poetikata

Jesenja radost

Kao na pronađenom novčiću
u džepu kaputa od prošle jeseni
zaboravljenoj ulaznici predstave
u ne nošenoj torbi

na novoj pjesmi što u mah stvorena
iznova probuđenoj nadi
tebi se silno razveselih.

I kao da nisu protekle zime
raspupana, cvjetna proljeća
užežena ljeta, ni omare
kao da nisu, nisu ni bila
niti prošla, bez tebe.

Iznenađen
ali spreman kao kišobran
dočekao si jesenske
i one druge suze.

Raznježen se nasmiješio toplinom ozario
Urotnik s babljim ljetom
na grožđe i dunje zamirisao.

Nastavila jesen
tamo gdje je stala
drvoredom kestena prošetala
vjetriću toplom šapnula.

Zanjiši krošnjama, granama
zatreperi lišćem
posustalog sjaja
zapjevuši im onu, znaš onu

Jesen, jesen je - lijepa kao Ti