Ne čini drugima ono što ne želiš da čine tebi

ISKORISTI DAN - mudra izreka starih Rimljana
I da, vrijeme i godine pokazuju da svaki dan treba krenuti ispočetka, početi iznova, jer je "danas" jedino vrijeme kojim raspolažemo konkretno. Ono što će biti sutra - još ne znamo, a jučerašnji dan smo već nepovratno izgubili - ne možemo vratiti vrijeme.
Zato...isključujem iz svojih briga i prošlost i budućnost.
Dosta mi je brige u ovom danu. I točka :-)

To su reči Alex...tak treba:-)))))

ovaj tjedan mi je bio za popizdit...zato isključujem prošlost i brige ostavljam za slijedeći tjedan. Vikend mi nitko neće pokvarit. Bar se nadam :-)

Ako ti tako odlučiš ...tak i bude....ja mislim da je puno toga na nama!!!

slažem se, sve polazi od nas samih

znaš, ima jedna zanimljivost koju otkriješ prekasno? radiš cijeli radni vijek (40 godina) i stalno rješavaš kojekakve probleme na poslu, oko posla...pa puno toga nosiš i doma! ostaviš najmanje 1/3 svog života (najmanje 8 sati dnevno+odlazak+dolazak) na poslu i onda jednog dana kada odeš s tog posla shvatiš koliko si vremena potrošio zalud na nešto što ti je bilo važno, a u stvari tako postane nevažno, ljudi ti više ništa ne znače, sve to što je bilo važno nestane....kolege, firma, vikend...odjednom sve izgubi smisao i shvatiš koliko si se davao...bespotrebno i zalud! i tek onda se okreneš sebi. istina, treba raditi i od nečega živjeta, ali upravo tako kako si napisala...nedaj da ti posao uzme 2/3 tvog života i sada si u godinama kada trebaš više misliti na sebe i svoj privatni život a manje na posao!

Znam da sve znaš o meni Saro i u pravu si. Ubijam se jer si opravdavam da sve što radim, radim za neki dobri, viš cilj. U konačnici i za svoje dijete. I pri tome skroz sebe privatno zapostavljam i zanemarujem. Ovaj tjedan me je zabolio gotovo jednako kao moj razvod. Povrijedili su me skoro kao i moj bivši. Shvatila sam da koliko god radim nikada neću biti dovoljno dobra. Kažu mi, mogla sam i bolje.

Zato što prije ostaviti prošlost. Uživati u vikendu s djetetom i krenuti ispočetka kao da ništa nije bilo. Svima se dokazujemo cijeli život, a najmanje sebi.

sad ću ti biti iskrena alex /što ne znači da do sada nisam/, ali...cijeli svoj život sam mislila da nisam dovoljno dobra...da moram zaslužiti ljubav, poštovanje pa sam se tako i ponašala...trudila previše na poslu (a to nitko nije cijenio osim rijetkih), trudila previše u obitelji oko djece i preko svojih mogućnosti (ona ne misle tako), ex muževima sam se razdavala i ugađala a nisam zauzvrat dobivala što sam željela, trebala...no, nisu svi drugi krivi. konačno sam nakon 50.g. shvatila da ne moram zaslužiti poštivanje kolega jer su uglavnom oni nikakvi i jal ih pokreće...sposoban čovjek nailazi samo na zavist. u ljubavi ako puno daješ pokazuješ da onaj drugi ne daje...i opet nije dobro...a onda počneš voljeti sebe takvim kakav si i shvatiš da se ne moraš toliko truditi da bi zaslužio ljubav....da i te kako vrijediš! tada te više uglavnom drugi ljudi (niti kolege, niti djeca, niti ljubavni partneri) ne mogu povrijediti...ne moraš kupovati ljubav. ona će doći, dolazi....ili pak ne. ne ide to po zaslugama, ali kad tad...na zalazu, kad rezimiraš sve shvatit ćeš da si zadovoljna sobom kako i što si činila....i da si činila svoj maximum...i ma što tko mislio o tome...voljeti sebe znači i poštivati sebe! nemam ništa protiv drugih ljudi...ali najbolje ja poznajem sebe. i tko će te voljeti ako ti sama nećeš? nije to egoizam...na koncu na pragu si pola stoljeća...dobro je da se propituješ! i sve što i loše učiniš, oprosti si. ništa ne činimo u lošoj namjeri, ali samo smo ljudi. nažalost, ponekad druge sudimo po sebi...tražimo od njih naša pregnuća...ali onda shvatiš da su njihove mogućnosti možda skromnije, manje, drugačije...i prihvatiš ih kao druge ljude! (oprosti na opširnosti)

a sad idem u život...groznica petka večeri zove...route 66 čeka name! uživaj i ti, razmazi se malo danas!

Hvala ti. I lijepo se provedi. Ja imam dječji vikend. I opet je bolji nego onaj slijedeći u samoći. :)

Uhvati dan je točan prijevod!

Ok, ako ti tako mislis. Ja sam imala latinski u srednjoj skoli i naš nas je profa ovako učio. Izreke smo morali znati u pol noći ako nas probudi :(

svaka čast "Carpe Diem", ali ništa manje važno je i "Carpe Noctem"...:P

Slazem se Ete...jos ako nocu nisi sam :)