SITNICE SA ISKRICE

Link

Link

Link

Silovanje je zločin. Ali pokušati nekog zavesti, ma kako uporno ili nespretno, nije - niti je galantnost isto što i mačizam.

Ono što je trebalo biti glas oslobođenja žena je okrenuto naglavce: govore nam što je primjereno reći i o čemu moramo šutjeti - i žene koje odbiju pasti između tog dvojeg se proglašavaju izdajicama, pomagačima!

Kao u starim dobrim danima progona vještica, mi još jednom svjedočimo puritanizmu u ime tzv. “većeg dobra”, tvrdeći kako je to za zaštitu i oslobođenje žena, samo da bi ih se reduciralo i zarobilo u status vječne bespomoćne žrtve muških šovinističkih demona.

Povedena je kampanja, u tisku i na društvenim mrežama, javnih optužbi protiv pojedinaca koji, bez da imaju mogućnosti odgovoriti na optužbe ili se braniti, dolaze svi u istu kategoriju kao seksualni prijestupnici.

Ovakva kolektivna pravda je već ubrala žrtve: muškarci su prozivani i otpuštani na poslu, natjerani da podnesu ostavke, i tako dalje, a da im je jedini zločin da su dodirnuli žensko koljeno, pokušali ukrasti poljubac, govorili o “intimnim” stvarima tijekom ručka u kantini na poslu ili slali seksualno provokativne poruke ženama koje nisu za njih bile zainteresirane.

Ova psihoza slanja “svinja” u klaonicu ne samo što ne pomaže ženama da ojačaju, već u stvari koristi samo onima koji vjeruju da su žene posebna vrsta, djeca s licem odraslih osoba, koje moraju biti zaštićene.

Val čistunstva izgleda nema granica. Poster Egon Schielea s golom ženom je cenzuriran, poziva se na uklanjanje Balthusove slike iz muzeja jer je “pedofilska”, bez da se pravi razlika između umjetnika i njegovog djela, Cinémathèque Française je naređeno da ne smije održati retrospektivu Romana Polanskog a ona Jean-Claude Brisseaua je blokirana.

Na sveučilištu su film Blow-Up Michelangela Antonionia proglasili “neprihvatljivim”. U svjetlu ovog revizionizma, čak i “Tragači” Johna Forda i “Otmica Sabinjanki” Nicolasa Poussina su u opasnosti da budu proglašeni nećudorednim.

Već sad urednici traže od nekih scenarista, da muške likove učine manje “seksističkim” i suzdržanijim u načinu na koji govore o ljubavi i seksu, ili da se to prikaže tako, da “traumatična iskustva ženskih karaktera” budu vidljivija.

Danas smo dovoljno educirani da bismo razumjeli da seksualni impulsi, sami po sebi, nisu uvredljivi i primitivni i također smo u stanju razlikovati nečiji loš pokušaj da nekog zavede od seksualnog napada.

Iznad svega, svjesne smo da ljudi nisu monolitni: žena može, u istom danu, voditi profesionalni tim i uživati u tome da bude seksualni objekt muškarcu. Ona može osigurati plaću jednaku muškarčevoj ali da je svejedno ne traumatizira, kad se muškarac trlja o nju u podzemnoj, iako se to smatra seksualnim nasiljem. Ona to čak može smatrati nečim posve nebitnim.

Kao žene, mi ne prepoznajemo sebe u takvim stavovima koji su mrzilački, kako prema ženama tako i prema muškarcima i prema seksualnosti.

Mi vjerujemo da sloboda žene da kaže “Ne!” ne može postojati bez slobode muškarca da joj dosađuje ili da je zavodi. I smatramo da žena mora znati kako odgovoriti na tu slobodu muškarca da joj dosađuje i da je zavodi, na drugi način a ne da se smatra lovinom, a njega predatorom.

Za one od nas koje su odlučile imati djecu, mi smatramo da je mudrije odgajati naše kćeri na način, da trebaju biti dovoljno informirane i posve slobodne živjeti svoj život, bez da budu zastrašivane ili okrivljavane.

Incidenti koji se mogu dogoditi tijelu žene ne moraju nužno utjecati na njen dignitet kao osobe, i ne smiju, ma kako to bilo teško, od nje napraviti “vječnu žrtvu”.

Jer, nas nije moguće reducirati na naša tijela. Naša unutarnja sloboda je nepovrediva. Ali ta sloboda koju slavimo ne dolazi bez rizika i odgovornosti.

Ovo otvoreno pismo francuskih intelektualki u vezi raznih pretjerivanja glede MeToo pokreta izišlo je još 2018.-e.

Ali izgleda da je danas jednako aktualno ako ne i više.

Pismo predstavlja otpor tzv. "bandwagon" filozofiji.

