*Babinjak*

Pa...ovako je to bilo jučer..

Stipe: Hej Pam...gdje pijemo kavu?
Ja: Hej...ma na istom mjestu..u isto vrijeme..kao i svaki dan..ha?
Stipe: Ok.

Stipe, Davor, Toni, Žac i ja...svako jutro (ili skoro svako) pijemo zajedničku kavu prije posla. Mi nismo kolege iz iste firme...mi smo kolege po struci iz različitih firmi.
Pomažemo si. Poslovno, informacijama, idejama...razmjenom mišljenja...rješavanjima problema...a ponekad, priznajem..i udruženo 'razbijemo' nelojalnu konkurenciju bilo kome od nas. I mi smo sebi..na neki način..tim. Mali kraljevi svojih malih poslovnih angažmana i veliki stratezi prosječno nebitnih projekata.

Zbilja ne znam koji je vrag u zraku jučer i danas...al' vidim da mnoge 'nešto' fest drma. Pa i mene.
-Ljudi moji...ma špricaju nas! Ziher sam...nismo ni svjesni, špricaju nas koječime! - uvjeravajućim glasom prokomentira Žac.
-A ne znamo ni kaj jedemo...i otkud nam svi ti karcinomi i boleštine. - Nadoveže se Davor.
-Ma boli me ona stvar...sve dok mogu jest', srat i ševit...dobro je! - Toni okrene temu u željenom smjeru..u skladu s većinskim stanjem 'uma' hrvatske nam stvarnosti.

Nekad sam imala volje i energije pobijati i razbijati te i takve dotrajale, zastarjele i ubijbože ofucane stereotipe....al' umori se čovjek s vremenom. Masovnost niskostrasnih plićina naspram mojih željenih ugodnih ideala je jednak omjeru snaga između Don Quijotea i vjetrenača.
Zapravo...ovakav oksimoron te zbilja navede na pomisao da si ti glup...a ne okolina.
Što je u redu. Samo pametni mijenjaju svijet....oni mudriji mijenjaju sebe. (prilagođavaju)
Osobno...rado si priznam da nemam ništ' posebnih vrlina i vještina ni za promijeniti svijet...a bome ni prilagoditi se....i otuda čest osjećaj bespomoćnosti, pasivne agresije...i razbijanja o stijene.

No...nekim čudom preživjeh do sad nekako...i relativno se prilagodih. Ne zato jer sam mudra....nego zato jer sam umorna. Neznanje iscrpljuje.

- Vi žene ste fakat glupe...i same ste si krive za sranja koja vam se događaju! - Iznervirano će Stipe, odloživši novine na stranu. Ok...u društvu samo ja - žena...i ta poruka 'vi žene' poslana je nepravedno u eter da je valjda, ja sama branim? Potvrdim? Ignoriram? ..ne znam...

- Imaš ti pravo. Zato postojite vi, pametni muškarci da nas spasite od naše vlastite gluposti i sranja. Jel' tak? - nasmijem se...uvjerena da sam pogođenom intonacijom uspjela ublažiti napad i svesti ga na humorističan apsurd. Ali nisam.

Tema je, naravno, bila gospođa Tomašević. Mara Tomašević.
Rezignirano sam slušala svojih 5 kolega po struci, muškaraca...kako žustro komentiraju i nabrajaju sve..SVE njene grijehe. Zapravo...čak mi je i bilo drago što me nisu uspjeli izravno uvući u raspravu...i što sam, bar neko vrijeme uspjela biti usputni promatrač...dovoljno distancirano da si rezimiram njihova razmišljanja.

*čovjek je ostao bez posla i izgubio politički status jer ju je malo primio za nadlaktice
* čovjeka je javno razapela jer je malo šarao/kresao ljubavnicu
* čovjek bi mogao završiti u zatvoru jer ona, kao i sve žene dramatiziraju...a možda i laže da ju je tukao. To vam je uvijek adut protiv muškaraca.

i slično...

Zaključila sam zapravo jednu zanimljivu stvar. Muškarci u mom društvu...neoprostivim grijehom zapravo smatraju njeno povlačenje optužbe.
Iz te spoznaje kreću sve salve napada na nju...prijavila ga, pa povukla optužbu. Razloge nalaze u mnogim potencijalno mogućim objašnjenjima: lagala je, predomislila se jer ga zapravo voli, bolje joj je kad je financira da ne mora radit...

Sve sam to s udaljenosti stanja uma i unutarnjeg mira...slušala...i nastojala uzimati u obzir moguće stvarne, realne razloge zbog kojih tako misle.....a onda sam pogriješila..i rekla: Razumijem ju.

Naravno...pri toj izjavi..ja sam mislila na potpunu nekompetentnost institucija kod nas, pravni aparat, dopuštenost policijskog postupanja...definiranje zakonodavca -prekršaj/kazneno djelo...pritisak okoline, popriličnu primitivnost društva, dogme...političku moć..korupciji...međuljudskoj otuđenosti...socijalnoj skrbi...sporosti sustava...i ekonomskoj situaciji...
ali..prekasno je bilo povući izrečeno.

