balada botswana

Ona se probudila prva, s toplinom sinoćnjih dodira još na koži.

Navukla je lagani ogrtač, dok je kuhala kavu, miris je ispunio stan.

Uz osmijeh, razmišljala kako je jedna noć probudila ono što su mjeseci rutine zakopali.

On se protegnuo na kauču, pogled pun onog starog žara. "Jutro, ljubavi," promrmljao je, a oči su mu klizile po njezinim oblinama. "Ovo moramo ponoviti."

Pružila mu je kavu, sjela mu u krilo, a njezin šapat uz njegovo uho izazvao je trnce: "Samo ako obećaš da ćemo opet zaboraviti na večeru."

Smijeh na licima, ali prije nego što je kava stigla do usana, njegove ruke su završile ispod ogrtača.

Kava je ostala netaknuta, a jutro se pretvorilo u ples dodira i smijeha.

Grad je možda budio svoje ulice, ali njihov stan bio je svijet za sebe, gdje je ljubav, probuđena i zrela, dokazala da može gorjeti jače od bilo kakvog ljeta.

nakon doline, ajd nek ti neka sad ostavi komentar ))

kome dolini ili njemu :)

dolino budi milostiva :) prema nama u ranim devedesetim al moram te pitati :)

znaš ti taj linđo :)

navik živi ki zgine na iskrici :)

https://www.youtube.com/watch?v=b0zFe6ia4D4

viđ cipelice :)


https://www.youtube.com/watch?v=PC-ZdPrFzdk

https://www.youtube.com/watch?v=BwrXAxcy1X0