Bijela Ruža

Uz ovaj post, zavrsit cu objave za ovu godinu. Od kako sam na weblogu ovaj mjesec objavila sam najvise postova. Imala sam ogromnu potrebu za svakim od njih. Imala sam potrebu sve ovo odraditi u sebi i poslati u Svemir. Nisam sve to htjela prenijeti u iducu godinu.
Ostalo je manje od 3 dana i ovoj godini nema povratka. Bila je ispunjena srecom i tugom, bilo je smijeha ali i suza, bilo je svega sto jedan ljudski zivot moze da ima. Ne znam sto ce donijeti Nova godina i ne razmisljam o tome. Meni nepoznato budi znatizelju i jos dosta toga. Imam zelje i imam moje molitve. Svemir ce odgovoriti-vjerujem u to i neka bude kako je najbolje za mene i moje bliznje. Svima drugima zelim isto.Jedina moja neostvarena zelja je dobitak 7-ce na lotu. Ove godine, imala sam pogodtke, proljetos 6 i prekjucer 5+1, bila sam blizu ostvarenju i te zelje. Ovi dobitci nisu bili veliki ali novac je novac.
Osjecam da sam sve u zivotu poslozila kako treba i to me zaista cini sretnom, zadovoljnom, zahvalnom osobom s mirom u srcu i dusi i ispunjenu ljubavlju. Onaj dio u meni i zivotu, koji mogu, promijenit cu da budem jos bolja osoba. Obecajem :-)

nedavno

LinkNe tražim se više - Balada o vrijednosti čovjeka / Čarobna duša

izlazak sunca jutros

Link

Bog zna – Balada srca i duše/ Čarobna duša

Moja zelja se ispunila. Jutros me za dobro jutro docekao prvi snijeg ove zime.
Pocele su zimske radosti i Bozic ce biti bijeli.

Ne, nemam osjecaj krivnje i ne moze mi ga nitko dati, zato sto mi je trenutno dobro u zivotu a nekima nije.
Ja da mogu spasiti svijet od mnogih stradanja ja bit to ucinila do sada. I sprijecila bih sva stradanja i sve nesrece.

Znam da nikome nisam kriva za njihove nesrece i stradanja i prema tome nije im zbog mene tako.

Ja znam moj zivotni put i zna dragi Bog, ne bojim se i nemam straha odgovarati jednog dana za sve sto sam ucinila i rekla.

Ne, ne krivim one koji su me protjerali i sve ostalo uradili meni i mojima. Ne borim se s takvim mrakom. Moje je bilo i ostalo da svijetlim. i tako nastavljam. Put Istina Zivot vode mene i ja sam samo prostor u kome se dogadja moj zivot. I samo imam odgovornost za to i ono sto cinim prema sebi i drugima.

Ako nekome smeta moja svjetlost bilo gdje, to nije moj problem.

Nemam namjeru prestati svijetliti. I biti osaba koja jesam.

Imam tocno dva mjeseca do isteka premiuma na ovome profilu.

Sve radim zato sto mogu tako i iz svojih razloga.

Samo se dragom Bogu klanjam, ljude cijenim i ostale kad postanu to.

Tako bilo i bit ce, dok me ima.

Kome pravo, kome krivo.

Osjetila sam sto mnogi nisu. Iz sveg tog pakla uzdigla sam se iz pepela i tako vise puta.

Sad mi je dobro i uzivam u svemu. Svjesna da se sve moze promijeniti. Ne bojim se toga.

Ako ne mogu pomoci, sigurno necu odmoci na jedan zao i prljav nacin gdje nema zrna ljudskosti. I takvi ljudi koji to mogu za mene su bili i ostali ljudsko smece dok ne promijene te obrasce ponasanja i takvi su krivci zasto svijet izgleda kako radi.

Opet se vracam na to, ne mogu promijeniti cijeli svijet i rijesiti sve probleme. Radim ono sto mogu na sebi i mome zivotu. I nemam osjecaj krivnje zato sto sam sve poslozila kako jesam.

Da ne duljim vise, ceka me moj dan koji je lijepo poceo. Prvi snijeg, razmjenjene poruke i razgovor s dragim bicima i moji iskreni osjecaji istinske ljubavi prema zivotu su dovoljan razlog za sretan dan i ne mogu uraditi drugacije nego da budem zadovoljna i sretna zbog svih blagoslova koje sam dobila.
Oni koji me poznaju uzivo razumiju i znaju tko sam. Meni je to dovoljno.