Odnosno plitkom i površnom razmišljanju i nekritičkom prihvaćanju i slijeđenju globalnih trendova na bilo kom nivou.

A bez dubljeg razumijevanja tih trendova, njihovih uzroka, tijeka i sveukupnih posljedica.

Pismo je napisalo pet francuskih intelektualki: Sarah Chiche (pisac/psihoanalitičarka), Catherine Millet (pisac/likovna kritičarka), Catherine Robbe-Grillet (pisac/glumica), Peggy Sastre (novinarka i književnica) i Abnousse Shalmani (novinarka i književnica).

Potpisano je od sto drugih, među kojima ima akademika i ostalih poznatih osoba, a najpoznatija je glumica Catherine Deneuve.

Jesu li Francuskinje lude, zaostale, možda ekscentrične?

Ili su zapravo naprednije i nimalo lude?

Možda samo razborite i praktične prihvaćajući stvari i život realno onako kako dolaze?

Gifove na kojima je Lucy Liu u scenama iz filmske franšize Charlie's Angels u ulozi Alex Munday sam izabrala jer pokazuju različita lica žene i različite situacije u kojima se može zateći.

Scene su još k tome smiješne i zabavne a kroz vrijeme koje je proteklo počelo ih se smatrati ikoničnim.

Linkovi su isto posvećeni Lucy Liu.

aaa dignitet, na prvu mi se učinilo, žena dirigen :-)

Lucy Liu je glumila u Holmes & Watson krimiću

Ilija, bok:)

Misliš na nešto iz teksta ili na drugi gif gdje Lucy "dirigira" štapom?:)

Usprkos kampanji koju spominješ i koja zaista postoji, vjerujem da muškarci još uvijek imaju dovoljno prostora za zavođenje, a da pri tome ne dođu u kategoriju seksualnih prijestupnika.

Po mom mišljenju najvažniji je sam početak zavođenja i ispravno tumačenje povratnih signala. Ako to radiš kako treba doći će trenutak kada ćeš moći i dotaknuti to privlačno koljeno, pokušati ukrasti poljubac, pa i napisati seksualno provokativnu poruku, a da to ne bude okvalificirano kao neprihvatljivo.

Trljanje u podzemnoj i dosađivanje bilo koje vrste ne bih stavljao u istu rečenicu sa zavođenjem :)

jedno i drugo, a i treće, kao Votsonica je bila aman-taman :-)

Znam za to, gledala sam.

Nije imala puno značajnih uloga, jer se kao Azijatkinja u Hollywoodu susretala sa predrasudama i bila ograničena na tipizirane uloge.

Ali sa godinama je prepoznat i njen trud i kvaliteta.

Jedna od poznatih uloga je i ona odvjetnice u seriji Ally McBeal.

Lucy je rođena u USA u obitelji doseljenika sa Tajvana i odmalena odgojena da se navikne na rad trud i disciplinu.

Nije imala namjeru postati glumica nego je studirala azijsku kulturu i jezike.

Tek kasnije joj je ponuđena mala uloga u kazalištu i tako je krenulo.

Oko svojeg privatnog života i ljubavnih veza je uvijek bila vrlo zatvorena i diskretna.

Ima sina Rockwella, kojeg je dobila surogat majčinstvom ali nije otkrila tko je otac.

Bavi se borilačkim vještinama, a talentirana je i glede slikanja i fotografije, pa su njena djela izložena u galerijama diljem svijeta.

Sam koncept serije Holmes & Watson je po naslovu intrigantan, te ju publika guta, već na spomen.

tematika urbana, malo feminizirano, u tragovima, radnja u NY, bolja serija, vrijedna kokica i čipsa, pa i bobi-flipsa :-)

Resetiranje, bok:)

Za neke žene bi ipak ponašanje koje opisuješ bilo neprihvatljivo.

Čak i sa tajmingom.

Jedino Hemafrodit može dati objektivno mišljenje!
Zgodna je žuta skroz...mene pale kosoke..pogotovo Tajlanđanke a nikako da odem!

Ali zašto bi neko zavođenje sa fizičkim dodirom poput opisanog u metrou bilo tako neprikladno?

Dovoljno smo odrasli da znamo kad i kako odgovoriti na bilo koji tip zavođenja.

Slažem se s tobom, ali takve žene pokušavam ne zavoditi :)

Ako shvatim da dobivam lažne signale, kao što bi krezumica rekao "kidam nalijevo" :)

Ženskica ima stoniranu facu, voli ju kamera uz dobru kostimografiju režiseri joj mogu preporučiti najbolji make-up u salonu koji posjećuju scenaristi.

Atala "žuta" i "kosooka" su izraz rasnih predrasuda.

Lucy ih se sigurno naslušala u Hollywoodu od raznih primitivaca.

Ali borila se s tim.

