Bijela Ruža

I nije bitno teku li ti suze ili ti dolaze ideje o bespomoćnosti ili besmislu o tome što sada radiš ili u osvrtu na ono što si s nekim gradio. Mrak koji dolazi je samo iluzija. To bi bilo jako dobro što prije shvatiti.

Napravi što je potrebno kako bi napravio sada i odmah razliku između tog energetskog mulja u kojem se valjaš i lakoće postojanja u svjetlosti novog izbora. Izbor da ti bude čista ljubav bez obzira na sve.

Teško ti je? I to je izgovor da uništavaš svoj život i da se bahato ponašaš prema životnim blagoslovima? Nešto nije po tvojoj volji pa ti usta nekontrolirano brbljaju bijesom stvorene riječi, koje bez cenzure prelaze preko tvojih usana? Preko tih istih usana koje znaju moliti, koje znaju reći hvala, koje znaju ljubiti i voljeti?

Koja je to sljepoća uma koja te je zadesila kada se tako lako predaješ? Koje su to sile u okruženju koje te kao okovi vuku u podzemlje tvog postojanja? Kako li racionalizirati bijes koji je generirao destruktivno ponašanje kojim povrjeđuješ i sebe i druge? Što ti se to dogodilo? Kako sebe uvjeravaš da je opravdano ovo ponašanje ili čak da je jedino moguće uzimajući u obzir sve životne okolnosti?

Kako si sebe uspio uvjeriti da je agresija rješenje ili još gore da zapravo ni ne postoji rješenje te tako bijes postaje stil života, jedini opravdan, jedini udarno usklađen s razočarenjem tvog uma?
Što god da ti se dogodilo, još uvijek si živ! Zahvali se najprije za to!

Dato ti je da spoznaš sebe, a mrzi te da se pokreneš? Da sebi kažeš DOSTA JE sa sabotirajućim ponašanjem i sa sažaljenjem sebe? Sviđa ti se dobit koju imaš?

Sviđa ti se da se i drugi oko tebe osjećaju jadno poput tebe samo zato što tvoje frustracije ne želiš prevazići? I onda svi trebaju TEBE razumjeti i tvojim sklonostima se prilagođavati.
Dokle više?!? Osvijesti se i ojačaj! Skini te obrambene izraze s lica, odbaci zaštitu i skloni se od onog što te uvlači u dublji mrak! Što čekaš? Tko će umjesto tebe doći i unaprijediti tvoj život? Tko ti može promijeniti misli i životne navike? Tko može za tebe zamisliti svjetliju budućnost? Tko se može umjesto tebe pokrenuti i zapravo napraviti nešto korisno za druge, umjesto što sjediš i žališ nad svojom sudbinom?
Imaš neke dijagnoze iza kojih se kriješ? Mentalna, fizička, emocionalna stanja koja te u tvojim očima pravdaju?

Još uvijek nisi dovoljno dobar za nešto, plašiš se da budeš svjetlost da ne bi iznevjerio obitelj ili prijatelje koji te podsjećaju da si bezvrijedan? Vrijeme je da stvoriš nova prijateljstva i novu obitelj. Najprije u svojoj glavi. A onda shvati da svakodnevno moraš IZABRATI svijetlu stranu života SVAKI put kada ti naiđe mrak.
Ni jedna ti više tehnika ne treba, ničije mišljenje – ni jedan tečaj. Ništa. I onako ne primjenjuješ. Ponese te vibracija i padneš za par dana. Zar si toliko slab?
Zar si povjerovao u ideju da ZAISTA nešto ne možeš? Zar si zaboravio da si rezultat Stvaralačke Inteligencije koja svjetove stvara? Zašto misliš da si manje savršen od bilo koje uzvišene kreacije u ovom svijetu?

Presjeci sve te uzaludne misli i prekini već jednom sa svojim sebičnim ponašanjem.
Život ti je dat da ga živiš sa zahvalnošću. Diži glavu, razvuci osmijeh, ispravi se i uradi nešto sa svojim životom.
Za početak, prekini samom sebi podmetati nogu i život će uraditi ostalo.
Tako je jednostavno.
Samo je pitanje što ćeš odabrati.
Namaste.
Autor: Biljana Bedričić / pozitivnapsihologija.com






Potpisujem ovaj tekst. I vecini mojih tekstova koje sam napisala i objavila ovdje pisala sam o ovome iz mojih iskustava.
Mogu iz svoga zivota navesti ( necu sve, jer nije to za svacije usi) situacija gdje bilo potrebno samo mirno u tamo zasijati.
Tako, onaj preteski rat s onakvim situacijama, prezivjela sam mojom svjesnom odlukom da cu svijetliti sebi i mojim bliznjim. Da ce me ta svjetlost odrzati ma putu mira i ljubavi.Isto tako sve teske situacije a bilo ih je.