Ovdje na iskrici i weblogu ima dosta divnih osoba ali ima i onih koji to nisu.

Nisam ni ja svima po volji i ne moram biti.

Idem, idem….ceka me jos malo obaveza i dosta uzivanja.

Svima zelim svako dobro ! :)

LinkČovjek
je otok – Balada o svijetu koji gradimo da bismo ostali svoji / Čarobna duša

Link
Vrata raja / Kad se spoje — otvara se raj / Čarobna duša

Moj danasnji dan, suncem okupan bio je odlican.Bilo je svega, malo rada, setnje, kupovine, mali predah u cafeu i sto je najvaznije druzenje s zivim stvarnim ljudima.Ljepota od zivota. Broj danasnjih predjenih koraka je 7681, sutra ce biti vise jer bit ce jos ljepse vrijeme. I sutra cu biti jos bolja, obecajem :))) PUNA sam pozitivne energije i saljem gratis :))
Sada odmor uz caj i glazbu. To je to bez detaljnih detalja jer znam da ima onih koji bi pukli od ljubomore da cuju sve:)) a i tajnovita sam, pozdrav ljudima dobre volje i ostalima :)))


LinkTHOMPSON
- SAMO JE LJUBAV TAJNA DVAJU SVJETOVA
LinkZlatni
dan - Bisera Veletanlic

LinkBoban
Rajovic-Usne boje vina
LinkNeda
Ukraden - Da se nadjemo na pola puta

LinkCvijet od suza – Borbe su dale krila za let / Čarobna duša

I nije bitno teku li ti suze ili ti dolaze ideje o bespomoćnosti ili besmislu o tome što sada radiš ili u osvrtu na ono što si s nekim gradio. Mrak koji dolazi je samo iluzija. To bi bilo jako dobro što prije shvatiti.

Napravi što je potrebno kako bi napravio sada i odmah razliku između tog energetskog mulja u kojem se valjaš i lakoće postojanja u svjetlosti novog izbora. Izbor da ti bude čista ljubav bez obzira na sve.

Teško ti je? I to je izgovor da uništavaš svoj život i da se bahato ponašaš prema životnim blagoslovima? Nešto nije po tvojoj volji pa ti usta nekontrolirano brbljaju bijesom stvorene riječi, koje bez cenzure prelaze preko tvojih usana? Preko tih istih usana koje znaju moliti, koje znaju reći hvala, koje znaju ljubiti i voljeti?

Koja je to sljepoća uma koja te je zadesila kada se tako lako predaješ? Koje su to sile u okruženju koje te kao okovi vuku u podzemlje tvog postojanja? Kako li racionalizirati bijes koji je generirao destruktivno ponašanje kojim povrjeđuješ i sebe i druge? Što ti se to dogodilo? Kako sebe uvjeravaš da je opravdano ovo ponašanje ili čak da je jedino moguće uzimajući u obzir sve životne okolnosti?

Kako si sebe uspio uvjeriti da je agresija rješenje ili još gore da zapravo ni ne postoji rješenje te tako bijes postaje stil života, jedini opravdan, jedini udarno usklađen s razočarenjem tvog uma?
Što god da ti se dogodilo, još uvijek si živ! Zahvali se najprije za to!

Dato ti je da spoznaš sebe, a mrzi te da se pokreneš? Da sebi kažeš DOSTA JE sa sabotirajućim ponašanjem i sa sažaljenjem sebe? Sviđa ti se dobit koju imaš?

Sviđa ti se da se i drugi oko tebe osjećaju jadno poput tebe samo zato što tvoje frustracije ne želiš prevazići? I onda svi trebaju TEBE razumjeti i tvojim sklonostima se prilagođavati.
Dokle više?!? Osvijesti se i ojačaj! Skini te obrambene izraze s lica, odbaci zaštitu i skloni se od onog što te uvlači u dublji mrak! Što čekaš? Tko će umjesto tebe doći i unaprijediti tvoj život? Tko ti može promijeniti misli i životne navike? Tko može za tebe zamisliti svjetliju budućnost? Tko se može umjesto tebe pokrenuti i zapravo napraviti nešto korisno za druge, umjesto što sjediš i žališ nad svojom sudbinom?
Imaš neke dijagnoze iza kojih se kriješ? Mentalna, fizička, emocionalna stanja koja te u tvojim očima pravdaju?

