Iskrica for Dummies

Kava samo što nije gotova a prve riječi izlaze iz glave. Kako je ovo dio dnevničkih zapisa, tema može biti bilo što. Život je pun utisaka. Danas ću o vjeri jer se ispred mene, na stolu nalazi novi broj Stražarske kule. Donjeli su ga Jehove. Dragi ljudi, drugačiji od onih koje susrećem svaki dan...



Kada je vjera u pitanju, u mnogo čemu slažem se s njima. Doživljavam ih kao iskrene prijatelje. Vjera je moćna stvar i bez vjere, ljudi dovode život u veliku opasnost. Lako za njih već što ugrožavaju i druge...
Da sada ne mislite kako propagiram neko vjerovanje u odnosu na drugo, govorim općenito. Moj "prvi" susret sa vjerom bio je tokom boravka u Indiji. "Kako se može živjeti bez vjere?", u čudu, zapitao me čovjek kada sam mu rekao da nisam vjernik. Sada, nakon toliko godina, ja postavljam isto pitanje. Bez vjere bio bi jadan i bijedan. Ovako, ima neke ljubavi u meni...

ja sam vjernik.katolik...

:) ja još ne znam kojem pravcu pripadam, što na kraju krajeva nije toliko bitno...

I ja sam vjernik.
Vjerujem da ljudi nisu životinje.
U potencijal biti plemeniti, a opet nisam srela osobu koji ima čisto srce kao npr. pas ili riba....

Uh! :)) životinjske vrste su meni velika enigma. Znam da su lukave i prepredene i da se ne može uvijek reći da su "dobre". Za razliku od njih, čovjek je razgraničio pitanje dobra i zla...

Imati čisto srce je biti čiste savjesti a to čovjek može biti jedino ako čini dobra djela.

ili barem, ne čini zlo...

Tko će oprostiti ljudske grijehe, zlo što se čini, ako nema tko? Živjeti nečiste savjesti, bolno je...

Nisu životinje pokvarene.
Nikad nisam čula niti za jednu životinju koja se samozadovoljava mrcvarenjem drugih.
Životinjke su poštene: cap, hap.

Ljudi su otkrili uzrok patnje na Zemlji razgraničenjem dobra i zla (pri čemu se zlo stavilo pod zakonsku pasku, ali to nije dovoljno za iskorijeniti nagon za činjenjem zla iz sujete, jer ljudi su inteligentna vrsta koja nađe načina bez obzira na zakon, zbog čega ja smatram da zlo treba tretirati kao psihičku bolest i njome ste i njenim gradacijama treba baviti medicina), ali to ne znači da su pronašli metodu izuzuzimanja zla iz svakodnevnog života naše ljudske zajednice.

Tako da je to razgraničenje u rangu teorije o velikom prasku, od tuda ćemo početi kao nulte točke, a koliko je to bitno za ovo gdje smo sada i da li to ima uticaja na ono gdje ćemo tek biti, to ne ovisi o početku, već ovisi o driveu koji nas pokreće, a on je globalno gledano, potpuno promašen.

Oprost ima smisla, samo kad se oprošteno više ne ponavlja.
I tako svaki put. :))

(njome ste= njome se)

Čisto srce je već čisto kad u njemu nema namjere.
Nesreća se uvijek može slučajno dogoditi, ali crta razgraničenja je u NAMJERI.

Što je dobro? Što je zlo? Npr. vakcinacija. Od velike napredne ideje došlo se do toga da se u Holywoodu snimaju filmovi o "zlu naših dana". Što bi gore sad je dole. Znanost se od perjanice ljudskog razvoja pretvorila u destruktivnu silu čovječanstva, i.t.d.
O dobru i zlu možemo govoriti samo u okvirima postojećeg znanja. Prema dosadašnjim spoznajama, u prirodi ne postoji nešto što je "dobro". Sve ima i "zlo" u sebi. To treba znati kada odvagujemo stvari. Isto se odnosi i na životinje. Nisu one anđeli...

Ne može se bez namjere. Namjera je važna i rezultat je promišljanja i iskustva. Iz namjere proizilazi čin, djelo...svojstvena je kako čovjeku tako i životinji

Ja mislim da se folklorom ljudskog ponašanja ne treba baviti antropologija, nego biologija.
Kada bismo se uspoređivali sa životinjama, a ne s Bogom, onda bismo mogli na primjeru životinja razaznati što npr. znači biti u zenu.
Sada i nikako drugačije.

Zlo čovječanstva je u prvom redu u namjeri saniranja vlastitog straha nanošenjem štete drugim bićima:
- stvaranje nepotrebnih zaliha zbog straha od neimaštine,
- osvajanje teritorija "oslobađanjem" i "demokratiziranjem" radi osiguranja obilatih resursa za budućnost,
- uvijek i sve radi novca (recimo kasapljenje političkih zatvorenika u Kini radi prodaje organa, bez ikakvog poštovanja za tuđu cjelovitost, a sa slinama na ustima za još novca)....

