under construction

Otkad je Adam dobio svog prvog susjeda, počele su podjele i po osnovi „ja sam bolji od tebe“.
Jednostavno, čovjek je tomu sklon. Za razliku od svojih dalekih rođaka iz životinjskog svijeta koji se udružuju u čopore, rojeve, jata i krda, gdje jaka zajednica garantira prosperitet i prokreaciju jedinke, čovjek jednostavno voli misliti kako je baš on kao pojedinac „bogomdan“. I logično, što je svjesniji svojih slabosti to mu je jača potreba za uzdizanjem. Ali uzdizanje se najčešće ne obavlja u korist osobnog rasta, već prečicom, unižavanjem konkurencije. Doduše, taj princip baš nikada nikome nije urodio plodom, bar ne na duge staze. Može nekad, nekome i neko vrijeme. ali ne može zauvijek. Vrijeme, najjača svemirska valuta i najbrže prijevozno sredstvo sa najboljim kočnicama, sve to lijepo uravna.

Pojavila se mantra kako je urbano uber, must have i ultimativni evolucijski doseg dok bi ruralno kao atrofirani oblik života bio izvor svih frustracija urbanog koji bi eto, da se uspije osloboditi uzanci ruralnog odletio u visini svijesti, prosperiteta i blagostanja.
Ruralci su odavno taj fenomen nazvali poturicama. Ono kad se netko upire zadnjim nogama biti ono što si je umislio da jest. I želi biti veći od svog ideala.
„Romantizirani zidić“ reče netko i uperi svoj kažiprst sa istetoviranim j'accuse. Izvor svega zla u pitomoj urbanoj sredini željnoj napretka koga tako nemilo koče ruralci. I svaki je u pinklecu donio po kamenčić koji je ugradio u zidić sa kojeg tako glasno, krezubo i primitivno dovikuje urbanoj kulturi koje se eto boji. Pa kako onda da originalni đak bečke škole skokne do dućana po nove jastuke za ugušit troje djece, kako da ugledni direktor sa trostrukim čvorom kravate na putu do banke koju će ukrast navrati po deset deka ruralnog pršuta, bez da ga ruralci sa zidića pogledaju sa #vidmuguzova, a oni bi samo bili malo više bečki hoch nego što su zagrebački hoch ovi domaći urbani što su im preci čaaaak '46. došli u urbanu sredinu.
I onda dok ispijaju svoju treću šalicu kave, u velikoj čaši, sa malo toplog mlijeka sa strane, sveudilj optužuju kažiprstom a uzdignutim malim prstom pokazuju svoj evolucijski, kulturološki i civilizacijski napredak. A to vam je dragovići moji, izum koji su ruralci davno osmislili. I zove se roge.
Lakše bi bilo citirati velikog Krležu o kulturi Hrvata, ali ovako je bilo živopisnije. Ruralnije.

Na jednom takvom ruralnom zidiću, recimo neka to bude zidić sa jučerašnje slike, sjedilo sijaset ministara. Mora, MUP-aa, Pravosuđa, Poljoprivrede x2, Zdravlja, Gospodarstva, Turizma i jedan predsjednik Sabora. Sve ljudi porijeklom u krugu od par kilometara od zidića. Piva iz boce, kola, Pelin, tko šta voli. Nitko nije držao mali prst u zraku. Mali prst se drži u zraku tamo gdje dojmom želiš sebe uzdić. Ali to je samo fatamorgana. Ili dojam. Dakle, kurac od ovce. Svak zna sve o svakome do 5 generacija uzbrdo i bar 3 plošno. Nema foliranja. A za potencijalni duboko ukorijenjeni hrvatski jal, red je spomenuti da je statistički nemoguće da je baš svako od njih dospio gdje je, nepotizmom, bez da je pročitao brdo knjiga. I to onih debelih. Pobrojani se odnose samo na noviju Hrvatsku povijest. U onoj prijašnjoj, Jugoslovenskoj povijesti, sjedilo ih je još i više.
I baš nitko se nije sramio svog porijekla. Svojih nepismenih roditelja, svojih bosonogih odlazaka u školu. Nema tu nikakvog romantičnog pogleda u Rosy retrospection. U ruralnoj sredini nikad nitko nije uspio nešto sakrit niti fingirat. To je po meni, urbana izmišljotina.