Još uvijek nisi dovoljno dobar za nešto, plašiš se da budeš svjetlost da ne bi iznevjerio obitelj ili prijatelje koji te podsjećaju da si bezvrijedan? Vrijeme je da stvoriš nova prijateljstva i novu obitelj. Najprije u svojoj glavi. A onda shvati da svakodnevno moraš IZABRATI svijetlu stranu života SVAKI put kada ti naiđe mrak.
Ni jedna ti više tehnika ne treba, ničije mišljenje – ni jedan tečaj. Ništa. I onako ne primjenjuješ. Ponese te vibracija i padneš za par dana. Zar si toliko slab?
Zar si povjerovao u ideju da ZAISTA nešto ne možeš? Zar si zaboravio da si rezultat Stvaralačke Inteligencije koja svjetove stvara? Zašto misliš da si manje savršen od bilo koje uzvišene kreacije u ovom svijetu?

Presjeci sve te uzaludne misli i prekini već jednom sa svojim sebičnim ponašanjem.
Život ti je dat da ga živiš sa zahvalnošću. Diži glavu, razvuci osmijeh, ispravi se i uradi nešto sa svojim životom.
Za početak, prekini samom sebi podmetati nogu i život će uraditi ostalo.
Tako je jednostavno.
Samo je pitanje što ćeš odabrati.
Namaste.
Autor: Biljana Bedričić / pozitivnapsihologija.com






Potpisujem ovaj tekst. I vecini mojih tekstova koje sam napisala i objavila ovdje pisala sam o ovome iz mojih iskustava.
Mogu iz svoga zivota navesti ( necu sve, jer nije to za svacije usi) situacija gdje bilo potrebno samo mirno u tamo zasijati.
Tako, onaj preteski rat s onakvim situacijama, prezivjela sam mojom svjesnom odlukom da cu svijetliti sebi i mojim bliznjim. Da ce me ta svjetlost odrzati ma putu mira i ljubavi.Isto tako sve teske situacije a bilo ih je.

Jednom prilikom, sugovornik mi rece “lako je tebi, ti imas kralja”, mislio je da mi je lako zato sto zivim u Kraljevini Svedskoj.
Ostala sam nijema za trenutak. Taj trenutak bio mi je potreban da shvatim da ljudi, pa cak i on, koji je znao moj zivot i moju putanju dok nisam dosla i ostala zivjeti ovdje, vide samo ono sto zele vidjeti i nece da gledaju realno i objektivno. Bila sam presretna na toj mogucnosti u zivotu koju sam dobila, ali nikada to ne bih bilo moguce da sam se borila s mojim mrakom. Pomoglo mi je sto sam se borila izaci iz njega, svjetleci i koracajuci putem mira i ljubavi.

Znam kakav zivot moze biti surov. Vidim oko sebe u mojoj okolini i svijetu a i sama sam osjetila na sebi.
Kad nesto pisemo iz iskustva, tesko da oni koji nisu prosli bar malo slicno, mogu da razumiju.
Mene se ovdje ismijavalo kad sam napisala da vecina samo kuka umjesto da uzmu stvar u svoje ruke i rjesavaju svoje probleme, pozitivnim i konstruktivnim rjesenjima za njih i bliznje. To je moguce ali zahtjeva dosta toga koje svi imamo u sebi, samo treba malo dublje zaviriti. Ako nesto hvali, da se izgraditi i pomoc ce stici.
Moj put je samo moj, put mira i ljubavi. Pretesko je ponekad kad se sudbina poigra s nama i kad donosimo pogresne izbore. Treba vremena za izgradnju kuce. Sve ovisi od temelja i ostalog naravno kroz izgradnju. Tako je i s gradnjom covjeka koji je miroljubiv, svjetli i zivi u ljubavi.

