..a onda...

..onda se pruži upravo ta ruka koju trebate..koju želite na sebi..osjetite kako se približava..kako je zapravo uvijek tu, prisutna, topla, bliska, vaša...
..i shvatite da niste sami, da je to samo vaša luda glava pomislila, da je to samo vaš ego koji vrišti, koji traži, uvijek sve više i više..dok ne osjetite da će vas uništiti, zgromiti, pojesti..
..i onda porinete duboko u sebe..spoznate sami sebe..i počnete se opet voljeti..to svoje vlastito ja..koje je samo vaše i koje vas vodi..negdje gdje još ne znate da stižete..
Davide, na tebe mislim..
 
 

31.05.2005. u 13:53   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

Kad se u mom pogledu nasmješi ptica ,

pa s mirisom trešnje posjeti visinu jablana

i obavije letom cijeli svijet ,

više ne tražim obrise tvog tijela ,

jer opijen travnjem osjećam ,

kako vriješ na mojim usnama

i u poljupcima vjetra ,

prepoznajem dolazak tvojih prstiju sa svibnjem .

Pod vrelinom njihovih dodira ,

otvaram sve proplanke u sebi

i postajem lipanjski val ,

rascvjetan u rijeci osjećaja ,

pa s njim , na obale tvojih grudi pristajem

i svom silinom ,

dubinu nježnog toka prostirem ,

kupam tvoja bedra i nebom svoje kože polažem .

U svakoj srpanjskoj zvijezdi ,

koja osmjehom treperi tvojim stasom ,

snom suncokreta započinjem kolovoz

i sa zlatnom bojom rujna

mekim stomakom plešem ,

a svojim drhtajima , cijelom tvojom ravnicom sjedam

i mjesečinom , pletem niti u zagrljaje

i sočne plodove požude slažem .

S godinom trešnje ,

ja u tebi , sve jače dozrelu dunju grlim

i beskrajnim grozdovima ispijam listopad ,

njišem svojim bokovima i tiho , u studeni nosim .

Izvijam dlanove i u dukatima oko tvoga vrata sebe nižem ,

u mirne drvorede breza i sjajnom bjelinom prosinca oblačim .Uvodim te u prvo siječanjsko svitanje

i sa kristalima pahulja strasno ljubim ,

plamtim iskrom veljače na tvojim obrazima

i sakupljam snagu ožujka ,

da s prvim poljupcem proljeća ,

u godinu trešnje sa mnom ponovno uđeš .

Autor: lothario   |   31.05.2005. u 14:15   |   opcije


C'est ça l'amore un inconnu vient à passer
Et la terre s'arrête de tourner pour que l'on puisse mieux se rencontrer
C'est ça l'amore un rien qui vous emporte au ciel
Un regard, un frisson ou un baiser qui change la pluie en soleil
On voudrait pouvoir chanter l'air de la bohème
Pour vous only you, solo per te
C'est ça l'amore pleurer de joie quand il est là
Et penser à mourir quand il s'en va depuis toujours l'amour c'est ça

La, la, la, la, la, la, la
Et penser à mourir quand il s'en va depuis toujours l'amour c'est ça
C'est ça l'amore vouloir mourir pour oublier
Et ne plus y penser deux jours après tout ça pour s'en aller recommencer

La, la, la, la, la, la, la, la
C'est ça l'amore
La, la, la, la, la, la, la, la
L'amore.

Autor: lothario   |   31.05.2005. u 14:38   |   opcije


Dodaj komentar