Zlo je po meni psihička bolest, drive joj je u saniranju straha od neimanja oštećivanjem i destrukcijom drugih.

Životinje su za nas, pa čak i zvijeri su za nas, mila majka, a zašto?

Pa jednostavno- ne planiraju to (nemaju tu namjeru), nego to rade na mah.

Oprosti, imala sam ispravak na zvijer(i) i dodatak namjere, pa sam ponovila komentar koji je bio prije tvog.

Razlika dobra i zla kod čovjeka je u NAMJERI, a ona može biti dobra i loša.
Floskula da je put u pakao popločan dobrim namjerama samo je floskula.
Zapravo, vrlo je teško kontrolirati namjeru samu, upravo zbog inteligencije koja može i nositelja namjere dezavuirati.

Premda je granica na kojoj se dodiruju dva različita i suprotna karaktera namjernosti maglovita, ako se bavimo čistom zlom namjerom tada je ona po meni psihička bolest, a do tog stupnja razvoja svijesti o tome još nismo došli na globalnoj razini, premda su neki promišljali i to...ali su u manjini, kao i svi koji su u pravu.

(joj, slova, što ja volim razgovarati :))

:))

Večina zla radi se iz neznanja i to se da oprostiti. Ali kada svjesno, sa namjerom činimo zlo onda smo zli, a biti zao je...problem

Biti namjerno zao je psihički problem prije svega, a to se ne liječi globalno, a bome ni lokalno.
Kad se ljudi počnu javljati doktoru opće prakse za uputnicu jer im se čini da su malo zločesti, onda smo na konju.
A ovako kad se zlo zavuče iza pozicije moći, vlasti, diplome, statusa..po onoj "tko laže, taj i krade, tko krade taj je bogat čovjek, tko je bogat čovjek taj je fini gospodin, a fina gospoda ne lažu" mi smo gdje jesmo.

Ili manipulativnost...ma ne treba čovjeku niti objašnjavati da je manipulativan nego doma uputnicu i po terapiju.

Ovo čovječanstvo ništa ne promišlja već je stihijska sila koja uništava svijet u kojem živi. Džabe čovjeku svo znanje koje je stekao kroz tisućljeća razvoja kada nije u stanju vladati sobom. Napredne ideje i znanja čovjek vrlo brzo pretvori u destruktivnu silu kojom uništava sve oko sebe. Planetarno opasno biće. Jednog dana ugroziti će galaksiju ali tada će ga vjerovatno, neki vanzemaljci srediti...

O moralu društva ne treba govoriti već pljunuti na to...

To je, kao neka vradžbina... :))

Može se izreći i koja kletva...

Meni je super kad analitičari govore o financijskom tržištu pa rasčlane sve aktivnosti na dvije vrste: panika i pohlepa npr.
A to je i razlog zbog kojeg ljudi i jesu najveće štetočine na Zemlji- gomila se, gomila se, pa kad nema, onda se lijepo otme drugome pa se opet gomila, a čemu....pa i vjeverica kad zakopava lješnjake ima neku mjeru, ali ovoooo -užas.

Keltva kralja Zvonimira :)?

..pa kaže:

Prodali su nase snove Judini sinovi
suho zlato bacili u blato
budjenje je bilo tako lijepo, mozda prekasno
i nevinom krvlju placeno

Ej, umorna zemljo izmucena
ima li jos tko umrijeti za te

Prodali su nase snove Judini sinovi
suho zlato bacili u blato
pred vratima tudjim opet za pravdu molimo
tezak sada kriz mi nosimo

Ej, umorna zemljo izmucena
ima li jos tko umrijeti za te

Ref.
Kralju Dmitre Zvonimire
kroz planine odjekuju krici
u tamnici tvoji su vojnici

Izdajice, ne imali mira
ubili ste kralja Zvonimira
izdali ste nase velikane
i sinove sto su majke dale

Jucer gledam sliku naroda
baca cvijece po herojima
a vec sutra pobjednike sude
prodase ih za Judine skude

U toj legendi Zvonimir je opisan kao kralj koji je dobre pomagao, a zle progonio. I za dobrog kralja Zvonimira bijaše sva zemlja vesela jer bijaše puna svakoga dobra, a gradovi bijahu puni srebra i zlata. I veliko bogatstvo bijaše za kralja Dmitra Zvonimira, kako u Primorju, tako i u Zagorju.

Ali u to se vrijeme dogodi da car bizantski, s voljom Svetoga Oca pošalje pisma i poslanike moleći pomoć kralja Zvonimira kao draga brata i među kraljevima kršćanskim kralja poštovanoga. U prvom ga pismu prosiše neka sabere svu gospodu zemlje svoje i sve ljude od vrijednosti. Kada dobri i sveti kralj Zvonimir primi pisma od pape i cara, zapovjedi po cijelom kraljevstvu svome neka se vitezovi i baruni sakupe kod pet crkava na polju kod Kosova (u blizini Knina).