Moj zivot je u nekim periodima bio crn i mrak je radio da sam imala samo dva izbora okoncati ili svjetliti i drzati se putanje koja ce me samo izvuci iz mraka jer tada nije bilo sve rjeseno i stigla sam u jedan vagon vlakova koji su bili parkirani na slijepom kolosijeku, ogradjeni zicom. Bez icega, samo par odjevnih predmeta i ono sto je bilo najvaznije. To malo je pomoglo i dalo mi sve ostale mogucnosti. Lako bi bilo sve podnijeti i naci rjesenje ali nisam bila sama. Imala sam malo dijete zato sto sam tako htjela.
Rat i zivot u takvoj situaciji, izbjeglicki zivot, tamo, i ovdje su preteske situacije i dugo je to trajalo. Da ostale ne smpominjem a ima ih.
Meni nije potrebno da me netko razumije, jos manje da me zali, pisem iz nekih svojih razloga, koji su nedokucivi mnogima ovdje. I neka su.
Ovaj tekst potisan s autoricom, koji sam podijelia ovdje, potpisujem i odatle se krece.
Mene je netko dobro nagradio s mnogim situacijama i sudbinom. Zahvalna sam na tome i vidim to kao veliki blagoslov.
Razumijem sta znaci imati, prezivjela sam rat i izbjeglistvo, znam sta znaci imati bogastvo (za mene, jer ne poredim se s drugima, samo sama sa sobom u mojim periodima zivota) steceno trudom i radom. Znam dosta, dosta toga.
Osobi koja je znala dosta toga iz moga zivota, i koja mi je rekla da je meni lako jer zivim u Kraljevini Svedskoj odgovorila sam “ da, Svedski Kralj je poslao po mene avion i tu sam sada, gdje jesam “
Duh i tijelo trebaju biti jedno. Kad tijelo padne, duh ga moze odrzati ali kad duh padne tijelo posrce. A najgore je kad oboje padnu. E, tada se dizu oni koji se odluce na to i budu istrajni u tome.

Kao sto cistimo zivotni prostor tako trebamo cistiti i odrzavati svoj unutarnji svijet. Ovdje na zemlji postoje raj i pakao i tko se nije uvjerio tesko moze razumjeti onoga tko jest. Svi bi u raj bez muke i truda. Ali nije tako zamisljeno.
Kad sam na jednom od poslova radila to sto sam imala, dosao je direktor firme i upitao me kako ide, rekla sam dobro. Imao je takav obicaj, jutrom obici sve radnike i malo popricati o poslu ali i drugim stvarima, nije se dugo zadrzavao jer vecina nas je radila u proizvodnji uredjaja koji su se prodavali i to je bila zarada te firme i ostalo naravno.
Osjetila sam da ima jos nesto reci. Pitao je : kako da poboljsamo to nesto(nema potrebe ici u detalje) na poslu u toj firmi. Razmislila sam trenutak i rekla mu. Naravno da sam ga gledala u oci i rekla sto sam imala.
Njegov izraz lica, blagi osmjeh i onaj sjaj u ocima necu zaboraviti dok sam ziva, odgovorio je “dobro, znaci trebam kupiti novi data program”

Direktor je bio cistokrvni svedjanin í naravno da smo pricali na svedskom .
Ovo nije hvalisanje, nego ziva istina, kojih imam na skladistu i cekaju. Samo polako doci ce prilika za svaku.
Kako prezivjeti teske situacije, postati covjek u pravom smislu te rijeci i kako zadrzati to, za mene je bio i dalje je izazov.
Sve to radim samo s onim sto imam u sebi. Vjerojatno od velike pomoci je skola i knjige koje sam procitala, moja iskustva i ljudi na mome zivotnom putu.
Sijam zbog sebe i mojih dragih ljudi. Idem putam mira i ljubavi. Svjesna sam da ce moje zemaljsko vrijeme isteci i trosim ga na prave stvari za mene.

Sve polazi od pojedinca. Prvo treba izgraditi zdravu svijest kod sebe i udruzeno graditi zdravu kolektivnu svijest. Izgraditi mir i ostalo pozitivno u sebi i sto vise ima takvih bit ce i okolina takva. Islo bi lako kad bi sto palo s neba. Ali ni tada pojedinci ne bi bili zadovoljni. U prirodi covjeka je da gradi i rusi, opet gradi i rusi jer kad ne bih bilo rusevina u nama i oko nas, ne bih imali sto graditi, postali bi savrseni a to bi znacio nas kraj. Kroz negativnosti i razne rusevine, mi sebe odrzajemo i razvijamo se, gradimo ono sto zelimo i tako se razvijamo u svakom smislu.

