Iskrica for Dummies

(Prema pravoj Legendi tu bi trebala biti kruna i žezlo kralja Tomislava)

Udobno se smjestite i poslušajte priču o davnim, čarobnim vremenima.

Davno, davno, u zemlji Hrvatskoj, gdje su šume bile duboke i zelene, a rijeke bistre kao suza, vladao je veliki kralj Tomislav. Bio je hrabar i pravedan, a narod ga je volio. Imao je krunu, tako sjajnu da se činilo kao da je iskovana od samih sunčevih zraka, i žezlo, izrezbareno iz grane najstarijeg hrasta, koje je u sebi čuvalo mudrost stoljeća.

Jednog toplog ljetnog dana, kralj Tomislav je odlučio održati veliku proslavu u prirodi, na proplanku uz rijeku Gacku. Bilo je tu smijeha, pjesme i igre. Djeca su trčala uokolo, a kralj, dobrog srca kakav je bio, skinuo je tešku krunu i odložio žezlo na mekanu mahovinu kako bi se i on poigrao s njima.

No, duboko u šumi, u duplji starog drveta, živio je jedan mali, nestašni stvor – šumski duh imenom Zvrk. Zvrk je volio sve što sjaji i šljašti. Kada je izdaleka ugledao kako sunce pleše po zlatnoj kruni, nije mogao odoljeti. Tiho, na prstima od lišća, prišuljao se proplanku.

Dok su svi bili zaokupljeni igrom, Zvrk je hitro zgrabio krunu i žezlo! Nije bio zao, samo jako, jako znatiželjan. Odnio ih je u svoje skrovište misleći: "Ovo će biti divne igračke!"

Kada se igra završila, kralj Tomislav je posegnuo za svojom krunom, ali nje nije bilo. Ni žezla! Nastala je velika potraga. Svi su tražili po šumi, dozivali, pretraživali svaki grm, ali blagu ni traga. Bili su tužni, ne zbog zlata, već zato što su kruna i žezlo bili znak njihove snage i jedinstva.

U međuvremenu, Zvrk je u svojoj duplji pokušavao staviti krunu na glavu, ali bila mu je preteška i padala mu je preko očiju. Pokušao je mahati žezlom, ali ništa se čarobno nije dogodilo. Ubrzo je shvatio da te stvari nisu za igru i da njihova ljepota dolazi samo kad su na pravome mjestu – kod kralja.

Postiđen, odlučio ih je vratiti. Ali, kako to biva s nestašnim šumskim duhovima, Zvrk je bio i jako zaboravan. Sakrio je krunu i žezlo na "sigurno mjesto" – u tajnu pećinu iza jednog vodopada. Ali kad se htio vratiti, zaboravio je iza kojeg točno vodopada! A u toj šumi bilo ih je na stotine!

I tako, priča kaže, kruna i žezlo kralja Tomislava i dan danas spavaju, sigurno skriveni u nekoj pećini iza vodopada. Čuva ih zaboravni duh Zvrk, koji još uvijek pokušava sjetiti se gdje ih je točno ostavio, čekajući da ih jednog dana pronađe netko hrabar i čista srca.

Dragi drug Tito je bija naša krunu kralja Tomislava i spremija je u porta pak od onoga mrcedesa šta se s njin voza po Brionima i onda je jopet ta kruna nestala e

To je izmišljotina! Kralj Tomislav je izumio vremenski stroj. Otišao u budućnost i ukrao moje ime!

Našli smo kralja! :))))

Tražili krunu a našli kralja! :)))

Prva krunidba baš sa krunom u svijetu ...kad je bila?

Prva krunidba u svijetu, prema povijesnim zapisima, koju možemo smatrati formalnom ceremonijom krunidbe, dogodila se u starom Egiptu. Faraoni su bili smatrani bogovima na zemlji, i njihova krunidba je bila složen ritual koji ih je povezivao s božanskim svijetom.

Međutim, u kontekstu europske povijesti, jedno od najpoznatijih krunidbenih ceremonija bilo je krunidba Karla Velikog (Charlemagne) za rimskog cara na Božić 800. godine u Bazilici Svetog Petra u Rimu. Papa Lav III ga je krunisao, što je označilo obnovu Zapadnog Rimskog Carstva.

Krunidbene ceremonije su se razvijale kroz razne kulture i civilizacije, svaka sa svojim posebnim običajima i simbolikom.