Godot samo što nije

U 55. godini života počinješ razumijevati neke obrasce koji te godinama mučili, a tek sada im možeš dati ime. Jedan od najbolnijih je ovaj: ljudi koji biraju poznato ništa umjesto nepoznatog nešto.

Nedavno sam imao iskustvo s jednom ženom - inteligentna, elokventna, draga osoba s kojom sam mogao razgovarati o svemu. Naši razgovori bili su duboki, iskreni, puni razumijevanja. Kada smo bili zajedno, bilo nam je lijepo. Prirodno, spontano, pravo. Mogao bih reći - rijetko lijepo.

Ali eto paradoksa: unatoč tome što smo živjeli samo 40 minuta vožnje jedan od drugoga, u šest mjeseci je bila kod mene samo jednom. Samo jednom. A ja sam se zbog nje čak i doselio u njen grad.

Nije bio problem u kemiji - bila je. Nije bio problem u razumijevanju - postojalo je. Nije bio problem u želji - osjećala se. Problem je bio u nečemu što bih nazvao - nepostojanjem volje za srećom.

Zaljubljena u limbo

Shvatio sam da je ona, kao i mnoge druge koje sam upoznao na dating platformama, zaljubljena u određeno stanje - limbo. Taj čardak ni na nebu ni na zemlji gdje možeš imati sve prednosti bliskosti bez ikakve odgovornosti za nju. Gdje možeš filozofirati o ljubavi i odnosima, analizirati ih do u tančine, a pritom ne moraš riskirati da se dogodi - ljubav.

U tim dubokim razgovorima o odnosima i vezama, u tom teoretiziranju o tome što znači biti s nekim, krije se paradoks: što više teoretiziramo, to manje praktiziramo. Što više pričamo o tome kakav bi odnos trebao biti, to manje ga stvarno živimo.

Strah od sreće

Počeo sam se pitati - zašto je tako? Zašto netko bira poznatu prazninu umjesto nepoznate punoće?

Odgovor možda leži u tome što sreća zahtijeva hrabrost. Poznato ništa je sigurno. Znaš što očekivati. Znaš da nećeš biti povrijeđen jer se ništa neće dogoditi. Znaš da možeš kontrolirati situaciju jer je ne dozvoljavaš da preraste u nešto stvarno.

Nepoznato nešto, s druge strane, znači prepustiti se. Znači reći "da" životu unatoč tome što ne znaš kako će završiti. Znači riskirati da te netko stvarno upozna - i možda se zbog toga udalji. Znači riskirati da se zaljubiš - i možda ostaneš slomljenog srca.

Vrijeme ne čeka

Ali evo što me ljuti: vrijeme prolazi. U 55. godini to osobito jasno osjećaš. Svaki dan koji provedemo u tom limbu, svaki dan koji ne kažemo "da" onome što bi moglo biti lijepo, svaki dan koji biramo sigurnost praznine umjesto rizika punoće - taj dan se neće vratiti.

Sjećam se kako smo oboje, svaki u svojoj kući, znali da ne znamo što bismo sami sa sobom. A mogli smo biti zajedno. Mogli smo stvarati uspomene umjesto da analiziramo zašto ih ne stvaramo.

Vještina življenja

Možda je tu problem: zaboravili smo da je življenje vještina koja se mora vježbati. Kao što nećeš naučiti plivati ako nećeš ući u vodu, nećeš naučiti ljubiti ako nećeš riskirati ljubav.

Neki ljudi postaju toliko dobri u izbjegavanju života da zaborave kako se živi. Postaju eksperti za objašnjavanje zašto nešto neće funkcionirati prije nego što su to uopće pokušali.

Poziv na hrabrost

Ako ovo čita netko tko se prepoznaje - netko tko također bira poznato ništa - ovo je poziv. Poziv da sljedeći put kada ti se netko svidi, kada s nekim imaš lijep razgovor, kada osjetiš tu rijeđanu kemiju - ne pobjegneš u analizu već se predaš iskustvu.

Jer na kraju, kada ćemo biti stari i kada ćemo gledati unazad, nećemo žaliti za stvarima koje smo pokušali a nisu uspjele. Žalit ćemo za onima koje nikada nismo ni pokušali.

A možda će se dogoditi ono najgore od svega - možda ćemo shvatiti da smo propustili ljubav jer smo bili previše zauzeti objašnjavanjem zašto nije moguća.

