Mic, mic...

(ljeto 2024.)


Post od 2022. još mi se dalo, ipak godine čine svoje...ili nisu godine, nego okolnost...ne znam, izgubila sam mentalnu snagu, nadam se da će se povratiti:

Sanjala sam noćas da letim, da imam krila i još mi je u ramenima taj osjećaj moći, što više stisnem, više se izdižem u zraku.
Ima smisla, točno mogu osjetiti što orao osjeća kad zamahne tim svojim moćnim krilima.

Gledam iz visine i vidim sve kao na dlanu, vidim sve jasno i oštro, a zašto to prije nisam vidjela tako?
U snu se bojim da ću pasti, ali ne, treba samo znati kako manevrirati i ništa ti se neće dogoditi. Treba znati. A ja znam da ne znam. A ovo je ionako samo san.

Pad bi bio pogibeljan i samo što nisam pala.
Ali ima nešto u meni što me spašava zadnji čas. Od mene same. Od njega.
Baš sam mogla nagrabusiti i to je sve samo zbog toga što ne letim često i nisam utrenirana.

Možda bi mi najbolje bilo da sjednem na neku granu i ne mičem se s nje, do smrti.
Kako uopće umiru orlovi?

(Google: 'Eagles die for a variety of reasons, chief among them electrocution and poisoning, with some being hit by motor vehicles while scavenging on roads.')

jako lijepo napisano!
nisam vidjela prije ovakve tvoje zapise đusika ))
prenijela si emociju u potpunosti...ili te samo jako dobro razumijem ))

Đusika...imaš tak lepe oči......vrag te zel:-))

Ovdje samo cure komentiraju, haha, hvala curke...

a ja se sjećam ovog tvog zapisa jer me nekaj osobnoga asociralo na orla i let :)))

nice pic:)

Nekada smo pisali malo više i bolje, nekako smo bili motivirani...sjećam se adrenalina, sjećam se grupnih napadaja, ne kažem da je bilo dobro, ali stvaralo je neku ovisnost, kao od droge...vraćao si se nazad i opet i opet...ja, da bi bila opet napadana i branjena...možda je to evoluiralo u Ricambija i Brku, Ricambija i Patrišu i Leu...ali, mi smo nekada bili involvirani svi, većina, sjećam se grupnih napadaja, kao kojoti, imali su snagu samo u grupi, ne kao danas 1:1.

Ovo što pišem nema neku drugu funkciju, osim opisa tadašnjih vremena, ovo nije žal za tim vremenima...ne, nego ja imam pregled od 2004. prvo s Foruma, a onda kad je Forum ukinut s Bloga. Ima ih ovdje, ljudi koji se sjećaju, ali ne pišu, pa kao da toga i nema, jer nije zabilježeno.
I ja sam više-manje konstantno ovdje, što čitajući, što pišući, u svakom slučaju, pamteći.

e sad san :))

kak si misliš ostati na grani? i čekati,?
pa ne bude ti niš samo skočilo u kljun, kaj ne? :))

i ajmo ono Tinovo.....leti dušo,
za let si dušo , stvorena :)))

Donna, tko nije imao snove da leti, onaj osjećaj stisni tim krilima i uzdigni se, i gledaš odozgora, sve je jasnije nego u tom džumbusu dole, kad se gombaš i saftaš u svom sosu.

:)

Možda me moji godišnji letovi avionom asociraju na let orla, ne znam...

...možda pomisao na smrt uzrokuje neke misli koje ti ne padaju na pamet u regularnim vremenima, a moram uzeti u obzir, da sam sad nakon 2 i pol godine mentalne zatvorenosti i izluđenosti, slobodnog uma, očišćena od patološke ovisnosti od mog Škota.
Još imam perioda sjećanja, boli, kako je moglo biti, rezultat je uvijek, suma sumarum - nije moglo biti...ali žalost za tim zajedničkim snom koji nikad nije dosegnut i nikad nije mogao biti dosegnut ni u kojoj verziji...to me i dan danas povlači na dno.

Ali eto, ima krasnih kasno proljetnih jutara, kada sve vidim čisto i objektivno.

Sliku postavljam ne iz nekih egzibicionističkih razloga, apsolutno ne, nego zbog uvjerenja ljudi da si leš nakon 60 godina, a ja ih već imam skoro 77...e pa nije.

Da se vidi tko ovo piše i nije živući leš, zombie, haha.

A ovdje ne tražim respekt ili muškarce.

Nekak sam daleko od toga, još sam u žalujućem mood-u.

Pa kaj je vame držite se dobro za svoje godine...koliko smo ljudi pokopali trebali bi cijeniti da smo još živi!

jesi i ok._)). budeš došla k sebi...
.al nekog mladog hofiranta imati kao razbibrigu, ne bi ti bilo zgorega :)
prije se preboli

Mlađi hofiranti su mi se smučili, evo ovaj zadnji me još ne može preboliti...ajde, narcisi smatraju 'njihovo' jednom, njihovo zauvijek, bez obzira što oni mijenjaju supply-se i koliko god ih oni imali.

A gle, starije ne bi uzimala, jer su svi mojih godina jednom s nogom u grobu (za Romana ne znam, taj mi je sumnjiv).

Ja sam se fizički pa i psihički bila malo pogubila, na kratko, ali dolazim k sebi.

naravno da, da i neka i vreme je...(y)

ha čuj
znaš kak vele

svka pametna žena bi trebala imati makar jednoga kaj vječito pati za njom :)))

neka pati ;D

Ma ne pati on, proučila sam ja to dobro, pati on za onim što sam mu ja pružala, divljenje Supply, kak' se to kaže kod nas, meni on fali, ali je jako teško s tim živjeti.
Moramo jedan dan pokrenuti temu Narcisizam, ali teško da će se tko javiti, jer ih je ili sram ili ne znaju o čemu se radilo...ma nisam niti ja, dok nisam skužila anomalije, pa sam išla proučavati.

eto, čovek upss žena se uči dok je živ/a
tjah
i bedasti skončamo, al kaj sad događa se i najboljim

btw teme , nema veze, skontao neko ne skontao, piši

primilo bu se kojoj ili nebu
al nije da toga nema
jer ima
i to puno više nego kaj si mislimo


well piši
jer iskra
jer blog
jer

a pametni/ce koje tobož sve mam skuže
hjoj
al dobro nek im bude :)))

Ma nisam ja fizikalna žena, ja sam više duševna, haha...ali da, lijepo je imati nekog na kog ćeš misliti, ali ja sam i komplicirana i zahtjevna, tako, ne vjerujem u ovom životu, možda tamo negdje drugdje.

:)))**




sad mi došla asocijacija na oliviu newton john


I wanna get physical. Let's get into physical. Let me hear your body talk, your body talk.
Let me hear your body talk. Let's get physical, physical. :))))


da ti ne lijepim linkove :)

a pametno buš se razgovarala sa nekim drugim...pametnim i duševnim :)))

so

Let's get physical, physical. :))))

idem

cucak, dućan i tak to

stay well :)

ko visoko leti taj nisko pada!

Orlovi rano lete, napisao Branko Ćopić

Ali u konačnici svi isto slete kao i vrapci e