Sve boje svilene smokve
Te subote ujutro, dok je grad još drijemao, ona se probudila prva.
Sunce je kroz tanke zavjese bacalo meke zrake po njihovom krevetu, osvjetljavajući njezinu kožu dok je navlačila laganu pamučnu spavaćicu.
Osjećala je neobičan nemir, onaj koji dolazi kad tijelo i duša požele nešto više od uobičajenog.
Odlučila je prepustiti se trenutku.
U kuhinji je pripremila kavu, ali umjesto uobičajenog doručka, izvadila je tanjur svježih smokava.
On se probudio na miris kave, protežući se uz tihi uzdah.
Kad ju je ugledao kako stoji kraj prozora, u spavaćici koja je jedva skrivala njezine obline, a sa smokvom u ruci, nešto se u njemu probudilo.
"Jutro," rekao je, glas hrapav i topao, dok su mu oči lutale po njoj.
Prišla mu je, smiješeći se, i pružila mu smokvu. "Probaj," šapnula je, a kad su se njihovi prsti dodirnuli, osjetila je kako se zrak između njih zgusnuo.
Njezin pogled, pun tihe želje, susreo se s njegovim, a on je lagano povukao njezinu ruku prema sebi.
Smokva je zaboravljena pala na stol dok su se njihove usne spojile, polako, kao da istražuju jedno drugo prvi put.
Njegove ruke klizile su njezinim leđima, prateći liniju spavaćice, dok je njezin dah postajao sve topliji uz njegov vrat.
Nije bilo žurbe – svaki dodir bio je poput tihe melodije, duboke i poznate, ali obnovljene u tom jutarnjem svjetlu.
Dok su se zrake jutarnjeg sunca probijale kroz zavjese, oni su ležali isprepleteni, umotani u toplinu plahte i tihog smijeha.
Njezini prsti lagano su prelazili preko njegovih ramena, dok je on, uz osmijeh, šapnuo: "Ako svako jutro bude ovako, večeri će nam biti pune isčekivanja."
Ona se privila uz njega, a njezin pogled obećavao je još trenutaka poput ovog.
"Onda ćemo morati nabrati više smokava," rekla je uz smiješak, dok su se njihove usne ponovno spojile, najavljujući dan pun novih, tihih strasti koje su tek čekale da se rasplamsaju.
16.08.2025. u 5:37 | Dodaj komentar