---

*Vrijeme teče. Neka teče s nama, a ne mimo nas.*

Link

Ovo je odlično, bas, bas :)

Tražim i Boga molim da ne nađen, jer ako nađem imam dodatnu obvezu i odgovornost.

Sve je vrlo jednostavno. Imati svoj ritam. Nakon što djeca odrastu živjeti na način idem gdje hoću i radim što hoću.
Prosječna žena je svjesna da nakon uhodanog bašmebrigastanja, u stabilnoj vezi ponovo dobije nekog o kome mora brinuti (rekli bi zdravo seljački: kome mora kuhati i prati i za njih pospremati, često i "predavati račune").

Ako izuzmemo kategoriju žena koja problem rješava drugim problemom (nema riješeno stambeno ili financijsko pitanje, nema dobre postojeće obiteljske odnose)i ono nešto žena u kategoriji koja svoj status u društvu dokazuju brakom ili vezom, ostala kategorija žena (vjerujem i muškaraca) kad prođe 50-tu dobro razmišlja hoće li u neku stabilnu vezu (ili brak).

I vjerujem da žene biraju poznato ništa, samo zato što znaju što ih čeka u uz "nepoznatom nešto".
Vaganje.
Isplati li se nepoznato nešto?

Ono što je zanimljivo je činjenica da nismo mala djeca i da, i o takvim stvarima sam razgovarao sa partnericama.
I da, kad dođeš u ove godine svjestan si da svatko ima svoj mali dio svemira i taj dio poštuješ.
Nitko nikada nije govorio o nikakvom pranju i kuhanju.
Svatko ima svoj život koji nastavlja živjeti a dio vremena provode zajedno jer im je lijepo zajedno.
To je odnos koji je ostvariv i moguć.

pričaš o vezi bez obveza.
Idealna veza.
Imam je već 17 godina. U konačnici svatko ima svoj dom, svoju obitelj, pomiješane obitelji.
Svatko ima svoju "imovinu" i svoju "blagajnu" i svi su tu kad zatreba.

Ove godine moja bolja polovica intenzivno razmišlja da se vjenčamo. Od kad je u mirovini, a ja još uvijek aktivno radim, ima valjda previše vremena za razmišljanje i palo mu je na pamet da bih ga mogla ostaviti- pa bi se vjenčao.

Gunđa da mu je u mirovini dosadno samom, sad želi zajednički život i bla.. u toj priči je i ono: da ne želi sam dočekati starost.

ja sam u kategoriji žena koja bira poznato ništa, jer se, ako ništa drugo ne želim s njim prepirati koji ćemo program gledati na televiziji. :)))))))))))

Ne bih se složio baš da je to veza bez obaveza jer ipak ti je tu itekakva obaveza.
Ja znam par koji tako funkcionira godinama i bez problema pohode sve obiteljske obveze zajedno i svatko ih je tako prihvatio.
To su veze koje idu u skladu sa vremenom i ja ne vidim ništa loše u njima, naprotiv.
Vidim u njima savršen odnos u kojem ne može doći do onog osjećaja gušenja kojeg mnogi imaju kad se upuste u neku novu vezu nakon nekoliko propalih.

To je veza bez obveza.
Bez obzira što su mi njegovi sin i snaha i unučad kao da su moji i što njegova snaha radi kod mene.
Bez obzira što su nam pomiješane obitelji, što je on bio samnom za prvim stolom kad mi se ženio sin i ja kad se ženio njegov (najslikovitije koliko smo povezani), ipak je to veza bez obveza.
Ja mu danas (ili on meni) mogu reći da nismo zajedno i to je to.
U 17 godina nismo stekli zajedničku imovinu (jer smo u startu dogovorili da što je njegovo njegovo je i njegovog sina, što je moje moje je), nemamo zajedničke djece, nemamo ništa zajedničko osim uspomena.
Imamo zajednička sjećanja.

I da, u kombinaciji kad nitko nije prisiljen biti s nikim, to su krasne veze. U startu sam ti napisala- idealne.
Nismo varali jedno drugo. Vjernost ne smatram obvezom.
Vjernost je stvar osobnog izbora, bili u vezi ili ne.

To nije veza bez obveza.
No slobodna si vjerovati u što god želiš.
Ima ljudi koji vjeruju u Djeda Maraza i to je ok.