Zidine kojima smo ogradili nasa srca i nedozvoljavamo protok pozitivnoj enrgiji je opasno i vodi ka samo-unistenju. Treba poceti od misli, rijeci i dijela i situacija u kojima cemo biti konstruktivni graditelji sebe i okoline u kojoj zivimo.
Znam da je zivot nepravedan, osjetila sam to na sebi, tesko je to. I zivimo u svijetu gdje se mnogi pitaju vrijedili truda biti svjetlo, ici putem mira i ljubavi.

Moj odgovor je da vrijedi i ima smisla koji zivot cini ljepsim i okolinu u kojoj zivimo.
Samo kad bi se ljudi dogovorili oko pravih definicija svega na svijetu. Mislim da se dobro zna sta je mir i ljubav ali istina se izvrce, kao kome odgovara i to je problem, kao i to da nemamo tolerancije za razlicitost i mnogi bi htjeli po svome jos kad to rade na stetu drugih je da se covjek zapita dosta toga.

Zivot se zivi svaki dan a umire se samo jednom. I taj jedan dan je nepoznat. Bila sam djelimicno nekoliko puta u zivotu u tom danu ali sam ostala, nekim cudoom i ja znam kojim.
Pisem, objavljujem tekstove drugih koji su to napisali kao da je iz moje glave, zato sto imam moje razloge i znam zasto to cinim. Tako je i ovaj zapis nastao.
Tek kad obujemo necije cipele, predjemo put prohodan u njima, mozemo suditi.
Iskustva nas cine bogatijim ali tek kad se nesto naucimo iz njih.
Kako kazu, ucimo cijeli zivot a oticemo bedasti.
Zivot je skola koja se pohadja cijeli zivot a na kraju padamo na zadnjem ispitu.
Sudbina nas ljudi je takva
Sijaj i ne boj se


Lijep pozdrav, mir i svako dobro zelim svima !

