nerazumijevanje razlike očekivanog i dobivenog? Jel' tamo zakopan onaj mladi ja iz vremena kad je mislio da kuži svijet a nije još skužio ni sebe?
I što sad kad ti postaneš roditelj svom roditelju, kad ti roditelj postane vlastito dijete sa posebnim potrebama, kad znaš da je današnji dan u kojem najvećim hamperima čupaš iz bunara ljubavi da ti bar mrvicu olakša teret koji stoički nosiš, a svjestan si da te sutra čeka još teži dan? Što sad kad iz svog bunara čupaš kao da sutra ne postoji, kad je potražnja u peaku a priliv u deficitu?. I što kad se uvrne dan da si hamperom potkačio sa samoga dna i dohvatio malo onih kostiju što si ih zakopao?

Ništa
Malo se izvičeš u neku rupu i duraš dalje.

Taklo me ovo, Fly..
Upravo živim to, doduše malo blaže ali ipak nije lako.
Mama je još dobro ali sve manje.
Više me brinu moji nasljednici kojima je sve teže i teže.

zato je važna ruka u ruci na početku i na kraju

puta

https://www.youtube.com/watch?v=P7P6Gxve4v8

https://www.youtube.com/watch?v=xbwQEBLcuNY

fly na ovakvim stvarima padaju svi algoritmi AI

tnx Fly, sve znaš...(y)

@Kre...a da malo pogledaš statistiku i našu i eu, o količini, vrsti i učestalosti napada što verbalnih, što fizičkih, što sa smrtnim ishodom na žene..

i usporedi sa statistikom ženskih "napada" što nasrtljivosti, ko i fizičkih, ili sa smrtonosnmi ishodom a na slabačke i nevine i "jadne" muške muške


iako kod radikalnog feminizma, što ja nikako ne odobravam, niti ne podržavam, sve se više i češće čuju izrekice...u tipu...obzirom što je ženama sve do sada pa i sada, činjeno, dobro ste još i prošli...


tak da, eto malo žvake za mozak

ehm, zaboravila...@Kre...uvod ti je kužerski, naskroz...:)))

@Em slažem se

company...:))