Kad smo već na ozbiljnoj temi.

Svi se kunu u vječne ljubavi, koje u konačnici puknu na svakodnevnim problemima.
Kakve god veze bile, bitno je definirati ono prizemno: imovina i novac.
Kad se nitko ne osjeća ugroženim (kao što smo ja i bolja polovica to definirali) svi su si dobri. Mislim tu na djecu i obitelj s jedne i druge strane.
Kod nas se dogodilo da su djeca bila sretna da im roditelji imaju nekog, da oni ne moraju "brinuti" o roditeljima samcima.

Je, to je veza bez obveza, jer je u biti vrlo fleksibilna.

To je princip- jeben i pošten.
Imaš nekog kad ti treba, a kad ti ne treba on je negdje na drugoj adresi.
obzirom da sam uvijek imala tonu obveza i svoje navike, to mi savršeno odgovara.
S druge stane, vrlo sam povezana sa svojom obitelji (mimo njega) da mi on, osim društva, nije trebao.
Da mi je trebao (ako ništa drugo skuhati čaj kad sam bolesna) ne znam bih li prihvatila takvu vezu- bez obveza.

Jedine prave veza su kad ljudi žive zajedno.
Bez obzira brak ili ne.
Ovo ostalo je neodgovornost.
Lako ući u neobvezujuću vezu.
Ako imaš muda živite zajedno, stavi je u svoju oporuku.
Onda piši o poznatom ništa i nepoznatom nešto.

Prvo bi trebala pogledati definiciju riječi "obaveza" na hrvatskom jezičnom portalu pa razmisliti da li je tvoja veza bez obaveza.
Zdravo seljački, od kad je svijeta i vijeka pod vezom bez obaveza se uvijek smatralo kad se dvoje nalaze samo i isključivo radi seksa i zvan spavaće sobe nisu imali nikakvih dodirnih točaka.

Zašto samu sebe nastojiš uvjeriti da si u vezi bez obveza?
Pa zajedno ste 17 godina.
Kaj t ne paše?!

"Jedine prave veza su kad ljudi žive zajedno."
Prvi put čujem za takvu definiciju veze i niti najmanje se ne bih složio s njom kao niti stotine milijuna ljudi koji su ovoga trena na planeti Zemlji u vezi a ne žive zajedno :)

Meni na fali baš ništa. ja sam se izborila sa svoj prostor. Putovala ako se njemu nije dalo, išla bez njega ako se njemu nije išlo..i stavila ga pred ono: uzmi ili ostavi. Ako smo već odabrali takvu vezu nisam mu dozvolila da me vuče natrag, nego da me ili pusti ili pogura naprijed.

U većini takvih veza to ne uspijeva. Ne rijetko jedan drugog vuku natrag. Kad to prepoznaju zna biti kasno.

Pogoni, svuda mi se tvoj stil života.
U kom smislu misliš "vuku natrag"?

Ovakve veze drži ljubav, načelno se ne razlikuju od drugih veza, osim što u nekom momentu stanu "rasti" jer se ne planira zajednički život, zajedničko kućenje.
Draga poznanica mi je rekla da se njezina takva veza samo prirodno ugasila nakon 5 godina.
Počeli su se viđati sve rjeđe, dok to nije preraslo u jednom mjesečno, pa dvomjesečno.. i samo su se udaljili.
I nju je povukao natrag.
Dok je bila sama bila je aktivna u folkloru, pjevačima, putovala, zabavljala se. Kad je počela vezu s njim njemu je to bilo bez veze i seljački. Ona je odustala od puno toga što je voljela. Ako si u vezi s nekim ne putuješ s prijateljima bez njega.
Ili??

Da, sad razumijem taj dio o guranju naprijed :)

pogni krivi izbor :) a mogla je izabrati nekog iz svog miljea :) i ono sreća na kvadrat :)

gravitacija je ćudna sila :)

ili čudna sila :)

a u oba slučaja je privlačnost :) samo ne dovoljna :) da zadrži objekt u orbiti :)

ono mekoj ili tvrdoj orbiti :)

:)

https://www.youtube.com/watch?v=hXC3Tso1goc

i sad ti cugaj tu graševinu od žnidaršića

https://www.youtube.com/watch?v=8O93SFe4HWg