Valna širina

vjetar,
u tvoja njedra,
jedra.

Rijeka miline
niz
tvoje padine,

Svjetlosti trak
u tajne
dubine.

Prepusti se.

pa opišem,
zapišem,
dopišem,
šaram,
križam,
ne brišem.
Dopisujem,
ispisujem,
upisujem,
nadpisujem,
prepišem,
nadopišem,
raspišem,
ispišem...
samo još poslati...

A Ti?

osvrnula se na naš narativ.

A u meni sve kipi
od osjećaja da
trebam je.
Nije mi važno je l' žuta,
plava, crvena
ili u pastelnom tonu zelene
trebam je!

k'o i majka njena
ocu što je bila.
Muškarac je biskvit,
žena za njeg' fila.

Netko voli suho,
ja za kremom ginem,
mirisnom i glatkom
gdje god da je dirnem.

...

Za mene je žena
raspojasana,
širokopojasna antena
koja uvijek daje
više nego prima.

Zagubljena nisi bila
čim su nam se sjene takle.
Znam taj obraz
znam te oči
znam te ruke
znam i struk
(ostala znanja nisu pristojna, op.a.)
iznad osmijeha - gladim brk ...:)

Najvrijednije blago je ono...
izgubljeno...
Pronađeno!

Nije viđen,
ali zna se što je radio.
Tragovi upućuju:
nije se vadio.

Bila je to akcija
nekoliko likova:
čovjeka, magaraca i dame,
malo komedjie,
i puno drame.

i zadržati dah,
zauvijek!

Al' šipak,
ne ide to tako.
To uspije
samo u pjesmama
nakon četvrte čaše:

Priđi da te udahnem
tvoje mirise da naučim
da te slijedim kao kuče
danas i sutra, kao jučeeee'...

diskretno milujem
tvoje putene detalje.
Ne pogledavam te slučajno
sa susjednog stola.
Osmjehom zamagljuješ prostor.
Ne čujem zvukove,
ne vidim znakove.
Puno te sve oko mene.
Mnoštvo je mirisa
u magli osmjeha.
Priđi!
Želim te udahnuti.

glasno,
smijehom
od kojega
trbuh zaboli - sutradan.

Smijemo se
svemu, svačemu i svakomu,
k'o ludi.

Pitaju nas mrgudi
kakvi smo ljudi,
mrgudi pitaju,
mrgudi bi znali.

A nema znanja;
samo sjećanja,
samo osjećanja,
i glasna dahtanja.

Rana nam jesen
odnosi sreću,
razotkriva tajnu.
Bez šušura,
zlatnog,
crvenog,
smeđeg,
goli...
pod ljubavnim prekrivačem
samo,
smijemo se.

Odkad te znam,
neandertalci plešu
mojim dvorom.

Otkad te znam,
sifon je prepun
keratina.

Otkako pričaš
nedostaje
što pišeš.

Otkako nudiš
manje mi treba.
Kao da sam žena.

Krećimo se
u maloj grupi.
Najbolje tako.
Lako se širi,
u trenu skupi.

U jednoj misli,
k'o slobodni strijelci,
jedan na jedan
fer i pošteno,

U drugoj misli
kaotičnoj hrpi
što god imaš
pripada grupi...

Mi smo jedan.
Neću se vaditi.

Ono nešto
čega svakoj,
navodno,
ne dostaje:
Vjernost
Iskrenost
Poštenje.

Tko se nije nasmijao
magarac je bio.

Izbaci uljeza ili nastavi niz:
a. kompresija,
b. supresija,
c. impresija,
d. depresija,
e. opresija,
f. sesija,
g. agresija
h. konfesija
i. digresija
j. dispepsija
k. mesija

Pitah se već
bezbroj puta:
Kak' si plava,
ak' si žuta?

Kome je oko
u problemu?