Godot samo što nije

Kako upoznati nekoga u autobusu – slučajnost ili namjera?
Svaki radni dan završava na isti način: sjednem u ZET-ov bus 269 i vozim se kući. U toj rutini, među licima koja svakodnevno viđam, pojavila se jedna mlada dama koja mi je zapela za oko. Ne znam ništa o njoj, osim da mi se čini privlačnom i da, baš kao i ja, ide s posla kući.

Ovo nije priča o ljubavi na prvi pogled, nego o onome što slijedi nakon što netko privuče našu pažnju. Pitanje je jednostavno: kako uspostaviti kontakt, a da to ne bude nametljivo ili neprirodno? Svi znamo onu izreku da su najbolja upoznavanja ona koja se dogode slučajno. No, može li se slučajnost isforsirati ili je svaka namjera unaprijed osuđena na neuspjeh?

Slučajnosti i namjere
Mnogi će reći da je najbolje kad se upoznavanje dogodi spontano – kad se, recimo, dogodi kvar autobusa pa svi izađu i počnu razgovarati, ili kad netko slučajno ispusti knjigu, a vi je podignete. Ali što kad se takva prilika ne ukaže? Treba li čekati sudbinu ili ipak postoji način da se pristupi osobi koja nam je zanimljiva?

Prije par dana, primijetio sam nešto zanimljivo – nakon što sam ušao na svojoj stanici, vidio sam kako se ta dama osvrće po autobusu, kao da nekoga traži. Lijepo je, u biti, maštati da njezin pogled traži baš mene i da se pita jesam li danas u busu ili ne.

Iz osobnog iskustva, a i iz razgovora s prijateljima, znam da većina ljudi osjeća nelagodu pri pomisli da nekome priđe u svakodnevnim situacijama, pogotovo u javnom prijevozu. Dodatno, često se na društvenim mrežama mogu vidjeti objave žena koje jasno poručuju da nisu tamo da bi ih netko "osvajao". Vjerujem da bi i ova dama iz autobusa mogla slično reagirati – ona je tu iz istog razloga kao i ja: ide kući, umorna od posla.

Gdje je granica između pristojnosti i nametljivosti?
Iako je lako reći "samo priđi i predstavi se", stvarnost je složenija. U autobusu nema privatnosti, ljudi su umorni, često zamišljeni ili zadubljeni u svoje misli. Pristupiti nekome u takvom okruženju može biti riskantno i lako se može pogrešno protumačiti.

S druge strane, postoje načini da se kontakt uspostavi nenametljivo. Osmijeh, kratki pozdrav ili jednostavan komentar o svakodnevici mogu biti dobar početak. No, ako druga osoba ne pokazuje interes ili ostaje rezervirana, važno je to poštovati i ne forsirati daljnji razgovor.

Zaključak
Možda su najbolja upoznavanja ona koja se dogode slučajno, ali ponekad je i slučajnost rezultat male hrabrosti i dobre procjene trenutka. Važno je biti svjestan konteksta i poštovati tuđe granice. Ako se prilika ne ukaže – ništa strašno, život ide dalje, a možda baš sutra, na istoj liniji, slučajnost odigra svoju ulogu.

Ovo je još jedno razmišljanje iz svakodnevnog života, iz perspektive muškarca od 55 godina koji zna da su i male stvari – poput vožnje autobusom – ponekad dovoljne da pokrenu veliko pitanje o odnosima i komunikaciji.

Link