Godot samo što nije

Blog post za one koji traže ljubav, ploče – i smisao u nesmislu

Subotom, kad mi dan nije zakrčen obavezama, volim si priuštiti jednu malu oazu.
Nema tu wellnessa ni joge. Nema ni masiranja kristalima. Samo ja i zakutak grada u kojem rabljene ploče šuškaju uspomenama dok ih prelistavam prstima.
Miris kartona, tišina trgovine, pokoji hipsterski uzdah u kutu i vlasnik koji me već zna po facama koje radim kad nađem nešto posebno.

Ovoga puta – pronašao sam The Idiot od Iggyja Popa.
I bez da sam čuo ijednu notu, znao sam: to je to.
Za kolekciju.
Za večerašnje slušanje.
Za… neke osobe koje mi se motaju po glavi u zadnje vrijeme.
Ne u pjesmama – nego u samom naslovu.
Da, znam da nije baš džentlmenski. Ali i tišina ponekad zna reći "znam" sarkastično.

Ritual se nastavlja kod kuće:
Gramofon čist, igla spremna, svjetlo prigušeno. Otvaram vino, ali ne neko raskošno. Ovaj album traži nešto jednostavno, oštro, s malo gorčine.
Otvaram The Idiot. Iggy je na omotu poput lutke s praznim pogledom. Obećava nešto čudno, iskreno i… opasno.

1. Sister Midnight
Od prve sekunde – zvuk nije sirov kao što bi očekivao od Iggyja. Ovo je nešto drugo. David Bowie (koji je producirao album) provlači se iza svakog tona. Pjesma zvuči kao san koji se pretvara u noćnu moru, ali ne želiš se probuditi.
Razmišljam o jednoj “sestri ponoći” iz mog života. Bila je tamna, misteriozna. Nikad zapravo nisam znao sviđam li joj se – ili sam joj samo zgodan idiot za igrice.

2. Nightclubbing
Točno čuješ korake na mokroj ulici. Sintisajzer, distancirani vokal, ritam koji se vuče kao mamurluk nedjeljom.
Nightclubbing... been there. I s pravom osobom, to je bila avantura. A s krivom? Samo još jedna epizoda serije “što mi je ovo trebalo”.

3. Funtime
Iggy i Bowie pjevaju zajedno, kao da te zovu da izađeš van i razvališ sve.
Ali znaš da to neće završiti dobro. Nikad ne završi dobro.
Zato ostajem u sobi i pustim glavu da pleše umjesto mene.

4. Baby
Jednostavna, skoro čista balada. Iggy pjeva nježno, gotovo nespretno. Kao da prvi put govori “volim te” i sam se toga srami.
Ova pjesma me podsjeti da i idioti imaju srce. Ponekad baš oni najveći.

5. China Girl
Da, ta China Girl. Prije nego je Bowie učinio od nje hit.
Ovdje je sirovija, iskrenija, ranjivija.
Iggy pjeva kao da zna da će je izgubiti – i svejedno joj pjeva.
Pomislim: možda svi imamo neku svoju “china girl”. Krhku, opasnu i nezaboravnu.

6. Dum Dum Boys
Oda prošlosti. The Stooges. Prijatelji. Nestanci.
Ova pjesma ima težinu vremena.
Slušam je i osjećam vlastitu verziju “dum dum ekipe” – oni s kojima sam dijelio dane, noći, poraze.
Neki su još tu.
Neki su samo u pjesmama.

7. Tiny Girls
Najtiša pjesma na albumu. Melankolija u najčišćem obliku.
Osjećaš se kao da si u starom filmu, dok grad lagano tone u kišu.
Ova pjesma je za one koje nisi volio dovoljno – ili si volio na pogrešan način.

8. Mass Production
Zadnja pjesma je kao industrijska halucinacija.
Duga, tjeskobna, repetitivna.
Ali hipnotizira.
Svijet se ruši, a ti stojiš i gledaš kako se to događa – i pitaš se trebaš li nešto učiniti.
Ili si samo još jedan idiot među mnogima.

Kad glazba stane, ostane tišina.
I čaša vina koju ne znaš je li za nazdraviti – ili za zaboraviti.
Pogledam ploču, pogledam naslov: The Idiot.
Nasmijem se sebi. I ne samo sebi.

Jer ovaj album, koliko god bio taman i čudan, ima nešto nježno u sebi.
Kao i svi mi idioti koji, unatoč svemu, još uvijek tražimo nekoga tko će reći:
“Hej, možda si lud… ali moj si lud.”

Link