Otkud primitivizam na urbanim zidićima? To je divno pitanje za urbane vlasnike J'accuse kažiprsta. Jel problem u njima ili u urbanoj sredini? Jesu li ostali previše ruralni ili se samo ne uklapaju u čopore wannabe maloprstića? Nemam pojma, ne vidim nigdje te urbane zidiće.
A kao digresiju, nudim vlastiti dojam o „bijelom svijetu“ koga pohodim uzduž i poprijeko ne bih li vidio što sve ima i usporedio sa onim što me definira, šta sam sve vidio po metropolama, kakve bitange i ološ, pritom ne mislim na sirotinju koja se dokoturala od nekud bježeći od gladi ili rata, mislim na one fetive, originalne „arijevce“
Blaženi naš zidić. Čak i taj urbani, čini mi se.
Krezubost duše je puno ružnija od one per se.
U blizini mog zidića nalazi se spomenik poginulim partizanima, manje-više sve redom izginulima na Neretvi i Sutjesci, te ženama i djeci kojih je Prinz Eugen divizija poklala prvog dana svog krvavog puta koji je završio nekoliko mjeseci kasnije negdje oko Sinja. U toj diviziji nisu bili Nijemci. Bili su wannabe Nijemci. Klanjem po stotinu ljudi dnevno, htjeli su biti veći Nijemci. I to onda kada je već bilo jasno da će rat izgubiti. ’92. je u naše selo došla jedna hrvatska satnija, koja je bila poznata po tome da su slabo pohodili prve linije a svoje veliko hrvatstvo čeličili za minhenskim šankovima kada ne bi bili okupirani svojim vikend ratovanjima. Ekipa sa zidića je jasno i glasno dala do znanja da im eksploziv može komotno ostat na njihovom kamionu i da odjebu od naših predaka partizana. A ruralna sredina i te kako dobro pamti, da njih par iz sela što se zgražaju zidićem, nije došla obranit spomen na svoje pretke. Just sayin'



Siguran sam da primjera na ovu ili onu stranu ima sasvim dovoljno. Ali mišljenja sam da isticanje pozitivnih karakteristika fenomena zidića, nikako ne bi trebao biti okidač nekome za isticanjem negativnih osobina. To se zove isključivost. To je rušenje platforme za okupljanje i zidanje platforme za odvajanje. Marinkovićevoj lijevoj ruci ne treba avansno dati za pravo samo zato što lijeva ruka kuka kako se desna rukuje, salutira, drži čekić, piše i miješa ručak. A šta je lijeva napravila da to promijeni? Ništa! Pljuje po desnoj i kopa nos. Pa kopaj Lijeva kad imaš hendikep da nisi barem ambidekster.

Ali jok. Desna je fuj.

J'accuse

Molim Vas jednu kavu u veliku šalicu sa malo mlijeka sa strane.
Maloprsteći pozdravčić.

falusni oblik spomenika je samo zgodna slučajnost

"Na jednom takvom ruralnom zidiću, recimo neka to bude zidić sa jučerašnje slike, sjedilo sijaset ministara. Mora, MUP-aa, Pravosuđa, Poljoprivrede x2, Zdravlja, Gospodarstva, Turizma i jedan predsjednik Sabora. Sve ljudi porijeklom u krugu od par kilometara od zidića."

Ovo djeluje kao formula za uspjeh: "Sjedni i ti s nama pa ćemo ti sutra naći neku fotelju". A možda je u pitanju samo podneblje koje vrvi genijalcima :)

" A za potencijalni duboko ukorijenjeni hrvatski jal, red je spomenuti da je statistički nemoguće da je baš svako od njih dospio gdje je, nepotizmom, bez da je pročitao brdo knjiga. I to onih debelih."

kako sam napisao, duboko ukorijenjeni hrvatski jal

Majstore od riči..
Svaka ti dala a sad znam zašt meni nije :)
Ti si umjetnik od riči.
Ja sam oduvijek kod onih sastavaka bio u banani.
Tebi je to išlo a učiteljice to vole.
Divno pišeš i iznosiš mišljenja koja volimo čut.
Daj ti Bog zdravlja da mi to možemo čitat.

