Valna širina

Na margini centra, u malom stanu ispunjenom knjigama, časopisima... klikovima tipkovnice, živjela je Ana, mlada, strastvena romanistica. Živjela je za riječi, za igru jezika i za pretapanje narativa iz jednog svijeta u drugi. Njezin najnoviji projekt bio je prijevod kratkog romana "Ples s vjetrom", Alejandra Garcíe.

Dok su se stranice romana pretvarale u niz riječi koje Ana pažljivo pretvara iz jednog jezika u drugi, osjećala se kao da je uronjena u svijet iz priča. Putovanje kroz jezik i emocionalne nijanse autora postalo joj je intenzivno iskustvo. Svaka rečenica postala je kao melodija koja je plesala pred njenim očima. Duboko uronjena u prevodilački proces, Ana je počela osjećati da poznaje Alejandra Garcíju bolje nego mnoge stvarne osobe u svome životu. Njegove misli, emocije i dublje značenje riječi postale su njeni pratitelji kroz dane i noći. Čak su se i njegove snježnobijele stranice osjećale bliskima, kao da su postale dijelom nje same. Izgledalo je kao da se zaljubila u autora čiju knjigu prevodi. Ljubav nije bila prema njegovim riječima, već prema njemu – Alejandru. Osjećaji su se polako miješali s riječima, stvarajući snažni emocionalni amalgm koji nije mogla zanemaritvati.

Konačno, dovršila je prijevod i poslala ga Alejandru. Nedugo nakon toga, dobila je odgovor, zahvalu na vještom prijevodu i istraživanju dubina njegovog stvaralaštva. Ubrzo su se njihovi mailovi pretvorili u razgovor, dijeljenje misli i priča. Ana je tad znala da su riječi koje su stvorili postale most koji ih je povezao. S vremenom su se upoznali i u stvarnom svijetu. Susret je bio kao susret dva stara prijatelja, iako su se tek upoznavali. Zajednička strast prema jeziku, književnosti i dubokim razgovorima činila je temelj za njihovu povezanost. ...



Link