- Sama si ga je izabrala. Općenito si same birate frajere i čija je to onda odgovornost? - pita mene Stipe.
-Dakle, smatraš da smo odgovorni za tuđa ponašanja? - pitam smireno.
-Pa nisam vam ja birao frajere!
- Koja osoba bi IZABRALA nasilje nad sobom? Ili..kako ja mogu biti odgovorna za npr. TVOJE ponašanje?
To su isto bila pogrešna pitanja..znam. Kao što znam da neću dobiti adekvatan odgovor ..čija se osnova zasniva na izvoru općeg, kolektivnog ...naučenog, baštinjenog ..cipelarenja žrtve.

- Vi nećete siromaha, koji je miran i pristojan..vi biste frajera s lovom ... barabu koji se razmeće..i onda se čudite kad vas prebije. Uostalom...zašto ga nije ostavila kad ju je prvi put udario?
- Možda zato što većina žena, žrtve obiteljskog nasilja nema podršku, osjeća strah, stigmu i boji se za budućnost...sebe i djece. Možda zato što misli da je bezbolnije ako 'izdrži' i otrpi sama...nego da je zgazi cijelo selo, država, pravosuđe i njegova osveta jer se usudila 'ikad' pobuniti!?

- Pam...evo ti Davora...prije samo mjesec dana....bili smo na fešti...i organizirani bus nas je vozio doma. Frajer je sat vremena udarao ženu u busu. Upozoravali smo ga...nije prestajao. Dopizdilo nam je i razgulili smo ga. Došla policija...sve nas strpala u maricu. 6 sati smo bili na ispitivanju....žena je rekla da ju ovaj nije ni taknuo. Davor i ja dobili prijave za tjelesne ozlijede i frajer nas tuži..traži odštetu. Slijedeći put ..kad vidim da frajer tuče ženu negdje...samo ću se okrenuti na drugu stranu i boli me ku*ac!

-I po cijenu da je pred tvojim očima ubije?
-DA! - obojica u isti glas.
-Dakle...cijena ženina života vrijedi manje od kazne za tjelesne ozljede? - pitam zaprepašteno.
-Same si određujete cijenu...svaki put kad povučete optužbe, predomislite se..i ostanete s takvim tipovima!

- Same ste izabrale! - Vrlo uvjereno..doda Davor.

I..znate što? Bez obzira na količinu primitivizma...činjenično su u pravu. I razumijem ih. Baš kao što razumijem i zlostavljane žene...koje ZNAJU da pored 'odabranih' zlostavljača..postoje i ovi drugi, koji okreću glavu i neće pomoći..jer se ne žele miješati..jer ih ne zanima tvoj problem toliko, da bi sebi stvorili problem.

I tako u krug.
Kriv je netko drugi.

A ja si ozbiljno mislim nabaviti...utoku.

Potpuno te razumijem i mogu potpisati sve što si ovdje napisala. Sličnom se tamatikom i moje misli bave. Ljudi oko mene uglavnom razmišljaju kao tvoji frendovi, ja osjećam da u raspravama kroz godine gubim energiju.. i argumente.

meni je ipak blesavo da te netko mlati kontinuirano...a da ti to samo trpiš,i ne napustiš ga ....šta je zlatan ? a i da je...jebat ga kad te mlati...ne razumijem ...
ne razumijem taj stav...i zašto se onda miješati.
ne treba pomagati nekome tko pomoć ne želi.
šta se tiče njenog povlačenja optužbi.....to je njezina stvar... i samo njezina,jer nitko nije u njenoj koži.
ali ako ćemo iskreno,kad ju sljedeći put razbije...to je isto tako samo njezina stvar.

Nazalost realnost je zivot ima cijenu

Samo brzinski, leteci cmmmok ti!

E,da, i potpisujem ovo duricino!-)))

Moje mišljenje.Kad vidimo nasilje jačeg nad nejačim,muža
nad ženom,momka nad curom,odraslog nad djetetom ili
nešto slično trebamo se umješati i sprečiti nasilje,ali ne
istući/prebiti nasilnika,samo ga sprečiti.Nakon toga žrtva
neka postupa kako želi.Ukoliko znamo da se to od ranije
ponavlja,a nije žrtva djete i da žrtva ništa ne poduzima
onda se ne treba mješati.

tape...a u kojoj bajci ti živiš....

Očito krivoj čim pitaš.

mislim...jel si probao kad spriječit nekoga ,a ne ozljedit ga.. ?
i kojim to čarobnim štapićem i nadnaravnim autoritetom ????

to ti ide otprilike ovak...
ako ti se baš daa,,,i svjestan si da te netko može izrezat..iscipelarit....malko ti trgat kosti....
onda ćeš ga velikodušno zamoliti da prestane s nasiljem...i ponaša se ko sav civiliziran svijet...
to može...ako si supermen...ili miyamoto musashi...ili ko zna tko...

ja bih ..da mi se baš da....bez riječi gađao tijelo u grlo..pleksus...prepone...kod debljih je bolje gađati koljeno ili gležanj sa strane niskim mawashijem...al to ostavlja gadne lomove...sudske odštete...
kad netko padne...nikad ne staješ...nije život film...ako staneš sve počinje ispočetka...
dakle..moraš nekoga razbit...ko kamen za temelj...svesti ga na veličinu pogodnu za ugradnju u beton...

i tak...
utoke ne bih preporučio
to je samo za totalni opoziv..
kad tak nešta uperiš u ozbiljnog igrača ...ili pucaj...ili si pa pa...

e pa sad ti sprječavaj....