Godot samo što nije

*Blog post muškarca u pedesetima koji je shvatio da je dating scena postala divlji zapad zdravog razuma*

---

Dragi prijatelji, vratite se u svoje fotelje jer vam imam priču koja će vas natjerati da se zapitate jesmo li kao društvo možda malo skrenuli s puta. Ovo je istinita priča o dejtu koji sam imao prošli tjedan, a ime žene sam promijenio da zaštitim... pa, zapravo ne znam što bih trebao zaštititi.

Zovimo je Marina. Ili kako se sama predstavila: "Marina, kao more, jer sam duboka i puna tajni, ali i nepredvidljiva kao oluja."

Trebao sam pobjeći već tada.

Početak: Sve je išlo normalno... opasno kratko

Marina je stigla točno na vrijeme - što je već bilo iznenađenje u ovom desetljeću. Odabrala je restoran, jedan od onih "farm-to-table" mjesta gdje paradajz košta kao da ga je osobno uzgojio Jamie Oliver u suradnji s NASA-om.

"Izvini što kasnim," rekla je, iako je bila pet minuta ranije.

"Ne kasnite," odgovorio sam.

"Ma znam, ali volim biti transparentna o svojim manama. Mana broj jedan: previše sam savršena. Mana broj dva: previše sam skromna da priznam koliko sam savršena."

Već tu sam trebao prepoznati crvenu zastavu veličine nogometnog terena. Ne, veličine cijele Hrvatske.

Prvi red flag: Paradoks s mesom (ili kako postati vegetarijanac koji jede meso)

Naručila je najveći steak na jelovniku - "Tomahawk za dva" - a onda počela:

"Znaš, ja sam praktički vegetarijanka. Jedem meso samo kada izađem van, kod kuće, vikendom, za doručak, ručak, večeru i kao međuobrok. Ali inače, totalno vegetarijanka."

Ja: "Aha... pa to je... matematički nemoguće."

Marina: "Mislim, životinje su mi najvažnije na svijetu. Imam tri psa, dva mačka i hrčka. Zato jedem samo organsko meso - tako podupirem etičko uzgajanje. Ovaj steak je vjerojatno bio presretan prije nego što je završio na tanjuru."

Ja: "Čekaj, ali etičko uzgajanje je i dalje..."

Marina: "Baš si muško tipičan! Sve želiš analizirati umjesto da osjećaš srcem! Srce mi govori da je ova krava umrla prirodnom smrću od sreće!"

*Napomena: Steak je bio krvav do te mjere da je vjerojatno mogao prohodati natrag u kuhinju i zahtijevati povrat novca.*

Drugi red flag: Teorija zavjere o kavi (ili kako postati žedan od prekompliciranja)

Kada je konobar pitao što će za piće, Marina je zatražila:

"Mogu li dobiti kavu, ali ne regularnu kavu jer je kofein otrovan za čakre. Možda bescafeinski, ali ne ako se kofein uklanja kemikalijama jer one ruše moju auru. Možda čaj, ali ne zeleni jer ima previše kofeina, a ne crni jer nema dovoljno antioksidanata za moj horoskop. Imate li možda vodu, ali ne iz pipe jer je klorirana, a ne mineralnu jer je u plastici koji ubija delfine?"

Konobar me pogledao kao da traži spasavanje ili barem instrukcije za samoubojstvo.

"Donesite joj obično vodu," rekao sam.

Marina: "U čaši! Ali ne onoj koja je oprana s deterdžentom jer deterdžent ima kemikalije!"

Konobar: "Gospođo, sve čaše su oprane s deterdžentom."

Marina: "Onda ću piti iz svojih ruku. One su prirodno antibakterijske jer meditiran."

*Napomena: Ona je stvarno počela piti vodu iz svojih ruku. U restoranu. Publika je gledala kao da se dogodio prvi kontakt s izvanzemaljcima.*

Marina: "Vidiš kako si me razumio! To je zato što si ti muškarac koji sluša. Mrzim muškarce koji ne slušaju, kao što sam mrzila sve svoje bivše koji su me ostavili jer sam bila previše zahtjevna."

Ja: "Koliko je bivših?"

Marina: "Samo sedamnaest. Ali to nije puno za moju dob!"

Ja: "A koliko imate godina?"

Marina: "Dvadeset devet. Po drugi put."

*Napomena: Ona je očito imala četrdeset, ali tko sam ja da sudim. Možda je vremenskoplovka.*

Treći red flag: Filozofija o novcu (ili kako ne ovisiti o muškarcu tako što ovisiš o njemu)

Kada je došao račun, Marina je izjavila:

"Znaš, ja vjerujem u jednakost spolova. Žena treba biti neovisna i nikad ne smije ovisiti o muškarcu. Zato uvijek inzistiram da muškarac plati račun - da dokažem da ne ovisim o njemu."

