Čovječe, kakav blog!

Kaže meni tada, tadašnja kolegica
"Ja ti nakon što sam prošla 30u, uopće ne nosim uloške nego kupim manje dječje pelene. To ne možeš zaustaviti kad krene, i ne staje po deset dana".

Ostaješ u apartmanu jer budimo realni di da kreneš s tamponom na plažu pa to curi, namoči se, pa štrafta crvena po nogama... zajebi me toga.

Šarafi te i grči pa se valjda i crijeva zabune, to su proljevi, obično prva dva dana, da bi najbolje bilo doma sjediti za svaki slučaj ali moraš sve obaviti kao da ti ništa nije, pa te u Konzumu oblije hladan znoj dok cupkaš pred blagajnom i u autu stisneš dupe da se ne sasereš po sjedištima. Dođeš doma i shvatiš, lažna uzbuna, nemaš šta kad si već od jutros 8x....

Dok sjediš, recimo na poslu, odjednom samo osjetiš kao da rađaš meduzu. To je onaj divni osjećaj koji s vremena na vrijeme naiđe, valjda neki komadići što moraju van. Na faci se ne vidi jer si profesionalna ili kulturna, a sad ćeš provjeriti vidi li ti se na guzici u obliku crvene mrljetine.

I tako svaki mjesec nekih 4, 5, 7... koliko već dana. Napomenimo da kad studentici iz pripizdine starci pošalju nekih par desetaka eura- dio odlazi na uloške i tampone! Zvuči banalno ovako, ali kad se dijete rastaje od 20tak eura jer je žensko, a 20tak i ima, pa preračunava da je za to mogla kupiti luksuze tipa kruh i paštetu... ima i toga itekako, ne okrećimo glave.
Indijci kažu da čim se rodiš kao žena, to je teška karma.

Kad sam bila mala pitala sam starce, zgrožena nekom susjedinom pričom o užasnom porodu, zašto rađaju samo žene a muški ne.
Tata je rekao - pa muški se moraju svaki dan brijati.

Razmišljam i o tome- muškarci briju u pravilu facu, a mi sve osim face. U beskrajnoj paranoji da se ne otkrije teška istina da i mi imamo dlake na nogama, pazusima a pazi sad ovo, i oko šupčića.
Drž- ne daj, jedne brij, druge štucaj, treće....

Tijelo je pod konstantnim osudama. Jesi li se udebljala, ostarila, smršavila, pljunula keš pa popravila neki nesklad, jesi li se šminkala ili pak nisi- sve se poprati i prokomentira.
Muškarac ako je sijed, on je šarmantan. Ti si zapuštena baba.
Ako je debeo, on je bećar lola gurman, ti si se raskvasila.

Milijarde se dolara vrte oko ženskih nesigurnosti.
Poznavala sam jednu na faksu koja je odlučila sve to ignorirati i ne opterećivati se.
Vrlo inteligentno i lucidno je tumačila, potpuno legitimne, argumente da ima obrve i kosu kako joj je priroda dala, da ne želi popodne provesti ni u kakvim intervencijama ni kod kozmetičarke ni u kupaoni...

I komentirali smo kak je cool.
A pred kraj kave, kak je i odvratna, brrr, sve nekak masno, frikuša, vjerojatno-i-lezba....

Osobno, ne žalim se i sve prihvaćam.
Uočavam i zajebe bivanja muškarcem, itekako.
Ali, ako ste u prilici, za osmi mart nakupujte cvijeća pa po jedan- jednoj po jednoj u okolini...

:)*