zmajić

Kako da te ne volim moja draga
Kako da te ne ljubim, Ljepotice
i zbog tvojih dolina i zbog tvojih planina
I zbog tvojih gradova i zbog cvjetnih sagova
i zbog tvoga Jadrana i zbog tisuce biser-otoka
i zbog jezera, zbog potoka i rijeka;
a ponajvise te volim moja draga
zbog tvojih casnih i hrabrih ljudi-
tezaka, radnika, ribara
cisti su im obrazi kao planinski izvori…

Kako da te ne volim, moja Ljepotice
i kada si budna i kada snivas
meni i svijetu svoju dusu otkrivas
djevicanski plahu i herojski hrabru.
Tvoj hod po mukama okonca na Krizu
da mi se uskrsla i mlada osmjehujes sada
u sretnom ovom casu , kada
glas Pravde probudi srca milijuna
i zbog toga te, mila, ljubim iznad svega
u zagrljaju tvome sav moj narod dise
a on Pravdu voli od zivota vise.

Ah, kako da te ne volim , moja draga
kao Andjeo cuvar
ispred Naroda moga koracas
buktinjom Pravde je osvjetljeno tvoje lice,
to je lice nase sutrasnjice…
i smijem se, i radujem se, i placem od srece,
moja Ljepotice…

https://m.youtube.com/watch?v=UXC1OZbyeno&pp=ygUKZG9tb2xqdWJuZQ

https://m.youtube.com/watch?v=4pgchEmasRA

Na ovome svijetu sve dok dišem ja,
tebi ja ću pjevati neka svatko zna,
moje nadahnuće bit ćeš uvijek ti,
tebi ja ću klicat, oj, Hrvatska, mati!

Sve dok sunce ljubi tvoje livade i gore,
sve dok šumi naše Jadransko more,
dok se klasje žita Slavonijom zlati,
tebe ja ću ljubit, oj, Hrvatska, mati!

Sve dok dična Lika Velebitu kliče,
dok Sava Dunavu svoje priča priče,
dok Zagorje blista, zeleni i zlati,
tebe ja ću slavit, oj, Hrvatska, mati!

Dok predivna Istra svoju bajku piše,
Dalmacija naša ružmarinom miriše,
maslina dok se plodovima klati,
tebi ja ću pjevat, oj, Hrvatska, mati!

baš lijepa ona prva ...

He i di..
Je lijepa je..

Kom smeta nek si grize nokte...

Ovo je za izmišljeni narod
jugoslavene..

https://m.youtube.com/watch?v=u56OusNnEFU&pp=ygUJQ2F2b2dsc3Zl

objaviti svoje književne radove!
Kletvenikom Hrvatske
August Šenoa

Ni riječi više! Već ste dosta
Nagraktale se, crne vrane!
Dogrdila nam vika prosta
I kleveta vam na sve strane;
Uzavrila je naša krv,
Uskipila je nama žuč,
Gdje potajice ruje crv,
Gdje himba gasi našu luč,
Gdje zlobnik svuda baca blata,
Amanet ružeć’ nas Hrvata.

Kad cijelim svijetom išla tužba
Na ljudoždere, na barbare;
Hrvata kada pogna služba
Da, vojnik, svuda pali, tare;
Kad slijedeć’ tuđeg bubnja grom,
U dalek ponije glavu kraj,
I dok je njegov kukô dom
On tuđem domu donije vaj;
Kad svijet nas kleo, nam se smijô:
Ej! jel’te, to je Hrvat bio?

Kad nemilomu nalik paši
Po ropskih leđih našeg puka
Stupahu bijesni velikaši,
A bič im tresla ljuta ruka;
Kad seljanin naš bio glup,
Kad seljanin naš bio rob,
Kad u srce kô nož mu tup
Sve rivala se huda kob,
Kad svaki bijes ga derô, bio:
Ej! jel’te, to je Hrvat bio?

I kad tu zemlju pustu, gluhu
Raskrojiše na male peće,
Da kô po Isusovu ruhu
Tuđinac po njoj kocke meće;
Kad Franak, Turčin, Mlečanin,
Rastrovaše nam svaki tren;
Kad Hrvatske nam majke sin
I svakog bijesa bio plijen;
Kad nitko nas ni pisnut smio:
Ej! jel’te, to je Hrvat bio?

Da, Hrvat – svakom strancu sluga,
Da, Hrvat – tuđoj ruci cijepac,
Da, bijedan prosjak, vrijedan ruga,
I glupak, gluhak, podlak, slijepac,
Grdoba ljudska za taj svijet,
U ljudskom kolu mrtav panj,
Na tuđoj njivi samo smet,
Ni vrijedan, da se pita za nj,
Da, trak ga sunca božjeg grijô:
Ej! jel’te, to je Hrvat bio?

Al’ sad, gdje grobna kora puče,
Gdje zvijezda nam vrh čela zasja,
Pomlađeno gdje srce tuče
Žestinom punog gromoglasja,
Gdje iza bijede, muke, zla,
Povratio se vid i sluh,
Gdje žarom drktnu duša sva,
Slobode gdje nas dirnu duh, –
Sad grakću crnih vrana jata:
Ta nema, nema već Hrvata.

Iz mrtvoga se prenuv kala
Međ’ ljudî i mi sad smo ljudi,
I naša svijest nas spasit’ znala,
Izmamit’ ploda našoj grudi,
Duhova skupit’ dičan broj,
Razgalit’ neba jasni svod;
To naše sjeme, naš je znoj
Po božjem pravu naš je plod;
Al’ crnih vrana grakću jata:
Ne! Ne ima žetve za Hrvata.