Jednom prilikom, sugovornik mi rece “lako je tebi, ti imas kralja”, mislio je da mi je lako zato sto zivim u Kraljevini Svedskoj.
Ostala sam nijema za trenutak. Taj trenutak bio mi je potreban da shvatim da ljudi, pa cak i on, koji je znao moj zivot i moju putanju dok nisam dosla i ostala zivjeti ovdje, vide samo ono sto zele vidjeti i nece da gledaju realno i objektivno. Bila sam presretna na toj mogucnosti u zivotu koju sam dobila, ali nikada to ne bih bilo moguce da sam se borila s mojim mrakom. Pomoglo mi je sto sam se borila izaci iz njega, svjetleci i koracajuci putem mira i ljubavi.

Znam kakav zivot moze biti surov. Vidim oko sebe u mojoj okolini i svijetu a i sama sam osjetila na sebi.
Kad nesto pisemo iz iskustva, tesko da oni koji nisu prosli bar malo slicno, mogu da razumiju.
Mene se ovdje ismijavalo kad sam napisala da vecina samo kuka umjesto da uzmu stvar u svoje ruke i rjesavaju svoje probleme, pozitivnim i konstruktivnim rjesenjima za njih i bliznje. To je moguce ali zahtjeva dosta toga koje svi imamo u sebi, samo treba malo dublje zaviriti. Ako nesto hvali, da se izgraditi i pomoc ce stici.
Moj put je samo moj, put mira i ljubavi. Pretesko je ponekad kad se sudbina poigra s nama i kad donosimo pogresne izbore. Treba vremena za izgradnju kuce. Sve ovisi od temelja i ostalog naravno kroz izgradnju. Tako je i s gradnjom covjeka koji je miroljubiv, svjetli i zivi u ljubavi.

Moj zivot je u nekim periodima bio crn i mrak je radio da sam imala samo dva izbora okoncati ili svjetliti i drzati se putanje koja ce me samo izvuci iz mraka jer tada nije bilo sve rjeseno i stigla sam u jedan vagon vlakova koji su bili parkirani na slijepom kolosijeku, ogradjeni zicom. Bez icega, samo par odjevnih predmeta i ono sto je bilo najvaznije. To malo je pomoglo i dalo mi sve ostale mogucnosti. Lako bi bilo sve podnijeti i naci rjesenje ali nisam bila sama. Imala sam malo dijete zato sto sam tako htjela.
Rat i zivot u takvoj situaciji, izbjeglicki zivot, tamo, i ovdje su preteske situacije i dugo je to trajalo. Da ostale ne smpominjem a ima ih.
Meni nije potrebno da me netko razumije, jos manje da me zali, pisem iz nekih svojih razloga, koji su nedokucivi mnogima ovdje. I neka su.
Ovaj tekst potisan s autoricom, koji sam podijelia ovdje, potpisujem i odatle se krece.
Mene je netko dobro nagradio s mnogim situacijama i sudbinom. Zahvalna sam na tome i vidim to kao veliki blagoslov.
Razumijem sta znaci imati, prezivjela sam rat i izbjeglistvo, znam sta znaci imati bogastvo (za mene, jer ne poredim se s drugima, samo sama sa sobom u mojim periodima zivota) steceno trudom i radom. Znam dosta, dosta toga.
Osobi koja je znala dosta toga iz moga zivota, i koja mi je rekla da je meni lako jer zivim u Kraljevini Svedskoj odgovorila sam “ da, Svedski Kralj je poslao po mene avion i tu sam sada, gdje jesam “
Duh i tijelo trebaju biti jedno. Kad tijelo padne, duh ga moze odrzati ali kad duh padne tijelo posrce. A najgore je kad oboje padnu. E, tada se dizu oni koji se odluce na to i budu istrajni u tome.

Kao sto cistimo zivotni prostor tako trebamo cistiti i odrzavati svoj unutarnji svijet. Ovdje na zemlji postoje raj i pakao i tko se nije uvjerio tesko moze razumjeti onoga tko jest. Svi bi u raj bez muke i truda. Ali nije tako zamisljeno.
Kad sam na jednom od poslova radila to sto sam imala, dosao je direktor firme i upitao me kako ide, rekla sam dobro. Imao je takav obicaj, jutrom obici sve radnike i malo popricati o poslu ali i drugim stvarima, nije se dugo zadrzavao jer vecina nas je radila u proizvodnji uredjaja koji su se prodavali i to je bila zarada te firme i ostalo naravno.
Osjetila sam da ima jos nesto reci. Pitao je : kako da poboljsamo to nesto(nema potrebe ici u detalje) na poslu u toj firmi. Razmislila sam trenutak i rekla mu. Naravno da sam ga gledala u oci i rekla sto sam imala.
Njegov izraz lica, blagi osmjeh i onaj sjaj u ocima necu zaboraviti dok sam ziva, odgovorio je “dobro, znaci trebam kupiti novi data program”

