Vila Sila

Vidim ga...
Sporo mi se približava...
Pohotni ljigavi sjaj u očima ima
Tijelo veliko, mesnato, lijepo, al' nekako nezgrapnog kretanja,
uzalud se trudi da elegantno izgleda.
Hoda tako da sam sebe dekoncentrira,
ko da su mu dvije noge previše,
pa ga to zbunjuje.
Znam, često sam odvratna kad ga komentiram, ljuti me što uvijek ostaje ravnodušan, ma što god da mu kažem.
Gadi mi se kad kurac vadi,
u obliku je krumpira između još dva krumpira, to su mu jaja.
Jebe me već treći dan zaredom,
drži u sobi zaključanu, otkako me uhvatio s Njim...i kažnjava.
Bijesan je, a izgleda miran.
Kad me želi, ima me na meti,
ko bik je u areni,
pogled ne skreće, nosnice mu se šire,
krumpiri mu bubre, na napad se sprema,
da i želim, nema šanse da bježim,
a pohotni ljigavi sjaj postaje sve veći i veći.
Kada mu se krumpir digne do kraja,
ima oblik upitnika svinut prema dolje, pa ga na pupak stišće da ga izravna.
Sav je rezbaren od ljubičastih žila,
svaka mu se i najmanja vidi kroz tanku blijedu kožu.
Velik je debeo i ružan.
Zgrabi me, i dok uz teško trenje gura ga u mene do kraja, sva ta ružnoća prestaje biti važna.
Ni pohotni ljigavi sjaj više mi se toliko ne gadi.
Zašto si se jebala s njim?
Reci! Ja ti nisam dosta?
Uzalud me razlog traži, iako znam da mi neće oprostiti nijedan.
Zašto si se jebala s njim?
Pita, pita i pita i jebe me grubo, prodorno, duboko, i u odmjerenom ritmu, pazi da ne svršim,
nastoji da se mučim.
Ošamarim ga - Jebi me, ne glumi !
Samo se naceri i nastavi u tom prokletom ritmu, u kojem nije sretan nitko, no to ga ne dira, ima vremena,
voli da pati, a još više da ja patim.
Prezirem ga i obožavam.
I nehotice postajem zahvalna što me tako dobro kažnjava.
Zašto si se jebala s njim?
Jebe me, jebe, i jebe, i pita.
S njim sam se pojebala iz zdravstvenih razloga. Kurac mu je čaroban.
Dok je u meni osjećam se ko u ljekovitim toplicama.
Iscijeli me svuda kuda prođe i baš mi dođe do dna, baš onako kako treba, savršeno.
Tamo gdje ti konju, nikad ne napraviš što treba, jer si ko kolačić,
traješ kratko i slatko.
Dok me On jebe, uštekana sam u struju cijela, bacaju se iskre sve dok ne explodiram.
Trebao bi Mu reć' hvala, a ne me zajebavat.
Šuti ! Prokleta bila
I jebeš me, jebeš, životinjo jedna.
Uranjaš i izranjaš, i uzalud tražiš u očima mojim pokornost koje nikad nema.
Jebi me, jebi, jebi - još te izazivam.
Ruku mi na usta staviš - Otrovna si,
prokleta bila.
Zažmirim da me ponos ne ubija.
Ne vidim, al' osjećam i dalje
pohotni ljigavi sjaj što u mene ulazi,
puni me, i puni i čini mi se da mu i
kurac u meni sjaji od bijesa i trenja,
svu me osvjetljava iznutra.
Oko nas sjaji aureola u trenutku vrhunca, ko' da sam svetica, a ne kurva.
Jebi me, jebi, jebi,
a s Njim ću se sutra.


Autor : Vila Sila, 16.12. 2022.g. , Croatia

Sva autorska prava su pridržana