ma jok Pero
ja ne pišem nego pričam
ovo je razgovor sa Doninim tekstom
sa svim elementima "urbane" komunikacije
bez ad hominema
sa jasno definiranim svojim stavom
sa osvrtom na Donin stav
sa iznošenjem vlastitog mišljenja šta ja mislim od kud takvi stavovi potiču
sa navedenim primjerima
bez hejta
i najvažnije, bez trpanja baš svega u istu košaru
a iz Doninog osvrta dalo se zaključit:
"da nisu ruralci imali zidić ne bi ga donijeli u urbanu sredinu gdje sad zagađuju prostor nama urbanima"
e na taj stejtment imam prigovor :)

inače, riječi su samo alat za izražavanje misli i osjećaja
svi znamo iste riječi i svi znamo sva slova
i svi mislimo i osjećamo
da bismo vlastite osjećaje znali artikulirati, moramo slušati i čitati
i to one debele knjige :)

Vještina kojom postižeš sve aspekte (koji nisu agresivni) upravo je ono što želim naglasiti.
Svima je jasno što dotična želi i čini to agresivno.
Njeno je pravo da misli što je volja.

iz vlastitog iskustva znam će ispričano ostat samo kao "netko je laprdao" pa je "netko drugi laprdao"
neće biti nikakvog približavanja stavova
neće biti aha-efekta
neće biti ni "hm, da vidim taj novi kut gledanja, možda tu nečeg ima"
neće biti apsolutno ničeg
kao da jedno viče zemlja je ravna a drugo viče zemlja je trokutasta
od svih što slušaju 50% će biti sklonije ravni a 50% trokutu
#kogakuracboli

tako ti je to moj Pero
ali ajmo se ne bavit Donom
ti štelaj kočnice
a ja idem malo glumit urbanog lika sa trostrukim čvorom kravate i držat mali prst u zraku dok dogovaram novi posao.
nestade ljeta, nesta rahatluka :))
Jutros se probudim u Zg i ne mogu se načudit koliko su pauci bili vrijedni zadnja dva mjeseca
Fascinantno :))
pa ti ostavljaj prozore na kipu da kuća diše

Neka Tebe i tvojih misli.
Lakše je i nama koji to ne možemo tako osebujno izreći a isto mislimo.
Ne želim ja nikoga povrijediti ali uvijek želim braniti sebe i svoje.

Kočnice će malo pričekati dok mi se otkoče mišići :)
Jebe me kad čučim.

Slažem se s perom. Divim se tvojoj objektivnosti bez agresivnih elemenata. Iz zapisa Lijeve vrišti hejt agresija i frustracija. Aha efekta neće biti to je njoj nepoznat pojam.

A ja se evo slažem sa perinim komentarima...
Ja ne znam ni tako...a točno tako mislim.
Nisam od tog...i jebiga ;)
Pozz ekipi .

BB me preteče...

Dovla mogu obrisati kom i staviti ga poslije tvojeg:)

Nema potrebe...sve ok

Znam nije važno tko je kad došao ali ponudio sam:)

Hvala...drago mi je da poštivaš starije...haha.

A kako drugačije jer i ja ću ostariti:)

flyngpicket, sa zadovoljstvom sam pročitao tvoje mišljenje vezano uz moj komentar iz razloga koji je opet ispravno uočio perce. Svatko ima pravo na svoje mišljenje i bez obzira na sadržaj koji opet podliježe raspravi, drago mi je što ni ja ne nalazim agresiju na koju sam navikao kod otvaranja sličnih tema. Mislim da je to put ka nečemu s čim bi se ovdje dalo lijepo živjeti :)

ustoličenje u stavovima je i moja karakteristika
da ne bude da sam mislio samo na Lijevu ruku
Poanta je što se poduzima kod osvješćivanja neke činjenice.
Proaktivnost ili sklonost ponavljanju osviještenog.

sebi na grbu mogu natovarit da se ukopam u stavu
"jer ako nemaš stav, onda ti ga stave"
za utjehu i opravdanje, utvaram si da se teško odričem stava koga sam isto tako teško i prihvatio.
i da sam svjestan da rovovi postoje. i moji i tuđi.
teško je samo komunicirati sa osobama koje nisu svjesne da su u rovu.
Donu ne doživljavam kao rovovskog ratnika

i još jednom, ajmo se ne bavit Donom, nego zidićima :))

reset, zaista je ljepše bit u miru nego u pravu.
ali i dok smo u miru možemo trkeljat

agresivnost je jedna vrsta galame
i chat formi ne možemo vikat pa se koristimo agresivnim riječima
ali decibeli još nikom nisu donijeli bodove
osim Stentoru