Direktor je bio cistokrvni svedjanin í naravno da smo pricali na svedskom .
Ovo nije hvalisanje, nego ziva istina, kojih imam na skladistu i cekaju. Samo polako doci ce prilika za svaku.
Kako prezivjeti teske situacije, postati covjek u pravom smislu te rijeci i kako zadrzati to, za mene je bio i dalje je izazov.
Sve to radim samo s onim sto imam u sebi. Vjerojatno od velike pomoci je skola i knjige koje sam procitala, moja iskustva i ljudi na mome zivotnom putu.
Sijam zbog sebe i mojih dragih ljudi. Idem putam mira i ljubavi. Svjesna sam da ce moje zemaljsko vrijeme isteci i trosim ga na prave stvari za mene.

Sve polazi od pojedinca. Prvo treba izgraditi zdravu svijest kod sebe i udruzeno graditi zdravu kolektivnu svijest. Izgraditi mir i ostalo pozitivno u sebi i sto vise ima takvih bit ce i okolina takva. Islo bi lako kad bi sto palo s neba. Ali ni tada pojedinci ne bi bili zadovoljni. U prirodi covjeka je da gradi i rusi, opet gradi i rusi jer kad ne bih bilo rusevina u nama i oko nas, ne bih imali sto graditi, postali bi savrseni a to bi znacio nas kraj. Kroz negativnosti i razne rusevine, mi sebe odrzajemo i razvijamo se, gradimo ono sto zelimo i tako se razvijamo u svakom smislu.

Zidine kojima smo ogradili nasa srca i nedozvoljavamo protok pozitivnoj enrgiji je opasno i vodi ka samo-unistenju. Treba poceti od misli, rijeci i dijela i situacija u kojima cemo biti konstruktivni graditelji sebe i okoline u kojoj zivimo.
Znam da je zivot nepravedan, osjetila sam to na sebi, tesko je to. I zivimo u svijetu gdje se mnogi pitaju vrijedili truda biti svjetlo, ici putem mira i ljubavi.

Moj odgovor je da vrijedi i ima smisla koji zivot cini ljepsim i okolinu u kojoj zivimo.
Samo kad bi se ljudi dogovorili oko pravih definicija svega na svijetu. Mislim da se dobro zna sta je mir i ljubav ali istina se izvrce, kao kome odgovara i to je problem, kao i to da nemamo tolerancije za razlicitost i mnogi bi htjeli po svome jos kad to rade na stetu drugih je da se covjek zapita dosta toga.

Zivot se zivi svaki dan a umire se samo jednom. I taj jedan dan je nepoznat. Bila sam djelimicno nekoliko puta u zivotu u tom danu ali sam ostala, nekim cudoom i ja znam kojim.
Pisem, objavljujem tekstove drugih koji su to napisali kao da je iz moje glave, zato sto imam moje razloge i znam zasto to cinim. Tako je i ovaj zapis nastao.
Tek kad obujemo necije cipele, predjemo put prohodan u njima, mozemo suditi.
Iskustva nas cine bogatijim ali tek kad se nesto naucimo iz njih.
Kako kazu, ucimo cijeli zivot a oticemo bedasti.
Zivot je skola koja se pohadja cijeli zivot a na kraju padamo na zadnjem ispitu.
Sudbina nas ljudi je takva
Sijaj i ne boj se


Lijep pozdrav, mir i svako dobro zelim svima !