APSURD ANTIFAŠIZMA
Odrastajući u Torontu, u našoj dragoj i pomalo preopreznoj Kanadi, moram priznati da smo mi Kanađani često imali jedan tihi kompleks manje vrijednosti prema Amerikancima. Čim bismo prešli granicu, krenula bi misija: uvjeriti sve oko sebe da nismo Amerikanci. Kanadski identitet se tako, barem među nama klincima, ponekad svodio na: "Nisam Amerikanac" ili još žešće: "Anti-Amerikanac". Naravno, Kanada ima svoj identitet — i to vrlo lijep, uredan i pristojan (ponekad i previše pristojan). Ali priznajem, pomalo je tužno kad ti identitet počiva na negaciji drugoga.
Jučer su se u četiri hrvatska grada održali tzv. “marševi protiv fašizma”, odnosno procesije suvremenih “anti-fašista”. Naravno, antifašizam zvuči moralno — tko bi mogao biti za fašizam? Problem je u samoj strukturi antifašizma: on nije vrijednost, nego negacija. Ne nudi smisao, nego samo uklanja ono što mu smeta. Anti-fašizam kao “vrijednost” sličan je bezkofeinskoj kavi ili bezalkoholnom pivu: postoji, ali se čovjek ne može ne zapitati — koja je svrha? A kad je jedina identitetska oznaka „anti“, tada se više i ne zna tko si.
Nekada su se ljudi ponosno izjašnjavali po onome za što žive: za istinu, za slobodu, za pravdu, za krepost, pa i — ne daj Bože — za Boga i Domovinu. Danas je, međutim, mnogo modernije biti protiv nečega. U tom ozračju rađa se i naš suvremeni moralni junak: antifašist. On vrlo dobro zna što mrzi, ali ne zna što voli. Zna što želi rušiti, ali ne zna što želi graditi. Zamislite kuhara koji ponosno kaže: „Ja ne kuham lošu hranu!“ Tehnički to može biti točno, ali nije baš inspirativno. A to je logika suvremenog antifašizma: GPS koji javlja samo “pogrešan smjer”.
I dok je svaka borba protiv pravog zla hvalevrijedna, kod ovakvih marševa čovjek se nekad zapita: Što bi ovi ljudi radili da im jednog dana ponestane fašista? Vjerojatno bi morali izmisliti nove — jer bez protivnika, njihova bi ideologija ostala kao megafon bez publike. Ovdje leži najveći apsurd antifašizma: antifašizam može postojati samo ako postoje fašisti. Bez njih, on ostaje bez goriva, bez smisla — poput komarca bez tople krvi. I ako „fašista“ nema dovoljno, definiciju je lako rastegnuti.
Vjeruješ da je brak između muškarca i žene? Fašist.
Braniš slobodu govora? Fašist.
Želiš štititi život od začeća? Fašist.
Misliš da muškarac ne može biti žensko. Fašist.
Slušaš Thompsona? Fašist i Ustaša.
Tako anti-fašizam postaje sustav koji sam sebe hrani stalnim pronalaženjem neprijatelja. U ime borbe protiv netolerancije rađa se nova netolerancija; u ime borbe protiv mržnje — nova mržnja, i ovo smo več vidjeli u povijest.
Ironija je da su i Staljin i režimi koji su gradili totalitarne sustave bili deklarirani antifašisti. Čak je i izvorni naziv Berlinskog zida bio: “Antifašistički zaštitni zid” — što dovoljno govori o elastičnosti i, budimo iskreni, akrobatskim sposobnostima tog pojma. Pod krinkom “antifašizma” podignut je zid visok nekoliko metara, dug 155 kilometara, opremljen stražarnicama, mitraljezima i minskim poljima. A navodno je sve to bilo radi zaštite.
Zaštite koga? Od čega? Od vlastitih građana koji su — eto tih fašističkih sklonosti! — imali drskost poželjeti slobodno se kretati. “Antifašizam” je tako u praksi značio da ljudi smiju voljeti socijalizam, ali samo ako ga ne pokušaju napustiti. Jer onda bi — logično — postali fašisti, pa ih je trebalo zadržati zidom, žicom i mecima. Ako to nije apsurd, onda ta riječ uopće nema smisla.
Teološki gledano, ništa novo pod suncem. Zlo uvijek imitira dobro, ali bez Boga. Antifašizam želi pravednost bez istine, ljubav bez moralnog kriterija, dobro bez Dobrog. To je moral koji se hrani negacijom, a ne istinom. A čovjek koji živi samo protiv nečega postaje ispuhani balon — ne pita se: Što je istina?, nego samo: Tko mi danas smeta?
Krist, nasuprot tome, kaže: „Budite svjetlo svijeta.“ Svjetlo ne nastaje borbom protiv mraka, nego time što jednostavno svijetli. Zato istinski otpor bilo kojem zlu ne počinje negacijom, nego afirmacijom: ljubavlju prema dobru, istini i ljepoti. Jer ne živi se od borbe protiv, nego od borbe za.
Kažu naši domaći tzv. antifašisti da je “duh fašizma” pušten iz boce nakon Thompsonova koncerta ovog ljeta. Stvarno? Ako je tako, čovjek bi očekivao da će nakon Hipodroma zavladati teror nad svima koji su “drugačiji”. Ali — ništa.
Umjesto toga 500.000 ljudi, bez ijednog incidenta, atmosfera slavlja, pjesme, vjere, domoljublja i obiteljskog zajedništva. Ako je to “dizanje fašizma”, onda su stvarno srozali kriterije.
Jedini stvarni čin nasilja tih dana dogodio se izvan Hipodroma, u prostoru Medike — i to od strane muškarca koji misli da je žena, koju su isti ti “antifašisti” godinama slavili kao ikonu ljevice. I jučer smo među ‘antifašistima’ mogli vidjeti zastave i simbole pod kojima je napadnuta Hrvatska. Ironija je toliko gusta da se može rezati nožem — i upravo tu leži apsurdnost suvremenog tzv. antifašizma. Doista, stara rečenica Hueyja Longa iz 1936 g. danas zvuči proročkije nego ikad: “Fašisti budućnosti zvat će se antifašistima.”

C/P
Autor- D.S


Uz dozvolu autora (sto mi je velika cast) dijelim ovaj tekst ovdje. Nek se cuje, nek se zna i druga strana, strana Istine

Mogla bih napisati i svojim rijecima dosta ali zaista nemam toliko slobodnog vremena jer svoje vrijeme trosim na nesto drugo sto ima veci znacaj.

Ima vas ovdje koji bi poceli s tim da “zacepite usta “ pojedincima i njihove kometare dozivljavate “kao teror i blamazu” i bas mi vas zao, istinski sam za slobodu izrazavanja i neka nas sviju, ovdje i na ovoj planeti, vidjet cemo kako ce nam biti.

Lijep pozdrav i ugodan dan svima, mir i svako dobro zelim vam od srca ! :)