Bože moj gdje ja to živim?

Nije voljela putovati...vjerojatno zato jer...u svemu što se kreće ..osim auta i to na prvom sjedalu ...bilo joj je toliko slabo da bi padala u nesvjest.Ali...voljela je priče slušati..one priče koje ljudi pričaju kada se vrate sa putovanja po Evropama i Amerikama i ostalim bespućima.No....nešto ju je vuklo da sama krene na neki put i ...izabrala je Tursku.Ni sama nije znala zašto ali...možda zato jer joj je sinko njen jedini pričao kako je Antalija divna i kako bi trebalo opet tamo ići.I ...otputovala je.Avionom sa kojim je samo jednom putovala i u stvari...bojala se leta.Odlučila je ubiti sve te demone u sebi.Kada je sletjela na aerodrom....nije se osječala dobro.Sjela je na neku stolicu u velikom holu i u stvari ...pitala se ..što joj je to sve trebalo?
U jednom trenutku...prišao joj je čovjek...onako ...tamnije kože...bradu je imao...onu maramu omotanu oko glave i zapitao ju...da li je dobro?S nevjericom ga je gledala i rekla...da nije dobro.Rekao je neka pođe sa njim ...tu ...par koraka..u ovom je holu
mjesto na kojem ce joj pomoći.I ..krenula je.I..bio je tu stol..dugačak i pun nekakvog nakita ..valjda namijenjenog turistima.Onako ...jednim potezom ruke...odmaknuo je taj nakit na stolu i rekao da legne i zatvori oči.Stavila je torbe na pod i legla.Bila je ona vec kod takvih ljudi koji energijom pomažu i zna da to nije laž...da ce joj biti bolje.Odjednom ...osjetila je kako joj ta snaga ulazi u tjelo i otvorila oči jer...dobro se osječala.No...bilo je nešto čudno.Onog čovjeka više nije bilo....stol je bio potpuno prazan i ...nikoga nije bilo osim dvije žene koje su ju gledale kao da joj govore da nešto nije u redu.Pogledala je na pod...torbe su bile tu.Pogledala je i da li ima novčanik ...bio je tu ali...novaca nije bilo.A...bio je to jedini novac koji je imala...sva njena ušteđevina.Obuzeo ju je strah...počela je plakati.U jednom trenu joj je prišao neki službenik...tako je bio obučen....i rekao da dolazi policija i da su sve prijavili...da ce sve biti u redu...i otišao.Ostala je sama u onom holu...izgubljena i neutješna.I nije to bilo zbog toga što je netko uzeo novac....živa je i novaca će opet biti....plakala je zbog toga jer ...tako se teško odlučila malo promijeniti svoj život...na bolje..mislila je...i opet joj je netko stavio ruku na čelo i opet je tapkala na mjestu...i opet je netko rekao"E...nećeš"!!!!
U tom trenu...otvaraju se staklena vrata i ona pogleda u stranu i ugleda njega...Borisa.Dolazi žurnim korakom prema njoj sa velikim sretnim osmjehom nalicu.Ona je ustala i jecajuci potrčala prema njemu i tako jako ga zagrlila da su je njene bolesne kosti zabolile do vrištanja.
Buđenje!!!!Uhhhh...pa to je san.Boris...pa ti si vec tako dugo mrtav...nikada te nisam sanjala...zar si ti noćas uskrsnuo da me spasis užasa u snu kao što si me toliko puta spašavao kada si bio živ.
I ...gori svjeća za tebe sada.Hvala ti što si me probudio....bilo mi je jako loše...ali...tako sam sretna što sam te opet vidjela...tako sretnog i sada znam da si dobro.Budi sretan tamo gdje jesi..možda i ja tebe jednoga dana probudim.

Ajoj, Arapo :)

Tako si slikovito sva slova posložila da sam vidjela sve do jednu sliku, a bome si mi i trnce prouzročila, ili mi se to javlja promjena vremna,...na bolje :)

Istina, voljeni umru tek kad umremo i mi.

Uffff.....bilo je to davno ali...tako je svježe.Kada bi ga bar mogla probuditi....ma ni ne trebam biti sa njime ...ali....to su bila nekak sasvim druga vremena...nevinija.....i ljudi su nekak bili drugačiji....ma ...sve je bilo drugačije:-(((

Kad su naši u pitanju ne postoji davno i to je u redu.
Ponekad bi mozda bilo lakše da je drugačije, ali nije.
Dan danas kad se sjetim svojih najdražih koji više nisu tu, kak si rekla - odavno, meni se uopće ne čini tak.
Sve slike su svježe i ja volim da su takve.
Tata, uff, njega ko da sad gledam , pamtim svaku riječ, mig, hod, gestikulaciju , samo mi se izbrisala boja glasa.

:-((((

Arapo, imala si ga, ne na koliko bi htjela il s koliko si računala, mada čisto sumnjam da si ikaj računala, valjda onaj gore ima neki plan i za nas dole.

Drž se, sutra bu malo lakše:*

Hvala ...se bu dobro:-)))

Vse:)

:-))

o, smrti,
ne budi ohola
kad opet staneš preda me,
sama i gola…
i okrutna ne budi
k’o što mogu bit ljudi

nježno me prigrli
i ne pitaj otkud se znamo
svi mi, prekasno umrli…
ko ugašeni glas razuma,
nikom važno ime
između dva datuma

o, smrti,
ne boj se doći
u snu, kad budem spreman
s tobom na ples poći…
zavedi me poput žene
koju oduvijek znam,
kao dio mene

Lijepo napisano Wasy:-))

wasyxde, davno nisam pročitao ljepšu pjesmu

Wasy, stvaaarno:)
Naklon.