APSURD ANTIFAŠIZMA
Odrastajući u Torontu, u našoj dragoj i pomalo preopreznoj Kanadi, moram priznati da smo mi Kanađani često imali jedan tihi kompleks manje vrijednosti prema Amerikancima. Čim bismo prešli granicu, krenula bi misija: uvjeriti sve oko sebe da nismo Amerikanci. Kanadski identitet se tako, barem među nama klincima, ponekad svodio na: "Nisam Amerikanac" ili još žešće: "Anti-Amerikanac". Naravno, Kanada ima svoj identitet — i to vrlo lijep, uredan i pristojan (ponekad i previše pristojan). Ali priznajem, pomalo je tužno kad ti identitet počiva na negaciji drugoga.
Jučer su se u četiri hrvatska grada održali tzv. “marševi protiv fašizma”, odnosno procesije suvremenih “anti-fašista”. Naravno, antifašizam zvuči moralno — tko bi mogao biti za fašizam? Problem je u samoj strukturi antifašizma: on nije vrijednost, nego negacija. Ne nudi smisao, nego samo uklanja ono što mu smeta. Anti-fašizam kao “vrijednost” sličan je bezkofeinskoj kavi ili bezalkoholnom pivu: postoji, ali se čovjek ne može ne zapitati — koja je svrha? A kad je jedina identitetska oznaka „anti“, tada se više i ne zna tko si.
Nekada su se ljudi ponosno izjašnjavali po onome za što žive: za istinu, za slobodu, za pravdu, za krepost, pa i — ne daj Bože — za Boga i Domovinu. Danas je, međutim, mnogo modernije biti protiv nečega. U tom ozračju rađa se i naš suvremeni moralni junak: antifašist. On vrlo dobro zna što mrzi, ali ne zna što voli. Zna što želi rušiti, ali ne zna što želi graditi. Zamislite kuhara koji ponosno kaže: „Ja ne kuham lošu hranu!“ Tehnički to može biti točno, ali nije baš inspirativno. A to je logika suvremenog antifašizma: GPS koji javlja samo “pogrešan smjer”.
I dok je svaka borba protiv pravog zla hvalevrijedna, kod ovakvih marševa čovjek se nekad zapita: Što bi ovi ljudi radili da im jednog dana ponestane fašista? Vjerojatno bi morali izmisliti nove — jer bez protivnika, njihova bi ideologija ostala kao megafon bez publike. Ovdje leži najveći apsurd antifašizma: antifašizam može postojati samo ako postoje fašisti. Bez njih, on ostaje bez goriva, bez smisla — poput komarca bez tople krvi. I ako „fašista“ nema dovoljno, definiciju je lako rastegnuti.
Vjeruješ da je brak između muškarca i žene? Fašist.
Braniš slobodu govora? Fašist.
Želiš štititi život od začeća? Fašist.
Misliš da muškarac ne može biti žensko. Fašist.
Slušaš Thompsona? Fašist i Ustaša.
Tako anti-fašizam postaje sustav koji sam sebe hrani stalnim pronalaženjem neprijatelja. U ime borbe protiv netolerancije rađa se nova netolerancija; u ime borbe protiv mržnje — nova mržnja, i ovo smo več vidjeli u povijest.
Ironija je da su i Staljin i režimi koji su gradili totalitarne sustave bili deklarirani antifašisti. Čak je i izvorni naziv Berlinskog zida bio: “Antifašistički zaštitni zid” — što dovoljno govori o elastičnosti i, budimo iskreni, akrobatskim sposobnostima tog pojma. Pod krinkom “antifašizma” podignut je zid visok nekoliko metara, dug 155 kilometara, opremljen stražarnicama, mitraljezima i minskim poljima. A navodno je sve to bilo radi zaštite.
Zaštite koga? Od čega? Od vlastitih građana koji su — eto tih fašističkih sklonosti! — imali drskost poželjeti slobodno se kretati. “Antifašizam” je tako u praksi značio da ljudi smiju voljeti socijalizam, ali samo ako ga ne pokušaju napustiti. Jer onda bi — logično — postali fašisti, pa ih je trebalo zadržati zidom, žicom i mecima. Ako to nije apsurd, onda ta riječ uopće nema smisla.
Teološki gledano, ništa novo pod suncem. Zlo uvijek imitira dobro, ali bez Boga. Antifašizam želi pravednost bez istine, ljubav bez moralnog kriterija, dobro bez Dobrog. To je moral koji se hrani negacijom, a ne istinom. A čovjek koji živi samo protiv nečega postaje ispuhani balon — ne pita se: Što je istina?, nego samo: Tko mi danas smeta?
Krist, nasuprot tome, kaže: „Budite svjetlo svijeta.“ Svjetlo ne nastaje borbom protiv mraka, nego time što jednostavno svijetli. Zato istinski otpor bilo kojem zlu ne počinje negacijom, nego afirmacijom: ljubavlju prema dobru, istini i ljepoti. Jer ne živi se od borbe protiv, nego od borbe za.
Kažu naši domaći tzv. antifašisti da je “duh fašizma” pušten iz boce nakon Thompsonova koncerta ovog ljeta. Stvarno? Ako je tako, čovjek bi očekivao da će nakon Hipodroma zavladati teror nad svima koji su “drugačiji”. Ali — ništa.
Umjesto toga 500.000 ljudi, bez ijednog incidenta, atmosfera slavlja, pjesme, vjere, domoljublja i obiteljskog zajedništva. Ako je to “dizanje fašizma”, onda su stvarno srozali kriterije.
Jedini stvarni čin nasilja tih dana dogodio se izvan Hipodroma, u prostoru Medike — i to od strane muškarca koji misli da je žena, koju su isti ti “antifašisti” godinama slavili kao ikonu ljevice. I jučer smo među ‘antifašistima’ mogli vidjeti zastave i simbole pod kojima je napadnuta Hrvatska. Ironija je toliko gusta da se može rezati nožem — i upravo tu leži apsurdnost suvremenog tzv. antifašizma. Doista, stara rečenica Hueyja Longa iz 1936 g. danas zvuči proročkije nego ikad: “Fašisti budućnosti zvat će se antifašistima.”

