Godot samo što nije

Subota navečer. Na rubu grada, gdje asfalt počinje disati zemlju, a zrak nosi miris suhih borovih iglica, ja – neki obični lik iz stvarnosti – čekam.

Dogovor je bio nejasan, gotovo apstraktan. "Možda dođem", rekla je, "ako ptice odluče da je jutro bilo dovoljno čarobno." Smijala se. Ili je to bio smajlić?

Nosi plavu kosu, barem na slici. Oči zelene, znatiželja ugašena, kaže – iako sve u njenim rečenicama i blogovima vrišti od intelektualne žeđi, od bunta, od otpora banalnosti i svih oblika lažnog smiješka. Dejt? Ona više ne dejta. Ne vjeruje u te brojeve. Nema vremena za psihe, samo za ptice, vrt, tišinu i pokoji rezak blogerski rez u meso društva.

Ipak je pristala. Ili ja to sanjam?

Pojavljuje se niotkuda, s onom ravnodušnom elegancijom žene koja zna što joj više nitko ne može dati, ali i što sama sebi još uvijek može ukrasti od svijeta. Ima pogled koji ti stavi dijagnozu prije nego prozboriš. Dugo šuti. A onda:

— "Znaš li ti razliku između mistike i psihoze?"
— "Ovisi o tko pita."
— "Upravo tako", kaže, i naruči samo mineralnu.

Razgovaramo o svemu i ničemu, o Thompsonu i pticama, o trafo stanicama i oduzetim državama, o ljubavi u sanatorijima, o muškićima s majčinim ranama. Smijem se kad ne treba, ona šuti kad bi svi drugi pričali. Vrtimo se u krugovima koji mirišu na lavandu i gnjev, na staru pravednost koja više ne vjeruje u pobjedu.

Na kraju pita:
— "Misliš li da ovo postoji?"
— "Možda. Ili sam ja samo lik iz tvojih komentara."
— "Znaš da na kraju sve završava bez komentara?"
— "Znam. Zato sam ovdje."

U tišini, ona ustaje. Pogled joj zastane negdje iza mojeg ramena – možda na nekom čarobnom brežuljku, možda na susjedu koji je parkirao u hladu.

Odlazi. Možda u blog. Možda u san.

A ja ostajem i pitam se:
Je li to bio dejt s Cyberlady?

Ili samo jedan od onih snova koje ostaviš u polju komentara, bez odgovora.

Link

Pretpostavljam da je dama ipak drugačija nego što se predstavlja na blogu.
Naime, blog je često varka. I svatko od nas obično uzme neku ulogu.
Rijetko tko je baš ........autentičan.....
Pogotovo žene.....
Muškarci čini mi se ..........manje
Mislim da su oni iskreniji u svom predstavljaju sebe, naravno teško je generalizirati.....
A isto tako čekati da se osoba iz naslova javi.......
Tko zna......
Komentari su otvoreni svima..
Nadam se bar ?

Bit će mi zanimljivo pisati o našem dejtu... ;)

Čijem našem ?

Pa ja i ti kad budemo išli na dejt!

Ahahaha

To će biti nešto poput domaće verzije Teksaškog masakra motornom pilom :))

Touch, krasan opis, ni sama ne znam jesam li samo hologram:))

Patriša, daj to malo objasni, kakvi smo to drugačiji u stvarnosti?

Sve ljude koje sam upznala bili su baš autentični, moraš samo čitati pažljivije.

Baš me nasmijala ova pričica:)))