zmajić

Ljudi moji, čujte i počujte
Prijatelji poklone kupujte
Danas evo oglas javni dat ću
Ja punicu imam udavaču .
*
Sada dajem na znanje svima
“Ful opreme” ona dosta ima
Mirovina nije joj malena
Kenja sama, ne treba pelena.
*
Kvoca, pili k’o stara pilana
Po jeziku je nadaleko znana
Za tračeve stvorena je ona
Ne mire ju nit crkvena zvona.
*
Nosila bi haljinice kratke
Da joj noge nisu k’o u patke
A i trubuh joj se objesio
Oj, punice tko bi tebe htio?
*
Udat ću te, pa zadnje mi bilo
Vanka ideš “sunce” moje milo!
Dosta mi je za života moga
Prigovora i kvocanja tvoga!
*
Udat ću te za prvog ženika
Za miraz ću dat’ tovljenog bika
Jutro zemlje i livadu staru
Samo da te vidim na oltaru.
*
Napravit ću slavlje i veselje
Makar poslije jeo samo zelje
Samo idi ti sa praga moga
Oj, punice, života ti tvoga !

https://m.youtube.com/watch?v=GSgAFvAZ_Io

Hahahha..jako dobro!:-))

Aaa...

Cmok znade se kome..

" Izlazi iz ove kuće. I nikad se ne vraćaj. "

To je sve što je čuo.

Bez svađe.
Bez vriskanja.
Samo suha rečenica -
i vrata koja su se zatvorila iza njega.

Njegova baka je tako rekla.
Žena koja ga je odgojila.
Iz djetinjstva.

Sada ga je izbacila -
kao da je stranac.

Deda je bio zapanjen.
"Što radiš ? Zašto ga izbacuješ?
Ipak je on tvoj unuk! "

Ali ona šuti.
Okreće se.
I nestao u kući

Ništa nije razumio.
Ne znaju ni susjedi.
Nitko to nije razumio.

Dječak je hodao.
Besciljno.

Nema novca.
Nema mobitela.
Nema ključeva.

Prvo je pokucao na prijateljevu kuću.
"Imaš li gdje spavati? "
"Što se događa? ""
'Izbačen sam... "
"Izbačen!
Žao mi je ,ali moji roditelji to neće dopustiti.
Ne mogu ništa učiniti za tebe. "

Nastavio je dalje.

Još jedan prijatelj ga je vidio kako dolazi.
"Jesi li dobro? ""
"Nemam kamo otići. Mogu li ostati kod tebe nekoliko dana? "
"Nemaš novca? Ne možeš ništa platiti? "
"Ne. "
"Onda mi je žao. Ne mogu ti pomoci.

Dječak je spustio pogled.
Bio je umoran.
I usamljen.

Tražio je svoju djevojku.
Zagrliop je. Sve objasnio.

Bila je prestravljena, otišla je kod svojih roditelja.
Kad se vratila tiho je rekla:
"Kažu da ne možeš ostati.
I ja... Ne mogu učiniti ništa povodom toga.
Žao mi je dragi moj..."

I odjednom je ostao sam..
Potpuno sam.

Sjeo je na klupu u parku..
Pogledao u nebo.
Toliko sam dao...
Toliko sam volio ...
I nisam dobio ništa zauzvrat.

Sat za satom je prolazio.

I onda -
došao mu je djed.

"Pođi sa mnom. Idemo kući. "

"Zašto? Da me opet mozete izbaciti!

"Molim te... Vjeruj mi. Samo pođi. "

Vozili su u tišini.
Ni jednu jedinu riječ.

Kod kuće -
Baka mu je potrčala u zagrljaj.
Ali on se povukao.

Tu je djed sjedio.
I tiho reče:

"Tvoja baka to nije učinila iz surovosti,nego iz ljubavi.
Željela je da vidiš svojim očima,
tko stvarno stoji uz tebe -
a tko je tu samo dok imaš što dati.

Mislilš da si okružen prijateljima.
Misliš da imas pravu ljubav koja ce trajati vječno.

Ali baka je vidjela stvari,
one koje ti nisi htio vidjeti.

Ljudi koji su bili uz tebe onda
kad si davao,ali kad je tebi nešto zatrebalo ,samo su nestali.

"Morala te je natjerati na to, da bi uvidio istinu. "

Dječak je počeo plakati.

Baka je prišla bliže.

"Iščupao si mi srce...
Ali volim te previše.
da bih mogla te pustizi da zivis u iluziji. "

I on joj je pao u naručje.
Baš kao nekad - kao dijete.

U tom trenutku je nešto shvatio,
ono što ne možeš objasniti riječima.

⸻

Ponekad je ljudski ,da onaj
ko te voli najvise, ima hrabrosti da te protrese.

Da ti otvori oči.

Jer dok god imaš nešto za dati -
Ima ih mnogo.
Ali kad ti ništa ne preostane,
prepoznajete li,
tko te voli.
Ne zbog onoga što daješ.
Pogotovo zbog toga.
što si ti.
A ova istina ,čak i ako boli ,
oslobađa te.
I jaka je.

https://m.youtube.com/watch?v=xwtdhWltSIg&pp=ygUSbG9zaW5nIG15IHJlbGlnaW9u