ŽIVOT I DJELO

Ljubav je čudesna
ali teška pustolovina,
jer od onoga tko ljubi
traži stalan napor
da želju za primanjem
preobrazi u želju za darivanjem.
Michel Quoist

Ljubav Božja ne štiti od boli,
nego štiti u boli.
Hans Kung

Bog nas ljubi do te mjere
da prebiva u nama,
učinio se dionikom
u našem izgnanstvu,
povjerljiv je prijatelj
u svim trenucima.

Objesi svoje kišne oblake
da se osuše na suncu.

Za vrijeme stvaranja svijeta, Bogu se približe četiri anđela.
Prvi pita: "Kako ćeš to učiniti?"
Drugi: "Zašto to činiš?"
Treći: "Mogu li ti pomoći?"
Četvrti: "Koliko to vrijedi?"

Prvi je bio znanstvenik.
Drugi je bio filozof.
Treći je bio darežljivac.
Četvrti je trgovao nekretninama.

Peti je anđeo sve to gledao i divio se čudesnim djelima, tako da je počeo pljeskati.
Taj peti bio je mistik.

Istočnjačka legenda.

Ljubav u prošlosti samo je sjećanje.Ljubav u budućnosti samo je fantazija.Samo ovdje i sada,u ovom trenutku,možemo i trebamo istinski voljeti.
 

Život je kao šalica kave. Ponekad gorka, ponekad slatka no najvažniji je sastojak osoba s kojom ste ju odlučili podijeliti.

Jednog dana, pojavio se maleni otvor na čahuri. Čovjek je sjedio i gledao kako se leptir nekoliko sati muči da bi izvukao svoje slabašno tijelo kroz taj maleni otvor. Onda je leptir stao. Činilo se da ne može dalje. Čovjek je odlučio pomoći mu: uzeo je škare i razrezao čahuru. Leptir je s lakoćom izišao. No, imao je krhko tijelo i smežurana krila. Čovjek ga je nastavio promatrati, očekujući da će se svakog trenutka krila otvoriti, povećati i raširiti kako bi podržala leptirovo tijelo i osnažila ga. Međutim, ništa se nije dogodilo! Leptir je cijeli svoj život proveo puzeći okolo sa slabašnim tijelom i nerazvijenim krilima. Nikada nije poletio.
Čovjek unatoč svojoj ljubaznosti i dobrim namjerama, nije razumio da je poteškoće, kroz koje je leptir morao proći izlazeći iz čahure, osmislio Bog kako bi krv iz leptirova tijela potekla u krila i omogućila mu letjeti nakon što se oslobodi čahure.

Ponekad su poteškoće upravo ono što trebamo u životu.

Kad bi nas Bog oslobodio od svih prepreka, osakatio bi nas.
Nikad ne bismo postali onoliko snažni koliko možemo biti.
Nikad ne bismo mogli letjeti.

Tražio sam Snagu...
I Bog mi je dao Poteškoće koje su me osnažile.

Tražio sam Mudrost...
I Bog mi je dao Probleme koje je trebalo riješiti.

Tražio sam Bogatstvo...
I Bog mi je dao Mozak i Tijelo da mogu raditi.

Tražio sam Hrabrost...
I Bog mi je dao Prepreke koje je trebalo svladati.

Tražio sam Ljubav...
I Bog mi je dao Ljude kojima je trebalo pomoći.

Tražio sam Usluge...
I Bog mi je dao Prilike.

Nisam dobio ništa od onog što sam tražio...
No, dobio sam sve što mi je trebalo.

Živi život bez straha i suoči se s preprekama znajući da ih sve možeš svladati

Neka obitelj krenula je u restoran na večeru.
Konobarica je saslušala narudžbe odraslih te se naposlijetku obrati sedmogodišnjem mališanu:
"Što bi ti htio pojesti?" – upita ona.
Dječak pogled stidljivo ostale za stolom i progovori:
"Ja bih rado jedan hot-dog."
I prije nego što je konobarica uspjela zapisati njegovu narudžbu plane njegova majka:
"Nikakav hot-dog, donesite mu steak s prženim krumpirom i mrkvicom."
Konobarica je prečula njenu upadicu.
- "Želiš li kečap ili senf na svoj hot-dog?" – pita ona momčića.
- "Kečap."
- "Za nepunu minutu bit ćeš poslužen", reče konobarica i odjuri u kuhinju.
Kad je ona nestala u kuhinji, svi su za stolom zbunjeno šutjeli.
A onda momčić pogleda sve nazočne i obrati im se:
"Znate što? Ona misli da sam ja stvarno netko i nešto!"

Neki čovjek, zabrinut zbog krize koja je zahvatila njegov brak, pode glasovitu učitelju da potraži savjet.
Ovaj ga sasluša, a onda mu reče: “Trebaš naučiti slušati svoju ženu”.
Čovjek prihvati savjet, a nakon mjesec dana vrati se učitelju da mu kaže kako je pomno slušao svaku riječ koju je žena izgovorila.
Učitelj mu na to reče smiješeći se: “Sada se vrati kući i slušaj svaku riječ koju ona ne izgovori”.