Agresivnost ne rađa progres. Samo agresiju.
u osvrtu na ruralnost zidića u urbanoj sredini, ja nisam vidio agresiju.
vidio sam frustraciju
pa sam se zapitao, otkud frustracija.
opet iz one prirodne potrebe čovjeka da stvara svijet oko sebe po slici svojoj.
Ali pigmalionsko dlijeto je grub alat.
stvaranja svog mirkokozmosa se radi polako
glecier-slow
filigranskim alatima

Odricanje od stava nije opcija. Smisleno argumentiranje navesti će ponekad i zagriženog oponenta da preispita svoje stavove, a ako ništa drugo neće biti "zle krvi".

Zidići su naša baština, kako kvartovski zidić ili bilo koji drugi na kojem ljudi uživaju u civiliziranom druženju. Isto važi i za suhozid na kojem zbog potencijalnih „stanara“ ne bih rado sjedio :)

žitne okolnosti i život koji se odvija u nama samima, debelo utječu na naše osobnosti.

Jednom je ovdje na blogu, Coco pisala o čoporu majmuna koje je prolazak bujice rijeke u Africi prepolovilo na dva
čopora istih majmuna. Doslovce su se braća razdvojila u bijegu pred bujicom.
Jedan čopor je ostao zbog te bujice bez svojih najgorioh prirodnih neprijatelja, gorila, dok su drugom dijelu gorili ostale prve komšije.
Majmuni sa susednim gorilama su postali puno agresivniji od svoje braće preko rijeke koji su živjeli u idili.
Ali avaj, agresivni majmuni su postali brojniji zbog povećane prokreacije uzrokovane agresivnim susedima i prijetnjom istrebljenja.
Meni je to divna priča o ljudima i ponašanjima u datim okolnostima.
Fala Coco

Reset, odricanje od stava je evolucijski uvjetovano.
Tamo gdje nema promjene, nema evolucije.
Stagnacija je drugi kraj entropije

Evolucija u svoj svojoj raskoši i nemilosrdnosti :)

u komunikaciji je prihvaćanje drugog mišljenja must have.
u protivnom nije komunikacija, već monolog i publika.

"složimo se da se ne slažemo"

Svaku krivu Drinu je moguće ispravit ukoliko se dva oponenta pozabave činjenicama.
Tako nastaju pomaci koji su gotovo uvijek nešto sasvim treće.
nastali su kao produkt više kuteva gledanja.
Svaki zakon fizike koji danas poznajemo i možemo ga prišiti točno određenom "nosiocu teze" prethodio je neki drugi čovjek sa prethodnom tezu koju je idući malo izbrusio
Ni kotač nije bio otprve onakav kakav je danas

što bi nas trebalo naučiti da ni sutra neće biti isti

Odricanje od stava (barem osnovnih) spomenuo sam u osobnom kontekstu. Evolucija se srećom ne odvija unutar jedne generacije.

gotovo prazan hard disc vrlo brzo pronalazi ili javlja da nije ništa pronašao traženo.
krcat hard disc puno rošta prije nego se oglasi

Gore si lijepo opisao kompromis. Doduše ne znam baš za kotač o čijem osnovnom obliku rasprava ne bi trebala biti predugačka :)

reset, sad sam se već navikao da oponiram.
evolucija u smislu rasta ilki oblika glave se zaista odvija sporo
ali evolucija u sociološkom ili kulturološkom smislu se odvija sve brže i brže.
pa čak i za života jednog čovjeka.
život tvoje babe je bio skoro pa identičan životu svih njenih baba u zadnjih 20 stoljeća.
onda je došla jednog genaraciji industrijska revolucija. ogromna promjena
onda je našoj generaciji došla digitalna evolucija, strahovita promjena ponašanja, okupljanja, shvaćanja i utjecaja.
počeli su nam se mijenjati mozgovi svojom strukturom da se bijela masa povećava na uštrb sive
sve manje imamo potrebu pamtiti i dubinski promišljati kad se podaci nalaze u zadnjem džepu hlača
glave bi nam jednom mogle postat čunjaste
ajmo zamislit kakve će se promjene dogoditi generaciji koja će biti vinovnik ugradnje vanjske memorije nakom minijaturnom čipu
šta smo išli polako, išli smo
netko će se prilagoditi, netko će kukat, netko će se borit protiv, nemamo pojma o svijetu koji nam dolazi.
ali poučeni iskustvom iz povijesti, neka civilizacija će naći formulu za dalje.
i to dalje gdje ćemo doć, također će se zvati evolucijski pomak.
paradoksalno ali činjenično

