ŽIVOT I DJELO

Ima ljudi koji nikada nikoga nisu imali sreće
susresti. Koje u životu nitko nigdje nije susreo.
Ima ljudi koji su kroza svoje dane oduvijek
prolazili kao kroz pustinju, kao pijesak između
ukočenih prstiju. Ima ih koji, trajno lišeni
životnih sokova, više ne umiju prepoznati svoju
žeđ.

Susretnu li koga tko će se zauzeti za njih, tko će
im iskazati svoju nježnost, toplinu ljudskosti,
zastat će obamrli od zbunjenosti, od zapanjenosti.
Kada se donekle oporave, proslijedit će pomaknuti
iz uskoće svojega svijeta, no neudomljeni u neki
drugi, gostoljubljiviji svijet. Proslijedit će,
nedovoljno svjesni onoga što se zbilo, k jedinoj
poznatoj zbilji, k ustaljenosti svojih oskudnih
dana što su minuli.

Tek pošto protekne neko vrijeme, od nevidljivih
dodira duša oblikovat će se mozaik susreta koji se
zbio, koji se uistinu zbio, ali koji se neusidren
udaljio nekamo neznano, gdje čovjekovo stopalo
ostavlja tek neuhvatljiv trag. I život neće naći
dovoljno svjetlosti koja bi ga probudila u dan.
Koja bi ga u njemu očuvala. Premda bi čovjek htio.
Toliko htio.

Stoga je dobro da nježnost, da toplina za sobom
ostave otvorena vrata, da pokažu put na kojem bi
se susret iznova umio prepoznati, dopuniti. Da
zemlja ostane pristupačna sjemenu u koji je
utisnula cjelov svoje brižnosti. Svoje sućuti.
Kako probuđena iskra ne bi ponovno, i stoga još
dublje, dopala tami. Jer svjetlo koje se
nastanjuje u ljudima, ipak se najsnažnije korijeni
među njima.


S. Lice

ima i pjesma,.. paul simon "something so right",.. ipak meni draza, annie lennox ista stvar, samo obrada,..nesto kao soundtrack