C/P
Autor- D.S


Uz dozvolu autora (sto mi je velika cast) dijelim ovaj tekst ovdje. Nek se cuje, nek se zna i druga strana, strana Istine

Mogla bih napisati i svojim rijecima dosta ali zaista nemam toliko slobodnog vremena jer svoje vrijeme trosim na nesto drugo sto ima veci znacaj.

Ima vas ovdje koji bi poceli s tim da “zacepite usta “ pojedincima i njihove kometare dozivljavate “kao teror i blamazu” i bas mi vas zao, istinski sam za slobodu izrazavanja i neka nas sviju, ovdje i na ovoj planeti, vidjet cemo kako ce nam biti.

Lijep pozdrav i ugodan dan svima, mir i svako dobro zelim vam od srca ! :)

Kakve su šanse da uspije vaša veza s narcisom? ‘Bit ću brutalno iskrena...‘


Ostajete li u vezi s takvom osobom, onda vam je moj savjet da što prije smanjite svoja očekivanja, jer ako očekujete da netko istinski osjeća empatiju, možete zaboraviti na to


Nikad se više nije pisalo i govorilo o narcisoidnosti za koju se često kaže da je "pošast" suvremenog doba. A kako izgleda veza s osobom koja pati od ovog poremećaja ličnosti, je li moguć suživot s takvom osobom, je li osoba s narcisoidnim poremećajem ličnosti uopće u stanju osjetiti iskrenu ljubav, jesu li narcisi zaljubljeni isključivo u sebe i jesu li manje depresivnih od drugih ljudi?

Ne postoji lijek za narcisoidni poremećaj ličnosti
S osobama koje imaju ovaj poremećaj ličnosti susrećemo se na različite načine - ili privatno ili poslovno, ili su dio naše obitelji i sl. Ono što je gotovo uvijek izvjesno jeste da osoba izlazi iz takvog odnosa uvijek povrijeđena i oštećena.
Neke od osnovnih karakteristika narcisoidnog poremećaja ličnosti su: osjećaj vlastite veličine, nemogućnost doživljaja grižnje svijesti, nedostatak empatije, izražena manipulativnost, visoka inteligencija, šarm i izostanak ljubavi prema bližnjima.
Iako ne postoji ‘‘lijek‘‘ za ovaj poremećaj ličnosti, ono što se može ublažiti je da naučite živjeti s takvim osobama, ako se radi o članovima obitelji. Ipak, najbolje bi bilo otići od takvih osoba, jer je jako teško biti u kontaktu i ostati mentalno zdrav u toj vrsti odnosa.

Kako razlikovati normalnu dozu samoljublja od one patološke?
Kada govorimo o osobama s ovim poremećajem, radi se o osobama koji jedan veliki osnovni nedostatak svoje ličnosti i percepcije svog bića kompenziraju tako da zauzimaju jednu superiornu ulogu naspram drugoga. Karakteristike narcisoidnosti su brojne i toliko kompleksne, a služe kao njihov obrambeni mehanizam i zaštita.

Otići ili ostati?
Kako živjeti s narcisoidnom osobom i ostati normalan? Naravno da je moguće, samo uz jako veliku cijenu. Ta cijena koju osoba koja živi s narcisom plaća odnosi se prije svega na gubitak individualnosti, kontinuirani pad samopoštovanja, samopouzdanja i mentalne snage, i naravno jedna totalna emocionalna iscrpljenost. Osim što su egocentrični, osobe koje imaju ovaj poremećaj ličnosti u potpunosti su i isključivo fokusirani samo na svoj lik i djelo, a u odnosima traže partnera koji će im biti podčinjen, i fokusiran samo na zadovoljavanje svojih potreba. Znaju biti itekako podmukli i manipulativni čim osjete da im druga strana izmiče kontroli. Veliki su šarmeri, nabacuju se komplimentima i ono jako važno - vrlo su dobri u otkrivanju ‘slabih točaka‘ kod partnera, a sve u cilju da ga ponovo osvoje ako vide da se počinje udaljavati. Čim osjete sigurnost i da se partner dovoljno emocionalno vezao, počinju promjene u ponašanju. Sve ono s čim su ulovili partnera blijedi i nestaje jer to više nije publika koja im je potrebna. Oni idu dalje, ostavljajući partnera da se pita - u čemu je pogriješio jer ‘žrtve‘ takvih likova ne traže grešku u njoj ili njemu, nego najčešće u sebi - što ne valja sa mnom?
Postoji i fenomen tzv. ‘‘konarcisa‘‘. Radi se o osobi koja je u simbiozi sa svojom boljom polovicom koja ima ovaj poremećaj ličnosti, a sve s mišlju kako je ona ta koja će spasiti svog partnera i nadomjestiti sve traume koje je proživio u djetinjstvu ako bude strpljiva, požrtvovna, dobra, puna razumijevanja, vrijedna... To je također jedna vrsta prikrivene narcisoidnosti