sad ti reset razvijaj temu dalje sam, ja moram dalje poslom :)

ne treba ti nitko. sam postavi tezu, pa gledaj gdje bi sve mogla biti tanka.
i samo pleti

Pozdrav bloškom zidiću i temi!
Rijetko ali..kada bi došla u svoje selo malo ali prekrasno.....prolazila bi tamo gore na breščecu kraj crkve ...škole i kraj dućana i zidića.Nije tal zidić tu zrasel sam tak...zidal ga je gazda dućana jer je znal da bu puno pive tu teklo i tak je bilo godinama.Je se tu događalo svakaj.....bilo je i svađe ..i moj ujča je jenput na hitnoj bil jer mu je Matek glavu potrl z letvom z plota.
Ali.....kad su snehe nosile mleko na vecer...ili su v cerkvu išle...sve je to bilo popraćeno šarmerskim rječnikom .
No....to je selo moje malo....ali....idemo sada na moj mali kraljevski gradić.Zgrada sa 39 stanova i koliko dragih toliko da prostite moguće zajebanih ljudi skup z menom....ali....vide da ja mogu..hoću ..a po nekada i znam nešto napraviti za malu zajednicu...pa žele da ima nabavim klupice gde bi si one odmarale svoja dupčeka ali..niš dalje od tud.A ima tu "spametnih"ljudi...profesora ..i doktora...magistra i inžinjera...svega...ali..niš oni po pitanju dobra za zajednicu ne znaju...ja sam tu ipak neko ko bu to napravil..jelte.U sebi misle"bedača..se bu napravila".No ta bedača je već užasno umorna od sranja svih vrsta pa si nekak mislim da bi jen zidić bil jako lepi ..malo širi jer...najte me krivo razmeti ...samo moja malenkost ima nekaj kaj nije vredno spomena pa stane na uski zidić.
Svaki zidić je mjesto gdje se živi i zato...ŽIVIO ZIDIĆ!!!!:-))

@fly nešto sam slično htio reći vezano na prethodne komentare. Ne rađaš se sa stavovima. Stječeš ih tokom života a onda ih dorađuješ i korigiraš. Puno vanjskih i unutarnjih faktora utječe na to i treba ih prepoznati. Ako nema tog procesa ako zaglaviš u istom načinu razmišljanja nema napretka. A onda ide fino brušenje koje je već početak filigranskog rada.

Jedna baka mi je zagrebačka milostivna. Ne figurativno, nego doslovno. Imala je sluškinju i krasni primjerak vremena koje ju je pregazilo. Hvala joj za ono: trbuh nutra, cice van i glavu gore. (i tresk štapom po leđima, a nisam bila baš dobar materijal za buduću damu). Sreća pa su joj djeca išla na živce pa nisam bila previše kod nje.

Druga baka je bila čista suprotnost. Već sam puno pisala o njoj. Nije imala prste na ruci, a heklala je i štrikala najljepše čipke, bila je "lazar" (invalid) a trčala je brže od bilo koga koga znam u okolici..i tako to.
Naučila je čitati kad sam ja krenula u školu i pročitala cijeli Zakogrkin opus.. i ništa joj nije bilo nemoguće.

Zagrebačka sam snaha. Ovaj moj je od onih dobrostojećih fakina koji su se borili kvart protiv kvarta (Trnjani i Trešnjevčani valja i tak nekak), dobro je ispal (neki njegovi prijatelji baš i nisu) jer im je kvartom kružila droga i tako to..
Dok se on smucal po klubovima, ja sam hranila krave i uzgajala povrće..

