zmajić

12.srpnja.1893.otvorena Zagrebačka
pivovara..

, 12. srpnja 1893. godine svečano je otvorena Zagrebačka pivovara u vrtu na Gornjoj Ilici. Bio je to događaj koji je privukao tisuće građana koji su pohitali posjetiti novo zdanje. Naime, vrt novootvorene pivnice bio je rasvijetljen električnom rasvjetom i to petnaestak godina prije nego je grad Zagreb uveo javnu električnu rasvjetu koja je zamijenila plinske svjetiljke. Nad terasom je izgrađen krov koji je goste štitio od sunca i vjetra, a unutrašnjost pivovare imale je i sustav za hlađenje.

Inače, povijest pivovare počinje kada se pokazalo da mali obrtnici – pivari s Gornjeg grada nisu mogli proizvesti dovoljno pive za grad koji se sve više širio. Tada su grof Gustav Pongratz i barun Petar Dragutin Turković inicirali izgradnju nove pivovare. Osnivačka skupština Zagrebačke pivovare kao dioničkog društva održana je 19. svibnja 1892. u prostorijama Hrvatske eskontne banke na Jelačićevu trgu. Uskoro se pristupilo izgradnji tvorničke zgrade po nacrtima arhitekta Kuna Weidmanna, a u izvedbi Janka Grahora.

Proizvodnja piva započela je 1893. kada su izgrađeni tvornički pogoni u Ilici 224. Proizvodnja je bila ručna, malog kapaciteta i usmjerena na opskrbljivanje zagrebačkog područja. Pivovara je imala sustav za hlađenje Habermann, električni generator i dva kotla obujma 64 m³. Uz tvornicu je bila predviđena i gradnja velikog vrta koji bi mogao primiti nekoliko tisuća gostiju. Prvih je šest godina poduzeće raslo, a zatim je zbog poreznih propisa ugarskoga dijela Monarhije i teških prilika na tržištu počelo upadati u krizu.

Godine 1907. proizvedeno je 24 250 hl piva. Vlasništvo poduzeća restrukturirano je 1912., a glavnim je dioničarem postao Samuel Aleksander. Radi zajedničkoga nastupa na tržištu još je iste godine došlo do suradnje Zagrebačke, Novogradiške i Sisačke pivovare, te je u Sisku izgrađena nova zgrada pivovare pod nazivom Zibel. Iste je godine u Zagrebu počela gradnja nove strojarnice s kompresorom, pogonom za proizvodnju leda i hlađenje podruma. Preuređene su prostorije za punjenje piva u boce, dok su pogoni priključeni na gradsku električnu centralu. Pivovara je dala izgraditi vlastitu industrijsku prugu do Južnoga kolodvora (danas Zapadni kolodvor). Otvorena su skladišta u Trstu i Rijeci, uz već postojeća u Bjelovaru i Koprivnici.

Za I. Sv. rata kao osnovna sirovina umjesto ječmenoga slada rabilo se krumpirovo brašno.

Početkom 1920-ih provedena je modernizacija, dograđeni su strojarnica i podrum za vrenje, te je povećan kapacitet kotlova. Do udruživanja sa Sisačkom pivovarom došlo je 1926., a s Karlovačkom pivovarom 1928. Iste godine osnovan je koncern u sastav kojega su ušla poduzeća u većinskom vlasništvu obitelji Aleksander: Zagrebačka pivovara i tvornica slada, Prva hrvatska tvornica ulja i Mirna – ugljenokop. Novogradiška pivovara kupljena je 1939. te je stavljena izvan pogona, a njezin je prostor pretvoren u skladište Zagrebačke pivovare.
Sredinom 1930-ih pivovara je zapošljavala oko 190 radnika, a prema podatcima iz 1939. proizvodila je 30 000 hl piva na godinu.

Uspostavom Banovine Hrvatske donesena je uredba da se Židovi ne smiju baviti proizvodnjom i prodajom hrane, zbog čega je obitelj Aleksander obezvlašćena, a vlasnik pivovare postalo je Povlašteno industrijsko i trgovačko dioničko društvo.

"Tamo gdje za Zagrebčane Zagreb prestaje, iza Mandalice – digao se najedanput kao da je iz zemlje nikao, novi dio grada... lijepi i ogromni taj niz zgrada jest "Zagrebačka dionička pivovara i tvornica slada" - poduzeće hrvatskih novčara i velikih posjednika." Zagrebački Obzor 1829. godine tim je riječima pisao o osnutku Zagrebačke pivovare.

https://m.youtube.com/watch?v=Voelx8hLlR0&pp=ygUcc2VsYSBzYW0gemEgbWFzaW5vbS
BzaWxhIHNhbQ

https://m.youtube.com/watch?v=AofRR5z0kOE&pp=ygUbU3Rhcm9ncmFkc2tlIHBqZXNtZS
B6YWdyZWJh

lijepo mi je pratiti ovako povijest Zagreba...sama nikada ne odem o tome čitati:-))

Jutrooo..

Ebate zec slavonac posta si veći purger od onoga Krešimira :)

Eee..
A i znam gdje su najbolji
fileki u grdu..