Gdje se podvlači granica normalnog i nenormalnog?
E sad kako da prepoznate tu granicu između normalnog egoizama, ili bismo mogli reći zdrave doze samoljublja i onog patološkog narcizma? Patološki narcisi ostavljaju veoma ozbiljne posljedice na emocionalno, psihičko pa čak i fizičko zdravlje svojih bližnjih. Žene se uglavnom maksimalno trude da učine sve što mogu kako bi ‘‘promijenile‘‘ tu osobu i tu leži opasnost odnosno zamka u koju ulaze ne znajući da se narcisi ne mogu niti promijeniti niti popraviti na bolje. Da, promjeni se jedno kratko vrijeme nabolje i uvjeri drugu stranu da će biti bolje jer im se ispričao, pokajao, darivao ih poklonima, a takvo ponašanje zapravo samo zbunjuje žrtvu.

Znaju li osobe s ovim poremećajem ličnost voljeti?
Osjećaju li ljubav prema djeci, majci, ocu, braći? Da, ali samo dok je ta ljubav vezana za njih same, jer za njih je to sve jedna velika predstava. Drugim riječima, sve dok dajete potvrdu o njihovoj veličini, važnosti, oni će biti sposobni da odglume ljubav, kako bi za zauzvrat dobivali te potkrijepe o njihovoj važnosti. Ali čim dožive neku konstruktivnu kritiku od druge strane, njima je to apsolutno neprihvatljivo i doživljavaju je vrlo tragično. Onog trena kada im se suprotstavite ili kažete nešto što ne žele čuti, oni to a priori doživljavaju kao odbacivanje. Osobe s narcisoidnim poremećajem ličnosti suštinski ne vole sebe, a duboki osjećaj nesigurnosti i nesreće kompenziraju potrebom za dominacijom i kontrolom drugih.

Postojim samo ja u tvom životu
Također jedan od tipičnih znakova kontrole jeste i izolacija "žrtve" od okoline, jer narcisoidna osoba teži tome da ima potpunu kontrolu i tendenciju da njegova ‘‘žrtva‘‘ u potpunosti ovisi od njega. Nemojte slučajno nasjesti i prekidati odnose s vašom obitelji i bliskim prijateljima. Takva izolacija je pogubna po osobu koja je u vezi s narciso, a do udaljavanja od obitelji i bliskih vam ljudi najčešće dolazi iz stida i osjećaja krivnje zbog ostanka u takvom odnosu. Također treba obratiti pozornost na svjesnu i vrlo vještu narcisovu manipulaciju kada su u pitanju nedostaci i mane vaših prijatelja, obitelji itd. što narcis čini polako i sigurno i to na jedan vrlo perfidan način, udaljavajući vas iz društvenog konteksta, i ostavljajući bez ičije podrške, što sve skupa još više otežava vaš odlazak iz te toksične veze.

Svoj lik i djelo promoviraju koristeći se društvenim mrežama
Društvene mreže samo dodatno pogoršavaju mentalno stanje osoba s narcisoidnim poremećajem, jer je njima jako važno kakva je njihova slika na društvenim platformama. Primjer - često su baš osobe s ovim poremećajem uvijek spremni istaknuti kada je potrebno pružiti pomoć na "nekim važnim mjestima", dok su nažalost vrlo surovi prema ljudima koji su im bliski. No, njima je najvažnije da se očuva ta predstava o "njihovoj veličini" u javnosti.
Nažalost živimo u kulturi koja ide na ruku osobama s narcisoidnim poremećajem ličnosti jer se danas model ponašanja narcisa itekako njeguje i potiče na društvenim mrežama. Ako se netko vrednuje ‘‘lajkovima‘‘ i brojem pratitelja, ne zato što osjeća iskrenu empatiju, onda mreže rade u korist ovakvih osoba. Ti su likovi veoma društveni, šarmantni, inteligentni, zavodljivi. No, maske padaju kada se uđe u dublje odnose s njima.