E sad, što je ruralno što je urbano??
U mojem domaćinstvu je troje fakultetski obrazovanih, prva susjeda mi je doktorica na hitnoj u zg, iznad mene susjedi su
jedan diplomirani ekonomista, ona agronomica, susjed dalje ispkektor carine..i tako redom. Ne znam ni jednu obitelj bez VSŠ.
Kvaliteta života daleko iznad standarda grada. I po veličini stambenog prostora i po voznom parku i po ljudskosti. ..i svemu
Kod nas na selu u nevolji nisi sam..
Sigurna sam da nikad u selu nisam vidjela toliko zločestoće kao u gradu. I toliko sirovina. Rođenih zagrepčanaca. (ne dotepenaca)
I živio zidić :)

@BBMUISA1, stavove zaista čovjek brusi i dorađuje novim spoznajama. To je jedna od karakteristika inteligencije. No postoje stavovi koji se također mogu mijenjati u nijansama, ali bit ostaje uvijek ista. Kada čovjek iz korjena promjeni neki takav stav u našim se krajevima za njega kaže da je „kako vjetar puše“. Na primjer kada netko zamijeni crvenu knjižicu za plavu :)

Predsjednik Sabora...hmm...samo mi jedan pada na pamet.Jedno kratko, srećom, vrijeme bio i ministar obrane...inače jako dobar frend Ive Sanadera...
Bolje da je na zidiću ostao...

kod nas na selu se koristi riječ: zatucan

i rijetko se koristi za nekog sa sela. ono..baš..baš kad vozi po svojem.

ali za puno onih gradskih starosjedioca pomislim da su zatucani. Ne možeš to ni bagerom pomaknuti da nisu bogom dani zato što su rođeni na asfaltu.
najbolje je kad u 50+ počnu bacati one stare "kafinske" fore..i govor. Nikad odrasli.
umrem od smijeha..

Nisam valjda išao,kak se ono sad veli...ad hominem..;)P

@fly razumjeli smo se:) Naglo mijenjanje knjižica je oportunizam:)

flyngpicket, baš si me nasmijao s tim „sad sam se već navikao da oponiram“, jer sam i ja osjetio kako upadam u tu zamku, koja mi onda potroši dragocjeno vrijeme za bavljenje osnovnim razlogom mog dolaska na Iskricu.

Evolucija je sama po sebi prilagodba, pa bi tako i izume poput toaletnog papira mogli nazvati evolucijskim pomakom. U tom kontekstu svaka novotarija, a u današnje vrijeme ima ih koliko hoćeš, utječe na evoluciju, pa više ne bi mogli govoriti o pomacima nego o neprekidnom toku. To je vjerojatno i točno, ali radi jasnijeg uočavanja razlika koje su nastale pomaci i skokovi su prikladniji za praćenje. Industrijska i digitalna revolucija su definitivno dovele do evolucijskih pomaka, dok bi evolucijski skok bio na primjer svijet bez ratova.

@pognioci, biti zatucan također nije dobro iako se i sam ponekad pronalazim u tom pojmu. Svaka isključivost korak je nazad za nas kao vrstu, narod, pa sve do obitelji. Ali kada bih morao birati između „zatucan“ i „kako vjetar puše“ uvijek bih odabrao ono prvo. Razlog tomu je što iza zatucanosti stoji entuzijazam i jasan stav, dok iza ovog drugog stoji materijalizam i prevrtljivost.

više od polovice muškaraca na iskrici kojima sam rekla da živim na selu- imali su predrasude o ruralnosti sela, nepismenosti i nekulturi.
Najveća zabluda je da svaka cura sa sela jedva čeka muškarca iz grada, bez obzira na njegovu kvalitetu.

Bojim se da je ruralno postao primjereniji izraz za grad nego za selo. Moje selo urbanije od dobrog dijela grada.
Sigurno nema toliko smeća po cesti.

Pogni ja bih se složio sa ovim što si napisala:
"ali za puno onih gradskih starosjedioca pomislim da su zatucani. Ne možeš to ni bagerom pomaknuti da nisu bogom dani zato što su rođeni na asfaltu.
najbolje je kad u 50+ počnu bacati one stare "kafinske" fore..i govor. Nikad odrasli.
umrem od smijeha"

U mojoj ruralnoj sredini nema niti jednog ležećeg policajca i niti jednog prometnog znaka za ograničenje brzine. A nije da nema ostalih znakova, putokaza i obavijesti. Cestari do redovito obilaze i recnu pokoju granu koju nesavjesni vlasnik nije maknuo sa ceste. Mozda je bolestan a mozda je u umro. Uglavnom, nikome neće doći kazna za uklanjanje grane. Cesta je uglavnom široka 8m osim tamo gdje su kuće jedna preko puta druge pa se moraju ljudi medjusobno pričekat. Svak svakome mahne iz auta ako je onaj drugi prvi stao da propusti. Ruralizam ili čudo, šta li je.

