balada botswana

Sviraju na radiju opet onu stvar koja mi ide na živce, znaju oni to 100% jer im to tako dobro ide.

Učiniti ništa, a zapravo napraviti sve je nekako postalo jednostavnije u odnosu na onu da nekad tišinom možemo reći sve.

Možda toliki nagli udari sveg silnog negativnog konteksta nepravedno siluju tekst iza kojeg se pokušava sakriti nešto ozbiljnije od jednostavnog oprašivanja maslačka.

Moram si nekako posložiti prioritete i shvatiti da nam raspoloženjem već odavno diktira proljeće, ali kako da to učinim kada su mi misli još uvijek na zadnje pročitanom odlomku u kojem nisu napisali ono što sam očekivao pa sada čitam isponova ne bi li ipak uvidio ono što nedostaje.

Jutarnja rutina i miris svježeg kruha na stolu imaju moj fokus iako znam da misao ne bi smjela letjeti samo za poznatim pa ispada kao da je natjeram tek kasno navečer da protegne noge iza obzora.

Ona dosadna stara susjedova đukeletina kao da zna kada ujutro krećem pa me čeka na istom mjestu kao da pozdravlja i zavidi na slobodi koju imam pa mi je samo kao podsjetnik da pred koracima koje činim nema obavezna smjera kretanja iako to često ne vidim.

'Susjedova đukeletina', e to ne mogu podnijeti, makar bila pjesnička sloboda.

bebe...pakiraj stvari i kreni nekamo u slobodu

Pričaju djetlić i kos na jednoj grani i kaže djetlić kosu kako mu zavidi što ima žut kljun i što ne mora svaki dan kljunom udarati u drvo i da mu je već dosta toga da se svi bune što ih budi i uznemirava i slušajući tako njega kos kaže mu da je njemu baš žao što misli da je žut kljun razlog njegova nezadovoljstva samim sobom i da bi sad najradije ofarbao svim kosovima kljunove samo da i dalje djetlić bude zadvoljan s onime što ima. Djetlić je rekao na to da mu ni to ne bi bilo zadovoljstvo jer zna da je ovaj to rekao samo zato da bi ga utješio.

I tako su nastale basne..samo ..kako bi čovjek nekako prikrio ili odbacio od sebe to da ljudi nikada nisu zadovoljni pa ni onda kada dobiju to što žele!

ma, jesi li siguran? ))

Ima onaj jedan citat:

"Još kad onda svirci nagare
Sve ću dati, sve ću propiti
Samo neću moje malo magare
S belegom na levoj kopiti
Niko mene ne zna slušati
Ko moj verni drugar ušati
Za mnom ići i sanjariti, a ne kvariti"

jeeeiiii