Godot samo što nije

Neki trenuci ostanu s nama zauvijek. Ne zato što su bili savršeni, nego zato što su bili stvarni, iskreni i dovoljno glasni da ti srce radi – bim bam bam.

Prošle godine, u jednom malom kafiću u Novskoj, doživio sam upravo takav trenutak. Kafić je bio pun energije, a na pozornicu su izašle "Lutke na koncu" – bend koji nije domaći, ali je svojim nastupom osvojio sve nas. Njihova specijalnost su obrade legendarnog benda "Kud Idijoti", a već na prve taktove znao sam da će ovo biti noć za pamćenje.

Intimna atmosfera malog prostora i žestoka punk svirka stvorili su savršen kontrast. Osjećao sam se kao da sam u nekom filmu – svi smo pjevali u glas, skakali, smijali se i, barem na tih nekoliko sati, zaboravili na sve brige. Zvuk gitara, bubnjeva i onaj prepoznatljivi vokal odzvanjali su mi u ušima još danima nakon koncerta. Nije to bio samo koncert, bila je to prava mala punk terapija za dušu.

Možda je to čar malih mjesta i malih kafića – sve je bliže, toplije i iskrenije. Svaka pjesma, svaki pogled, svaki osmijeh – sve se pamti. I baš kad sam pomislio da će mi srce prestati raditi "bim bam bam", stigla je vijest: "Lutke na koncu" uskoro sviraju opet, i to u legendarnom klubu "Baraka" u Kutini!

Odbrojavam dane, jer znam da me čeka još jedna noć puna energije, dobrih ljudi i pjesama koje su obilježile generacije. Ako voliš punk, dobru glazbu i još bolju atmosferu – vidimo se u Baraci! Možda baš tamo, uz zvukove "Kud Idijota", netko od nas doživi još jedan svoj "bim bam bam" trenutak.

Do tada, čuvajte srce i ne gasite glazbu!

Link
Slušaj najglasnije!

okej nema veze sa zapisom, al meni na tvoj naslov asocijacija i svira mi u glavi..
.svira samo bam bam, baba lu bam. jedan gramofon stari u kutu trešti svu noć i čitav dan,,samoo bam bam..babalu bam..:)

Hoće to u tim godinama :)

:) je događa se