under construction

Daklem, ovo je post o nečem sasvim drugom.
O gnijezdu lastavica.
Skućile se u kantunu stropa pred konobom. Ova postava prvi put tamo negdje 2017.godine. Umalo im strina došla glave jer su kenjale iz gnijezda ravno pred vrata konobe. I baš nikako ne možeš uć ako ne ugaziš u govno. Bude predaleko za zakoračit, jer tu je i visoki prag (ćaća ga napravio ako ikad pukne bačva pa se izlije vino da ne iscuri na dvor). Iza cokla neka kao rešetka (nju je dundo postavio privremeno, eno je stoji još uvijek nema ni 40g..vrag odnia prišu)
Dakle, bar jednom nogom nagazit u govno i kvit.
Strina bi gnijezdu došla glave, da ju nismo vidjeli kako rezolutno korača sa starom metlom u ruci prema konobi. Skočili mi svi koji smo tad imali svoje piliće. Valjda smo bili nafilani tim roditeljskim instinktom i obranili gnijezdo.
Ionako smo po cijele dane Non-stop u govnima. Ili su u pelenama ili su govna okokuće jer je ljeto idealno za odvikavanje od pelena.

Promatranje lastavica koje po cijeli dan letaju naokolo donoseći ptičadiji crviće i mušice, postao je ritual. Svakom ukućanu bi se prenosile vijesti iz gnijezda ako bi kojim slučajem zbog obaveza propustio neki važan događaj. Obaveze tipa odlaska na plažu. Jer kad imaš malu djecu moraš na plažu. A kad djeca savladaju samostalni odlazak i kad prihvate da na plažu mogu nosit samo ono što fizički mogu odnijet/vratit, roditelji mogu odahnut uz najljepšu mantru na svijetu: ajte djecu u pizdumaterinu, zašto ne idete na plažu.
I roditelji se vrate u ritual promatranja lastavičje ptičadi. Jer ptičad još ne leti. I moramo brinut. Brine se na smjene. Jer ispadanje ptića iz gnijezda je normalna pojava. Ako je nekome čudno otkud odraslim ljudima toliko vremena za dežurat oko gnijezda, to samo znači da ne razumije dalmatinsko računanje vremena. To je ono kad se ništa ne stigne završit danas. I koju pizdu materinu se ima stvarat priša oko toga. Tuđi Čovik nikad neće razumit..

Dođu mačke pa i one “motre”gnijezdo. Ali motiv im je druge prirode. Tjeranje mačaka od gnijezda mora bit nježno. Da se mačka ne uvrijedi jer mogla bi odustat od obilaska naše kuće sa ciljem “obrane” od zmija i glodavaca. Plus, tko je vidio ostatke hrane bacat u kantu za smeće. Pa to se na temperaturama usmrdi učas, a nije da komunalni kamion prolazi svaki dan. Odabere se mjesto gdje se ostaci sastružu iz pjata. To mjesto zovemo “začinčnjak”
Kao, bude to plodno pa ćemo začine posadit.
Al nismo budale da sadimo začine koje u Lidlu kupiš za par centi. Posadimo limun, najbolje onaj viški s debelom korom pa babe i djeca mogu to gurat u svaki bogovetni kolač.
Pa koliko to limuna ima okokuće, pomisli neki logičar koji zbraja količine smeća. Pa ne bude vele, jer bura zimi uzme danak i reducira agrume ko vuk one na nižem stupnju hranidbenog lanca. Dakle, mačke dobiju dovoljno da ptići nisu u opasnosti.

Elem, dalje o gnijezdu. Sad imamo ćuku koji je također počeo “motrit”. Zaoravo on motri na mačke, a digod baci pogled gore kad krene neka galama iz gnijezda. Otprilke par tisuća puta dnevno kad ćaća i mater lastavica donesu crvića i igraju eci-peci-pec kome će ubacit ukljun. Prvo se deru svih 4-5 ptića, a onda 4-5 minus jedan. Bude tu fine galame. A ćuko se ustabilio sa svojim zvučnim signalima. Jedan duboki AV za otjerat mačku i rafalni visokotonac za ispadanje ptića iz gnijezda. Neko dodje od muških (jer ne damo ženskadiji na skale) i vrati ptića u gnijezdo.
Mama i tata lastavica tad lete u uskim krugovima oko muške #vidmuglave i one se deru.
Deru se i cvrčci jer je ćilopek. Manje više svi se deremo Non-stop. Nama se čini da komuniciramo.

