ovo nije o glas

Dvadeset i tri godine nije ga zapravo bilo u ovom zakutku, a znao je još uvijek sve kako dolazi: i truli slinavi krovovi i jabuka fratarskoga tornja i siva, vjetrom isprana jednokatnica na dnu mračnog drvoreda, Meduzina glava od sadre nad teškim, okovanim hrastovim vratima i hladna kvaka.

Vidim, stoji ovaj post već neko vrijeme.

Pa kad si tako lijepo zaželio dobar dan neka je i tebi ugodan.