Ja: "Ali... ako ne ovisiti o muškarcu, zar ne bi trebala sama platiti?"

Marina: "Vidiš, tu je problem s vašim generacijama. Vi sve gledate kroz logiku. Ja govorim o energiji, o vibrama. Kada muškarac plati, to znači da poštuje moju neovisnost."

Ja: "Kako to znači..."

Marina: "Tipično muško - uvijek prekidaš žene kada objašnjavaju svoje osjećaje!"

*Dok sam uzimao novčanik, Marina je dodala:*

"Također, možeš li mi pozajmiti 10 eura za taksi? I možda pedeset za manikuru sutra? To nema veze s time što sam neovisna - to je investicija u moju vanjsku ljepotu koja će koristiti cijelom društvu."

*Napomena: Račun je bio 130 eura. Moj novčanik je plakao glasnije od mene.*

Četvrti red flag: Teorija o odnosima (ili kako tražiti partnera koji će biti tvoj rob)

Dok sam plaćao račun (jer, očito, inače ne poštujem njezinu neovisnost), Marina je objasnila svoju filozofiju veza:

"Mislim da su današnji muškarci previše potrebiti. Traže ženu koja će im dati pažnju, ljubav, podršku... To je tako egoistično! Ja tražim muškarca koji će razumjeti da sam ja prioritet u vezi, da su moje potrebe najvažnije, i da će se žrtvovati za moju sreću. Ali ne onako possessive, već onako... kako da objasnim... da me voli tako da ne očekuje ništa zauzvrat."

Ja: "To zvuči kao da tražite nekoga tko će..."

Marina: "Ne, ne, ne! Ti opet analiziraš! Ja tražim partnera, nekoga jednakog meni. Samo što bi trebao biti spreman dati više nego što će dobiti, jer ja dajem emotionalnu energiju, što je puno vrjednije."

Ja: "A što točno dajem ja u toj jednakosti?"

Marina: "Ti daš novac, voznju, poklone i stalno razumijevanje. Ja dajem svoju prisutnost, što je neprocjenjivo."

*Napomena: Dok je to govorila, salvetom je čistila nokte i gledala u telefon. Njena "neprocjenjiva prisutnost" je očito bila na rasprodaji.*

Peti red flag: Završni udarac (ili kako istovremeno biti protivrječna i sigurna u sebe)

Dok smo čekali taksi, Marina je rekla:

"Znaš što, stvarno si drugačiji od ostalih muškaraca. Nisi pokušao ni jednom prekinuti moju priču ili promijeniti temu na sebe. To pokazuje da si zreo."

Ja: "Pa, nisam htio biti nepristojan..."

Marina: "Vidiš! To je problem! Nisi dovoljno samouvjeren! Žene vole muškarce koji preuzimaju kontrolu nad razgovorom, koji pokazuju liderstvo! Kako ću se osjećati sigurno s muškarcem koji ne može ni upravljati jednostavnim razgovorom?"

Ja: "Ali upravo ste rekli..."

Marina: "Opet me prekidaš! I to nakon što sam rekla da to cijenim!"

*U tom trenutku je stigao taksi. Vozač je pogledao Marinu, zatim mene, i pitao:*

Vozač: "Idete zajedno?"

Marina: "Ne, on nije dovoljno zreo za mene."

Ja: "Čekaj, prije pet minuta sam bio previše zreo!"

Marina: "To je bilo prije pet minuta. Ja živim u sadašnjosti! Ti si očito zapeo u prošlosti!"

*Vozač je počeo dizati prozor.*

Epilog: Lekcije iz rova (ili kako preživjeti nuklearnu katastrofu koja se zove dejt)

Prijatelji, dok sam gledao kako Marina ulazi u taksi (koji je, usput, trebao biti ekološki prihvatljiv, ali nije bio hibrid pa je to bilo "tipično za ovu materijalističku kulturu"), shvatio sam nešto važno:

Dating scena u pedesetima nije samo teška - ona je postala surrealistički eksperiment u ljudskoj psihologiji koji bi bio prekompleksan čak i za Salvadora Dalija. Nije da tražim savršenu ženu, nego ženu koja može zadržati konzistentnu misao duže od trideset sekundi bez da se kontradicira kao političar u predizbornoj kampanji.

Marina mi je kasnije poslala poruku (u 2:30 ujutro, jer je to očito najnormalniji čas za pisanje poruka):

"Hvala ti na prekrasnoj večeri! Osjećala sam se tako razumljeno. Šteta što nisi pokazao više inicijative - to mi je malo red flag. Ali možda možemo pokušati ponovno kada postaneš sigurniji u sebe? Btw, možeš li mi poslati broj od onog konobara? Rekao je da sam mu simpatična

Bome si tolerantan.