Kad joj je puno iskusniji glumac Bill Murray u Charlijevim Anđelima rekao da ne zna glumiti ona ga je istukla:)

Unatoč riziku da izgubi ulogu.

Zbog takvih poteza se ona meni sviđa kao osoba a naravno i vrlo je lijepa i seksi žena.

Na sve se može odgovoriti, ali time dolazi do povratne komunikacije. Vjeruj mi da s nepoznatim tipom koji se o tebe trlja ne želiš nepotrebno komunicirati, jer čisto sumnjam kako bi to bilo ugodno čavrljanje :)

naravno
iks je od ipsilona veći,
prodao je veću gomilu riječi.

:-)

Ln.

Ilija, imaš pravo:-)

Kamera je voli i izrazito je fotogenična.

Ideja da Watson bude ženski link je bila dosta originalna.

Ne mogu sve glumice biti formata jedne Meryl Streep.

Ali mogu svejedno pokazati kvalitetu, ne samo glumačku, nego ujedno i kao osobe, svojim nastupom stavovima i životnim stilom.

Resetiranje:)

Pisala sam već jedan post o zavođenju i koliko je tu važna neverbalna komunikacija.

Ali ovdje se radi o širem kontekstu.

Koliko se neki tip zavođenja društveno odobrava?

Riječ je o zdravoj kritici lažno pretjeranog i kvazi feminizma.

O čemu jasno svjedoče već prve dvije rečenice otvorenog pisma u tekstu posta.

Ključno je pitanje do kuda muškarac može ići u zavođenju a da ne bude predmet kolektivne društvene osude ili čak i neke sankcije?

Ilija, hvala na druženju laku noć i tebi:-)

Ovaj je očito pretjerao. Ili? :))

https://www.index.hr/vijesti/clanak/umro-joso-mraovic-poznat-je-po-presudi-
za-licko-rukovanje-imao-je-koronu/2229039.aspx

Pogledala sam članak i na brzinu ga preletila.

Naravno da je pretjerao.

Stvarno su mi glupe izjave suda da se ne radi o direktnom spolnom odnosu.

Pa to onda kao nije zlostavljanje.

Samo se očešati o nekog u metrou ili tramvaju ipak nije isto.

Postoji jedna fina, nekad i vrlo tanka granica između takvih situacija, u tome je poanta.

Ali svaki čovjek sa malo zdravog razuma će razumjeti razliku.

Zezao sam se malo s onim linkom prije :)
Naravno da postoji ta nijansa, ali je moraju osjetiti obje osobe. Vjerujem da je poanta članka osloboditi neke nasilno prigušene nagone, ali znajući u kakvom vremenu živimo, ja radije ne bih istraživao gdje su sada te tanke granice.

Dati ću primjer.

Jednom me u gužvi tip u tramvaju počeo šlatati po ritici, točnije svoju erekciju je htio dovršiti na meni.

Ispljuvala sam ga na sav glas pred putnicima, rekla da ću zvati policiju i na prvoj idućoj stanici je pobjegao van.

Drugi primjer je kad sam u gužvi izlazila iz tramvaja, netko me uhvatio za riticu ali na takav blag i simpa način da sam se znatiželjno okrenula pitajući se tko je to.

Taj muškarac je već tada bio vani i kad sam pogledala u njegovom smjeru znakovima mi je dao do znanja da je to bio on i prstima mi poslao poljubac kroz zrak.

Bilo mi je gotovo i žao što se nismo upoznali i otišli na kavu.

Resetiranje, upravo sam dala primjer tih nijansi.

Ali ovisi i o ženi, njenom karakteru, iskustvima i samopouzdanju.

Ako je žena imala povijest zlostavljanja i ako je niskog samopouzdanja, onda će reagirati i na neke minorne stvari prenaglašeno.

Dok će samopouzdana žena, koja k tome nije bila zlostavljana, to isto uzeti kao nešto nebitno.

Lana, tvoja mi se reakcija svidjela u oba gore navedena primjera. Nadam se da ću ako ikada zapnem u nekoj gužvi u tramvaju biti iza neke zgodnice koja razmišlja kao ti :)

Resetiranje, hvala ti:)

Dosta muškaraca mi je to isto reklo, da su im se obje reakcije dopale

Nadajmo se da ćeš biti iza mene:)

Ne bih imala ništa protiv:)

Ili dovoljno blizu da razmijenimo puse u zraku:)

Nakon toga na kavu i kolače:)

Vidiš kako iz nečeg naoko prostačkog može ipak proizaći nešto ugodno.

A kako rekoh dosta ovisi i o ženinom karakteru i iskustvima.

Naravno i o muškarcu koji zna plasirati nešto takvo, dovoljno delikatno da zainteresira a da ne bude uvredljivo.

Lana dobre slike. Ja bih ovu na trećoj štipnuo:)

Druga slika malo baca na tebe:) Profesorice:)