Ti ne moraš
nemoguće učiniti mogućim
ti ne moraš
živjeti iznad svojih mogućnosti
ti ne moraš
sebe prenaprezati
ti ne moraš
sve učiniti
ti ne moraš
stvarati čuda
ti se ne moraš
sramiti
ti ne moraš
sebi biti dovoljan
ti ne moraš sebi
baš u svemu odgovarati
svojim očekivanjima
ti ne moraš
igrati nikakvu ulogu
ti ne moraš
baš uvijek biti u formi

i ne moraš
sam kročiti svojim putem

Ima ljudi koji nikada nikoga nisu imali sreće
susresti. Koje u životu nitko nigdje nije susreo.
Ima ljudi koji su kroza svoje dane oduvijek
prolazili kao kroz pustinju, kao pijesak između
ukočenih prstiju. Ima ih koji, trajno lišeni
životnih sokova, više ne umiju prepoznati svoju
žeđ.

Susretnu li koga tko će se zauzeti za njih, tko će
im iskazati svoju nježnost, toplinu ljudskosti,
zastat će obamrli od zbunjenosti, od zapanjenosti.
Kada se donekle oporave, proslijedit će pomaknuti
iz uskoće svojega svijeta, no neudomljeni u neki
drugi, gostoljubljiviji svijet. Proslijedit će,
nedovoljno svjesni onoga što se zbilo, k jedinoj
poznatoj zbilji, k ustaljenosti svojih oskudnih
dana što su minuli.

Tek pošto protekne neko vrijeme, od nevidljivih
dodira duša oblikovat će se mozaik susreta koji se
zbio, koji se uistinu zbio, ali koji se neusidren
udaljio nekamo neznano, gdje čovjekovo stopalo
ostavlja tek neuhvatljiv trag. I život neće naći
dovoljno svjetlosti koja bi ga probudila u dan.
Koja bi ga u njemu očuvala. Premda bi čovjek htio.
Toliko htio.

Stoga je dobro da nježnost, da toplina za sobom
ostave otvorena vrata, da pokažu put na kojem bi
se susret iznova umio prepoznati, dopuniti. Da
zemlja ostane pristupačna sjemenu u koji je
utisnula cjelov svoje brižnosti. Svoje sućuti.
Kako probuđena iskra ne bi ponovno, i stoga još
dublje, dopala tami. Jer svjetlo koje se
nastanjuje u ljudima, ipak se najsnažnije korijeni
među njima.


S. Lice

Ostati u njegovoj ljubavi - to je tako lijepo čuti.
No ne krije li to u sebi i nešto što nije baš lako? Da, sada dolazi ono «ako», dolaze zapovijedi. Ne znači li to: moram biti ljubazan, kao što bi to željeli drugi, te činiti ono što oni žele?
U jednoj kasidskoj priči jedan prijatelj pita drugoga: «Ljubiš li me?», «Da, jako», odgovara ovaj. «Znaš li onda što me boli?» «Ne, odakle bih znao.» «Ako ne znaš što me boli, kako onda možeš reći da me ljubiš?»
«Ljubiti, stvarno ljubiti - to znači znati što drugoga boli». Takva je ljubav. Ona znade što drugoga boli, ona nosi njegovu bol i ostaje s njim. Ljubav je silna struja iznutra, a zapovijedi usmjeravaju tu struju i daju mi da spoznam što boli, što je protivno ljubavi i gdje se moja ljubav mora zauzeti. Takva je ljubav radost, a ne prisila.

GOSPODINE
Ne tražim da ne patim nego da mi pomogneš u patnji.
Ne molim te da se ne bojim patnje
već da mi patnja postane prijatelj.
Ne tražim da me oslobodiš kušnje,
nego da mi daš hrabrosti prihvatitiovaj život i smrt.
Ne vapim za milošću,
već Te molim da mi dadeš strpljenja i nadu u Svjetlost.
Ne vapim za mudrošću,
već Te molim da mi dadeš vjeru u Tebe.
Ne tražim snagu za sutra,
nego želim svim svojim srcem
Tvoje savezništvo u vremenu,
kako bih s Tobom mogao prihvatiti i današnjicu isutrašnjicu.
Ne želim da budeš daleko od mene,
dapače molim Te, budi u meni zauvijek!

Tata, reci mi, kako sam se rodio?

Dobro sine, znao sam da ces me jednog dana to pitati. Evo ovako:

Tata i mama su napravili jedan copy/paste na jednom chatu na ICQ-u. Tata se je onda dogovorio preko (e)mail-a, nasao se sa mamom na sastanak u WC-u u jednom cybercafeu. Onda je mama napravila nekoliko download-a s tatinim memory stick-om. Kad je tata bio spreman za upload, primjetili smo da nismo stavili firewall… Posto je bilo kasno da se koristi delete, 9 meseci kasnije nam je stigao komplicirani virus...