Oko ZPD-a su kante za smeće. Boce pive se vrate u dućan a smeće se baca u kantu.
Nije da nema mularije koja se grafitom potpiše pod krov. Uvijek se sazna tko je i taj mulac sa svojim ćaćom dodje prefarbat. Ako se kojim slučajem i ne nadje, doći će netko sa dva deci boje i obavit to sam. Nešti muke ili troška. Neka mulaca.

Takav mulac oce malo i dodat po gasu, nije da neće. Ali isti dan će mu netko doć doma i rec da to sto radi je opasno. I da to rade samo kreteni. Na sve strane su mala djeca i mulci se ucas nauče redu.

Pa još jednom, nije da u ruralnoj sredini nema budala. Ima ih u istom omjeru kao sto ih ima u urbanim sredinama. Bez iznimke.
Razlika je samo u tome sto će zajednica u ruralnoj sredini vrlo brzo budalu uravnat u prihvatljive okvire. Lakše je jer se svi poznaju i nema skrivanja u anonimnosti.
Kreten sa zidića/klupice/kantuna u urbanoj sredini ostaje kreten jer nema korektiv. Urbana sredina optužuje (s pravom da se razumijemo) ali ne korigira. Kreten je prepušten samom sebi a takav nema okidač za usvajanje normi ponašanja jer je, jelte, kreten. U urbanoj sredini većina očekuje da će netko drugi obaviti korekciju. Tko? Sustav? Sustav se bavi kurativom a ne preventivom.

Urbane sredine pružaju brojne mogućnosti. Sto naobrazbe sto kulturne nadgradnje. Onaj tko želi, i u ruralnoj a pogotovo u urbanoj sredini naci će način kako rasti. Osim ako je kreten.
I da, kretena ima. I šta ćemo sad?

Optužit mjesta okupljanja da su doprinijela pojavi kretena? Bzvz
Na tim okupljalištima se kreteni samo bolje vide. Ali su uvijek tu negdje oko nas.

Uglavnom, ne vidim neki progres u tome da se kretenu kaže da je kreten. Pogotovu ako nema poluge za korekciju.
Reci nekom drugom “gle, tamo su kreteni”, pa to spika Cpt Obvius, kao da drugi ne vidi to i sam. Ili prvi misli da drugi ne vidi? Opa

Da zaključim, ne krivi zidić, krivo je more

I kreten

neki dan sam slušala rasprave o zaostalosti slušanja radio Banovine, narodnjaka i njihovih druženja. Kao vrhunac nekulture.

Uključim radio banovinu, a ono slušatelji zovu u eter, svi se smiju, čestitaju si od rođendana do ugodnog poslijepodneva i ožeži..

pa si mislim- boli njih briga što tko misli. Sretni ljudi- raduju se po svojem.

Aj mi nađite sretne skupine- sve kiselo bez razloga.

Ja sam citirao pogni jer komentar pokazuje da i u gradu ima bedastih ljudi. Ali slažem da i pametnih i glupih ima i na selu i u gradu. Spike tipa u gradu su svi hoch na selu svi primitivni pokazuju isključivost. Kad bi ruralna i urbana sredina uzele jedna od druge ono najbolje možda bi to bio napredak. Ima pojedinaca koji to znaju spojiti ali malo ih je.

:)) fair enough :))
i fkt fala,
i ovo je zorni prikaz kako tema na temu, slika na sliku...
i eto novog zapisa, i korektne komunikacije
lajk

Bilo bi lipo kad bi Dona nesto malo naucila od Flaja a od mene kad bi naucila puno i unda bi bila taman e.

Citiram dio ladoninog komentara:
"i ovo je zorni prikaz kako tema na temu, slika na sliku...
i eto novog zapisa"

U prijevodu:
Da ja nisam stavila zapis ne bi niti vi svoje stavili, ja sam ta koja talasam.

Vidi se da nije ništa naučila jer i dalje je njen pogled isti: Ogledalce ogledalce kaži mi...:))