Jedne godine, nitko više nije ziher koje točno, naše lastavice se vratile iz afričkog spa centra negdje u dolini Nila i doradile gnijezdo. Sada ima hodnik. Negdje su one to upratile, vjerojatno se uselile u gnijezdo neke lokalne ptice koja to radi pod normalno i onda odlučile primjeniti istu tehnologiju iz svog letnjikovca na “obiteljsku kuću”.
Taj hodnik im dodje ko rampa na nosaču aviona. Uzletno - sletni hodnik. Pomnim promatranjem skužili smo kakav je raspored slijetanja.
Prvo mama uleti i za sekun izleti van. Valjda ona provjeri jel sve ok. Onda ulijeću ptići jedan po jedan u razmaku od 2-3 sekunde. Ostali lete u uskim krugovima. Na kraju ulijeće tata. Onda valjda unutra malo laprdaju jer se čuje još malo dreke Al ne više preglasne. Oko 10 ušute.
Sutra opet uvježbavaju letačke sposobnosti i raznorazne protokole koji su važni u pripremama za dug put koji ih čeka na jesen. Za sada znaju gotovo istovremeno sletit na telefonsku žicu. Djeca u sredinu, mama i tata sa strane.

E da, važan detalj. Otkad je hodnik nadograđen, nema više govana pred konobom.

Priča je super no..sad me zanima da li je manje govanca pred konobom zato kaj su si sagradili wc ili su govanca bila vezivni građevinski materijal...pa kad napune wc onda bude opet sve po starom????

Kenjaju u hodniku. Išli provjerit

Bravo za njih:-))

https://i.postimg.cc/DwxHKvDN/ptice.jpg

samo da uđe u zapisnik- i mi imamo ptice na terasi..

lastavice su u staroj štali. Uvijek su gradile gnijezdo jer je uz životinje bilo puno mušica. Vraćaju se svake godine. Ne znam jesu li iste.
Galame na mačku. Nadlijeću je. Mačka izabere povlačenje.

A "mrke ptice" sa slike ne znam koje su vrste. One su na terasi, ove godine su imale dva legla i bučni su.
E, njih mačak vreba.

ajoj, afričke vuge su se doselile unatrag par godina.
I jedu smokve grrrrrrrrrrrrrr

Fantastično napisano...jedino me zanima, moram provjeriti kako je s onim lastavicama koje gnijezda rade od sline koja se stvrdne, pa ih ljudi (Kinezi) pokupe i kuhaju i jedu...e, to sad idem research.

Lastavice su fantastično zanimljive i mile.
Jednoj sam jednom spasila život, dok sam još živjela u Travnom, nakon neke oluje, ispao je malac iz nekog gnijezda...othranila sam ga razvodnjenom suhom hranom za kornjače i jedan dan je lastić odletio, još se par puta na vratio na loggiu i onda definitivno odletio...

Sviđa mi se arhitektonska konstrukcija ovog gnijezda.

Inače sam proučila jestiva ptičja gnijezda. To radi samo jedna vrsta lastavica u Kini u pećini.
Probala sam, to je više-manje želatina, nema nikakav okus, treba se dodati u juhu da bi poprimilo neki okus, nije ovako solidna struktura kao ovo tvoje.

oleandar je čista petica ;))
dalje mi se ne da čitat ;p

Moji deda i baka su uvijek u štali imali lastavice preko ljeta..to je bilo kao normalno i ...bile su sa gnijezdom prilično nisko i nisu se nikoga bojale jer ih nitko nije dirao.No..imale su gnijezda onako...kao tobolac....kao dđepć i mladima su se vidla ona žuta otvorena usta koja traže hranu a starcima glave.I vječito letenje unutra i van ..stvarno ..jako požrtvovna bića za te klince.:-))
Moram priznati da je ovo stvarno neka moderna gradnja:-)

Jebo ćuku:)

Zavija a još nije ni mensečina:)

kao ti fly o lastavicama imam nešto o mravima u stilu osvještenja prostora u kojem živimo.
za sada samo promatram još, a fotke uz nešto teksta coming soon.........

Ilija, dedera, to o mravima mora bit interesantno

Brko, znaš šta?
Znaš ti dobro šta :)

Arapo, ja sam sa i did i baba a još sjećam svojih priča

Vaša Eminencijo, oleandar je dobio ime Alejandro

Đusi, mene muči silogizam ako Kinezi jedu sve, jedu li Kinezi i same sebe i ako da, zašto ih toliko ima a ako ne da li bi ih onda trebalo bit manje i vrijedila li bi i onda sintagma da ih ima ko Kineza?

Pogni, vuge bi mogle fasovat dijabetes

Ma ne jedu Kinezi sve, oni jedu samo svinjarije i to ne one koje bi se i nama sviđale.
Tako, nema straha da će se izist.
Jadni Kinezi, malo se osjećam kriva što ih ogovaram, sjećam ih se sa tržnice, jeli su u zdjelicama malo rižice s nekim odvratnim komadićem nečeg, što ne želim znati što je i nekim saftićem (sa štapićima, haha)...a joj, to su oni regularni Kinezi kaj prodaju po placu i gablaju tamo.