balada botswana

Te večeri, razgovor nije bio potreban.

Njihovi dodiri, isprva nesigurni, brzo su se pretvorili u poznati ples dvoje ljudi koji su se voljeli godinama.

Svijeće su bacale tople sjene po zidovima, a glazba je pratila njihove tihe uzdahe.

Njegove ruke klizile su po njezinoj haljini, otkrivajući kožu koju je obožavao, dok su se njezini prsti gubili u njegovoj kosi.

Bilo je to kao da su se vratili u dane kad su bili mlađi, kad su svaki trenutak zajedno istraživali s radošću.

Kasnije, dok su ležali isprepleteni na kauču, s vinom zaboravljenim na stolu, ona se nasmijala.

"Trebali bismo češće uzimati slobodne večeri," rekla je, a on ju je privukao bliže, ljubeći je u čelo.

"S tobom, svaka večer može biti slobodna," odgovorio je, a u njegovom glasu osjetila je onu staru iskru koja ju je oduvijek osvajala.

Te noći, dok je grad spavao, oni su se podsjetili da ljubav, čak i nakon godina, može biti živa i uzbudljiva, samo ako se usude probuditi je.

Njezina svilena haljina ostala je zgužvana na podu.

Elegantna romantika nikada ne izlazi iz mode.
Svileni stil.
Lijepo i toplo.