I sjetismo se, što je slava,
I sjetismo se stare knjige,
I sjetismo se našeg prava,
Poštene to nam jarnu brige;
Uz druga prista vjeran drug,
Sve, sve si stvori Hrvat sam.
Orača bijednog skromni plug
Sagradio je znanja hram;
Al’ crnih vrana grakću jata:
Ta gdje je šaka ta Hrvata?

Ej dođite, vi mudrovani,
Naoštrite si silnu pamet
I traž’te, od čeg’ li smo tkani,
I čije krvi nam je zamet.
Šta znate? Sladak nam je kruh
I vrela kap i topla peć;
Utovit zna se tuđi puh,
I lijep se novac daje steć’,
To sve će naći vrana jata;
Al’ nigdje, nigdje baš Hrvata.

Nu pitajte nam zelen-gore,
Protrijebite nam naša sela,
Poglednite uz sinje more,
I ovaj narod kršna tijela.
Pa pitaj narod: što si baš?
I reći će ti bistra svijest:
Ja Hrvat, a to kraj je naš,
Tu naše srce, tu nam pest,
Što nemilice svakog hvata,
Koj’ ne zna, ima l’ gdje Hrvata.

Maleni jesmo, istina je,
Al’ pitaj redom prošle vijeke,
Sve pitaj ove zemlje kraje,
I prolivene krvi rijeke,
I svako će ti glasno reć’
Taj lijepi kraj, to sveto tlo
Po pravu znao Hrvat steć’,
Što ima, i zavrijedio;
Po sablji, duhu baština ta
Svojinom pravom jest Hrvata.

Šta tražite? Da zavrgnemo
Svoj rodni kraj, što svak ga ljubi?
Da naše ime bude nijemo,
A tuđe da se svuda trubi?
Da potratimo djeda znoj,
Da slomimo si štit nam drag?
Da izbrišemo spomen svoj?
Hrvatu da je Hrvat vrag?
Da ono, što je svijetu sveto,
Nam bude crno i prokleto?

Ne! Borci jesmo čovječanstva,
Sloboda duha nam je geslo;
Branikom bjesmo od tiranstva,
Sa duše nam se igo streslo;
Nek’ žive svatko, gdje je živ,
Nek’ svaki slijedi pravde smjer,
I nitko nikom ne bud’ kriv,
I brat da nije bratu zvijer:
Da ljudi, što ih zemlja broji,
Slobode sinci, budu svoji.

Slovinstva jesmo drevna grana,
Zelena jošte, Bogu hvala!
U slavskom nizu od đerdana
Kô dragulj naša slava sjala;
Slovinke majke junak sin
Hrvatom će se Hrvat zvat,
Ni Josip niti Benjamin,
Jer ravan nek’ je bratu brat:
Pa znat će crnih vrana jata,
Da jošte žive rod Hrvata.

A..Š..
1878..

Šta tražite? Da zavrgnemo
Svoj rodni kraj, što svak ga ljubi?
Da naše ime bude nijemo,
A tuđe da se svuda trubi?
Da potratimo djeda znoj,
Da slomimo si štit nam drag?
Da izbrišemo spomen svoj?
Hrvatu da je Hrvat vrag?
Da ono, što je svijetu sveto,
Nam bude crno i prokleto?

Nikada ..pa ni tada!!!!!!

Arapo...
))))...

Korijene imena Hrvatskoga tisućama godina

pisane u krvi iz Indije nosimo odavno

Na rijeci Saraswati stvorili državu

plemenitost i ime

Tristogodišnja suša presuši najveću rijeku Indije

Odvede ih put u srce svijeta Mezopotamiju

i tamo državu imali

U savezu sa Darijem carem pisali zakone

temelje civilizacije

Gdje dalje pošli nosili pravicu države stvarali

imena ostavljali

Na Kavkazu i danas jedan starac tvrdi

Ja svjedočim potomak sam Crvenih hrvata.

U Turkmestanu iskopana zgrada sabor

stara preko 4300 godina

Pronađen pečat države razvijene civilizacije

pisan hrvatskim pismom glagoljice stare

Iz Irana ponijeli šah pleter i grb sveti

(Sada Irancima i nama zlu kob

Zlo svijeta kuje)

U današnjoj Turskoj iz stoljeća drugog

pronađen pehar s kockastim hrvatskim grbom

U Armeniji Azarbejdžanu Rusiji Ukrajini

Poljskoj Češkoj Slovačkoj civilizaciju donosili

i države pravili

sve do Panonije i Jadranskoga mora

Kršćanstvo primili i došli davno prije

stoljeća sedmog.

Masoni engleski sotone templari

izdajnici Krista

izmišljaju ideju jugoslavenstva propasti naše

(Pitajte se zašto baš sada napuštaju EU)

Brišu povijest sve znanstvenike prave hrvatske

u prošlom stoljeću su ubili

Kupili većinu sadašnjih

izdajničke prijetvorne sluge svoje

Na meti engleskih masona su narodi mnogi

Rijeke krvi nedužne teku iza kraljica njihovih

Zapovjednice masona svih.

Hrvatska je već skoro pala

Jugovići udbaši komunisti vode je kraju

ukoliko je ne spasi četvrtina gena

iz Indije sačuvanih

“Tko nema spoznaju povijesti

Luta izgubljen u sadašnjosti

Pada bez metka u budućnosti”.

https://m.youtube.com/watch?v=iKf4taWTOIE&pp=ygUOxaFrb3JvIHN1ZGUgbWk

https://m.youtube.com/watch?v=leUaOF2vSa8

https://m.youtube.com/watch?v=M8T7a3iYeEA