Vježba

Malo sam frustriran ovih dana pa sam se pokušao malo odobrovoljiti – skuhao sam si tripice s krumpirom i bižima.



Prije dvadesetak godina prodali smo kuću na selu i vratili se u Metropolu. Da sada ne ulazim u to zašto smo je prodali (nije mi baš bilo svejedno jer svaka cigla u toj kući barem je dvaput prošla kroz moje ruke), ali okolnosti su bile takve i… jebi ga.
Prije selidbe malo se sređivao stan. Majstori, i onda je bilo svakakvih, malo su odužili – keramičar čeka zidara, zidar čeka vodoinstalatera, svi čekaju električara, a električar čeka pivu… to mi je tada bio frend; nakon radova smo se malo rjeđe, da ne velim nikako, družili.
Obzirom na to odugovlačenje, a rokovi selidbe su se približili, hrpa stvari je ostala nedovršena. I onda se pomalo krpalo – malo moler, malo stolar, malo roletar, no uglavnom je bilo DIY.
Stolarija je cijelo to vrijeme vapila za molerom, ali cijene su bile takve da mi je skoro bilo isplativije kompletno zamijeniti stolariju nego je pofarbati. Ali zajebo me loto (nikad ništa), pa sada pokušavam popraviti pedeset godina neodržavanja stolarije. Što je posao samo takav.
Počeo sam s balkonskim vratima i prozorom u kuhinji. Vrata s oberlihtom 3 m × 1,15 m – dvostruka vrata (dakle dvoja 220 × 105); oberliht dvokrilni, dvostruki (dakle 4 krila) 115 × 82; i dvostruki dvokrilni prozor 200 × 115 + oberliht 118 × 82, također 4 krila…
Već dva dana samo šmirglam i riješio sam vrata… sutra ću ih pokitati, a onda prozor.