Godot samo što nije

Već neko vrijeme razmišljam o tome što se zapravo događa na dejting aplikacijama. Sve češće primjećujem isti obrazac: dopisivanje krene, razmijenimo nekoliko zanimljivih poruka, možda se čak i prepoznamo po smislu za humor ili sličnim pogledima na svijet. No, onda druga strana nestane na nekoliko dana, pa se opet javi s nekoliko rečenica – i tako u krug. Sve ostane na povremenom tipkanju, bez stvarnog pomaka prema susretu uživo.

S druge strane, iz vlastitog iskustva znam da, kad postoji prava volja i želja s obje strane, sve ide nevjerojatno brzo. Par poruka, prepoznavanje iste energije, dogovor za kavu i susret uživo – i odmah je jasno ima li tu kemije ili ne. Ako je ima, stvari se razvijaju same od sebe, bez puno filozofiranja i odugovlačenja. Ako nema, svatko ide svojim putem, bez zamjeranja.

Zato se pitam – postoji li kod ljudi još uvijek stvarna volja za novu vezu? Ili su mnogi ovdje samo iz navike, iz potrebe da popune slobodno vrijeme, potvrde sebi da su još uvijek "u igri", ali bez stvarne namjere da nekoga upoznaju uživo i upuste se u nešto novo?

Čini mi se da je sve više onih koji ostaju u zoni sigurnosti – povremeno tipkaju, ali ne žele riskirati, otvoriti se i krenuti dalje. Možda su umorni od razočaranja, možda im je lakše ostati u virtualnom svijetu gdje nema stvarnog rizika. No, kad postoji volja, sve ide brzo i lako – i tada se vidi tko je ovdje zbog veze, a tko samo iz navike.

Što vi mislite? Ima li još onih koji su spremni za novu vezu i koji će napraviti taj prvi korak, ili smo svi postali samo promatrači na vlastitim profilima?

Link

Godine su to...

ma to ti je nešto slično ko' kad ludim talijanima natočiš espresso pa ga ko' sumanuti eksaju ko' da im je zadnje i onda se čude što ih više ne šusa kofein pa kako da te šusne kad ste ga srknuli toliko brzo da se kofein naprosto usro od straha, tak i na tim dejt stranicama uvijek ti se neko usere jer prebrzo šusnu i onda kifla sve im brzo dojadi, zato ne piši ništa, odgovori što te pita i ne sekiraj se otići će i ovako i onako

ko želi, naći će načina, ko ne želi, svejedno je

Teško je generalizirati razloge baravka na Iskrici jer se razlikuju od osobe do osobe. Slažem se s većinom onog napisanog u postu kao i s ovih par komentara ispod njega, ali pravi razlog logiranja na ovu aplikaciju mogu znati samo kada sam ja u pitanju.

Meni osobno Iskrica pomaže u trenucima kada prevlada želja za upoznavanjem osobe s kojom bi se bilo ugodno družiti u veseloj i smislenoj komunikaciji.
Tada pročitam par profila i većinom se dobro nasmijem postavljenim kriterijima koji bi i „gospodina savršenog“ eliminirali iz konkurencije.
Zatim pošaljem po koju poruku iako znam kako u 90% slučajeva neću dobiti odgovor (razina osnovne pristojnosti na Iskrici je kriminalna), a u onih preostalih 10% većinom stanu poruke od par riječi (nekad samo u naslovu) kao i neke koje bi zbog razine nepismenosti bilo bolje i ne dobiti.

I tako već nakon relativnog kratkog vremena spomenuta želja za upoznavanjem nestane i shvatim koliko je samoća u stvari podcijenjena te ponovno počnem uživati u njenom toplom zagrljaju :))

Ja sam tu nekih 17 godina .. naravno ne cesto jer imam zivot pored iskrice .. ali mogu ti reci iz prve ruke kakvo je stanje jer sam izasao sa jedno par stotina zena odavdje .. pravila nema .. ako imas jedan profil pisi kuci propalo .. kad pogledas moj dosje vidjet ces stotinu profila .. uletim sa jednim nista ,drugim nista i onda tako redom dok na jednom ne prodje .. naravno svaki profil je drukciji i modificiran po njihovim zeljama tako da mora proci .. ako ne reagira na toliko profila onda je fejk ili musko .. onda su tu i profili od administratora jer moraju nekako navuci publiku a zadnje od svega je da nema vise puno izbora . Recimo tamo 2011 u 20 00 navecer je bilo oko cca 1000 profila on line a sada plafon 300 .. tako da izvuci poantu iz ovoga ..

P.S. Nisi puno izgubio vecina zena nisu ni osobito lijepe , uglavnom debele i srednja zalost ..ono sto valja ima previse uleta i na fb instagram tik tok i drugim stranicama ..SRETNO!!!