Kakve osobe upadaju u klopku narcisa?
Najčešće se radi o osobama koje su njihove suprotnosti. Sve one koje imaju baš izraženu empatiju za razliku od narcisa. To su osobe koje žive u uvjerenju da ako budu strpljive i dovoljno požrtvovne, da će se taj "princ" s početka njihove veze vratiti.
Ima još jedan tip tipičnih ‘žrtava‘ koje se ulove u klopku narcisa - to su uglavnom osobe koje su imale roditelje s narcisoidnim poremećajem ličnosti. Treba reći da kod njih ovaj izbor nije voljan (svjestan), nego je riječ o modelu koji je ‘‘žrtvi‘‘ već poznat od prije budući da su odrastali s narcisoidnim ocem ili majkom. Osoba može razviti ovaj poremećaj ličnosti i ako je kao dijete bila prezaštićena i koja je živjela ili još uvijek živi u obiteljskom kontekstu u kojem se hvali bez pokrića. Tako da postoje ta dva polariteta kada je riječ o stvaranju narcizma

Dugotrajne posljedice
U svakom slučaju osobe s narcisoidnim poremećajima ličnosti ostavljaju iza sebe dugotrajne posljedice ne samo na svoga partnera, nego i nažalost i na djecu koja su rasla u njihovom okuženju, jer djeca mogu postati konarcisoidnim. To znači da će ta djeca i sutra odrasli ljudi tražiti u partneru upravo to što su vidjeli i živjeli u svom obiteljskom modelu, što je logično jer dijete se divi roditelju, pogotovo ako je uspješan, uživa društveni status, bogat, zgodan... To je dakle prirodni proces i na taj se način razvija i stvara ta konarcisoidnost, drugim riječima model ponašanja koje se temelji na potrebi da se nekome divimo. Ipak, sve ovisi kakav je tip dijete odnosno od njegovog temperamenta, karaktera, ranjivosti... Dakle, ne kažem da će dijete koje je odgajano u obitelji i okružju u kojemu je jedan od roditelja bio narcisoidan a drugi submisivan (žrtva). Postoji samo takva mogućnost.

Ima više razloga zašto netko ostaje u vezi s osobom koja ima narcisoidni poremećaj ličnosti - materijalni razlozi, djeca, povezanost, navika, što će reći drugi… O kojem god se razlogu radilo, znajte da ono što dobivate zauzvrat, nikada neće ispuniti vaša očekivanja. Ostajete li u vezi s takvom osobom, onda vam je moj savjet da što prije smanjite svoja očekivanja od njega/nje, jer ako očekujete da netko istinski osjeća empatiju, možete zaboraviti na to.
Može li se dugoročno opstati u vezi s narcisom, a da to ne ostavi duboke emocionalno-psihičke posljedice? Iz svega izrečenog, mislim da ste razumjeli i da je poruka kristalno jasna.

Povratak u normalu
Ako se odlučite otići iz veze, prva stvar koju treba učiniti je da se oslobodite osjećaja srama i krivnje jer ste bili u vezi s takvim tipom ličnosti. Znači i prije svega, treba sebi oprostiti, a zatim krenuti putem iscjeljenja i osvijestiti obrasce - zašto ste uopće ušli i ostali dugo u vezi s osobom poremećene strukture ličnosti? Što se krije u pozadini. Kada se detektira podsvjesni obrazac zašto se ‘lijepite’ za ovakve likove, već je i to veliki iskorak prema vašem ozdravljenju.

Autor - Mirella Rasic Paolini, specijalist struke za holističko mentalno i duhovno zdravlje

Link

Ova je bar iskrena

Komentar na webblogu Iskrica Weblog

citat

"...a gle, to su ozbiljne stvari, vi koji tamo živite...ja to mogu pretrpit jedno 3 mjeseca koliko sam tamo i u većini slučajeva sam kuš, izbacim se...

...ali ovdje mi idu na živac ovi ovdje gdje živim, pa onda lajem na sve...nervozna sam...a i Škoti mi idu na neku stvar...jel' vama jasno da su se oni idioti 2014. na referendumu za nezavisnost Škotske od UK, izjasnili protiv...tako da se sad mogu slikati, što su tražili, to su dobili. Nek' krepaju!"



Dobro kad si priznala da zbog svega sto te zivcira u tvome okruzenju, lajes na sve. To se rjesava na drugi nacin, mislim nezadovoljstvo i zivciranje a lajanje na sve ne pomaze.

Ako ovo nije dno dna, reci da jedan narod “krepa” iz svojih osobnih razloga tu se nema sto raspravljati. Ovo je ispoljavanje mrznje.

E, pa ti se sada mozes slikati, sto si trazila to si i dobila i tako ti je kako si zasluzila i ne zaboravi da ce doci vrijeme i tvoga “krepavanja” (tvojim rijecnikom)

A drugarica ti sto nekoga naziva “tupsonom” a nije mu ni do pete neka ti pojasni neke stvari, hoce ona na siroko i duboko, mozda zajedno i shvatitie neke stvari u vasim zivotima.

Misljenje je samo misljenje ali treba citati sadrzaj s razuijevanjem.

Istinski mi je zao nekih pojedinaca ovdje kad s toliko godina nisu naucili osnove koje drze cijeli zivot i vode te putanjom covjecnosti u svakoj prilici ma gdje god da zivis.

Ponavljam, samo se Bogu klanjam, ljude cijenim i ostale kad postanu to.
Ovako nesto ovdje nisam mogla preskociti. Znam da prozvani ce iscitati zlonamjernost ali daleko su od toga.
Moje namjere su uvijek dobronamjerne. Svoja nezadovoljstva i frustracije necemo rijesiti tako sto samo kukamo i “lajemo” najcesce na ono sto nam nije neka prijetna i ne ugrozava nas ali sta ces kad je strah kod takvih veci nego ljubav i tolerancija prema razlicitostima.
Kako to ne mogu pojedinci da shvate, nije mi jasno.

Ovo o cemu sam pisala tu i ovaj komentar na spomenutom blogu je primjer da treba dobro razmisliti prije nego sto nesto napisemo.
Ja radim uvijek. I stojim iza mojih rijeci, i kod mene ne pali, nisam tako mislila/o i nisi razumjela, Molim?

Na svijetu ne postoji nesto sto bi mene dobilo da kazem za jedan narod da “krepa”
Mozes imati take misli koje samo tebi rade najvise stete a to napisati meni kaze da si izgubila kompas, ti i slicni tebi.

Svima saljem lijep pozdrav, zelim svako dobro i MIR vam svoj ostavljam!

p.s idem za svojim obavezama, kad navratim ponovo procitat cu eventualne komentare ako ih prije toga ne obrisete !










LinkTHOMPSON
- PUT U RAJ

Link

Link


Link

LinkDanijela
Martinović - Sve je na svon mistu

LinkPedja
Jovanovic-Cokolada
LinkPedja
Jovanovic-Parfem od vanile

DUHOVNA PRIČA

Sve što kažeš o drugome neka prvo prođe kroz Sokratova tri sita


Moramo se čuvati da otrov koji proizvodi naš vlastiti jezik ne ubije nas same…

Sokrat je slovio za mudraca. Jednog dana ga potraži neki čovjek i reče:
”Znaš li što sam sve čuo o tvome prijatelju?”
“Trenutak”, odgovori Sokrat, ”prije nego što mi ispričaš volio bih da prođeš jedan brzi test. Jesi li to što mi želiš reći prosijao kroz tri sita?”
”Tri sita?”
“Da”, odgovori Sokrat, ”prije nego što ispričaš neke stvari o drugome, dobro je uzeti malo vremena i prosijati ono što želiš reći. To nazivam test od tri sita! Prvo je sito ISTINE. Jesi li provjerio da li je istina ono što mi želiš ispričati?”
”Ne, pa i nisam. Nisam vidio, samo sam čuo kako pričaju.”
“Dobro! Ne znaš da li je to istina. Probajmo ponovo: pokušajmo prosijati drugačije, sad ćemo uzeti sito DOBROTE. Ono što mi želiš ispričati o prijatelju, je li nešto dobro?”
“Ne, baš suprotno! Čuo sam kako se tvoj prijatelj loše ponio.”
“Dakle”, nastavi Sokrat, ”želiš mi ispričati loše stvari o prijatelju, a nisi siguran jesu li istinite. To i nije baš ohrabrujuće! Još uvijek možeš proći test, jer je ostalo još sito KORISTI. Je li korisno da mi ispričaš sve što je moj prijatelj učinio?”
”Korisno? Pa i ne, ne vjerujem da bi ti to moglo koristiti.”
”Dakle”, zaključi Sokrat, ”ono što mi želiš ispričati nije istina, ni dobro, ni korisno, pa zašto bi mi onda pričao. Ne želim ništa znati od onoga što si mi htio ispričati, i tebi će biti bolje da sve to zaboraviš.”
Napisao: Platon, prije 2 500 god


Iz Biblije: “Evo: kolicna vatra koliku šumu zapali! I jezik je vatra, svijet nepravda jezik je među našim udovima, kalja cijelo tijelo te, zapaljen od pakla, zapaljuje kotač života. Doista, sav rod zvijeri i ptica, gmazova i morskih životinja dade se ukrotiti, i rod ih je ljudski ukrotio, a jezik – zlo nemirno, pun otrova smrtonosnog – nitko od ljudi ne može ukrotiti.” (Jak 3, 5-8)


izvor- Bitno.net

Link

Link

Ti si tu – ljubavna pjesma za vječnost

LinkLjubav
koju ja želim — priča srca

LinkSvirajte
mi, jesen stize dunjo moja-Djordje Balasevic

Link


.

LinkZeljko
Bebek-Tijana