I kada dođe rečeni dan, Zvonimir im pročita molbu neka odluče da li će, zajedno s drugom gospodom kršćanskom, iz drugih zemalja u koje su poslana takva pisma, a s pomoću Božjom, poći osloboditi mjesta na kojima je sin Božji za ljubav našu i otkupljenje svijeta na križu muku trpio i krv prolio, gdje je predao duh Ocu i gdje je u grob bilo položeno preslavno tijelo njegovo. Ali čuvši to, 'Bogom prokleti i nevjerni Hrvati' počeše vikati na svetoga kralja da on hoće njih odvesti iz domova njihovih, od žena i djece njihove te s carem otimati mjesta gdje je Krist propet i gdje je grob njegov. I nevjerni Hrvati krenu na dobroga kralja s bukom i oružjem, počeše sjeći tijelo svoga kralja i krv njegovu prolijevati.

I kralj, ležeći u krvi, izranjen, u velikim bolovima, prokleo je hrvatski narod rekavši: 'Dabogda više nikad ne imali kralja svoje krvi!'

Eto! To ću uglazbiti! :))

:))

Još samo ovaj prigodni, Slova, pa neć više:

Znate li da se uz kralja Stjepana Držislava veže legenda o nastanku hrvatskog grba?

Legenda kaže da je kralj Držislav mnogo ratovao s Mlečanima koji su htjeli osvojiti hrvatsku obalu Jadrana. I u jednom takvom ratu kralj je pao u mletačko ropstvo i bio bačen u zatvor u Veneciji.

Mletački dužd Petar II. Orseolo dočuo je da kralj Držislav dobro igra šah. Zato mu je uputio sljedeći izazov: ako ga u tri partije šaha pobijedi, bit će oslobođen i može se vratiti u svoju zemlju.

Kralj Držislav je prihvatio izazov i u sve tri partije pobijedio mletačkoga dužda. Dužd je održao riječ i kralj se mogao vratiti kući. Držislav je tada iz zahvalnosti u sjećanje na taj trenutak uzeo šahovsku ploču kao svoj grb i grb svoga naroda.

Super! :))

ima tome desetak godina kad sam slušala radijsku emisuju gdje su gostovali bračni par misionari koji su po afričkim zemljama slovili za dobrotvore. Uz sve hvalospjeve o dobrim djelima u emisiju se javila telefnom i njihova kći- koju su kao bebu ostavili bolesnoj baki i otišli spašavati svijet.

a onda se počela potezati moralna dilema: da li su imali pravo ostaviti dijete (koje je bilo više gladno nego sito i zanemareno) da bi spašavali nepoznate i koliko je činjenje dobrih djela stvar ljepote duše ili samo želje za slavom.

naime, čak ako i dobra djela činimo samo uslugom- treba nam vrijeme za koje zakidamo svoje bližnje

Dobrota i plemenitost se najbolje poznaju kada imamo na milost i nemilost drugu osobu.
Recimo:
Ja sam vezana na stolici i oko mene kruže Kre, Stiki, Vega i Boška i svaki ima priliku biti sa mnom nasamo bez svjedoka i raditi mi što god žele.

Ili obrnuta situacija kad bi bilo tko od njih bio vezan i bespomoćan, a ja s njima bez svjedoka.

Kako bismo se onda okladili da će biti ishod tih svih kombinacija....dobrota je u primjenjenom milosrđu kojim djelujemo na svijet, ljude, životinje i stvari u njemu, kada smo u poziciji moći npr.

Biti milosrdan i pravedan u poziciji moći koja garantira nepotezanje pitanja odgovornosti je ogledalo dobrote pojedinca.

Sličnu situaciju imamo i na blogu, kad ljudi iza anonimnosti puste svoje niske strasti s lanca.

Jednom mi je čovjek na pvt rekao "Kakav čovjek takav mu i bog".
Moj odgovor je bio "pravedan i velikodušan".

korektan odnos među ljudima nije dobrota niti plemenitost. to je najobičnija ljudskost

dobrota, velikodušnost i plemenitost je žrtvovanje svog slobodnog vremena i novca namijenjeg sebi za nekog kome je to potrebno.

da se razumijemo, primjer koji sam navela mi se gadi. često ljudi odnesu guzicu od doma u crkvu, na dobrotvorne akcije i bla...bla, a netko drugi im odrađuje obitljske i ostale obveze.

i kad smo kod vjere

u katoličkoj vjeri kad dođemo pred Oca, on će nam suditi po vjeri
Alah sudi po tome kako si živio tako ćeš i umrijeti (po djelima
i da ne ne nabrajam dalje..

a reci mi u što vjeruješ i znat ću kakav si čovjek

To sam shvatila da ti se primjer koji si navela gadi.
Međutim, meni je gađenje strano kao osjećaj.
Isto tako mi je i mržnja strana.
Ne nalazim svoje zadovoljstvo u korištenju tuđe neprilike za demonstriranje svoje "sile".
Takve prilike za mene to nisu i bilo bi me sramota kada bih ih koristila.
U svakodnevnom životu dovoljno je poštovati ljude, kao i shvatiti da oni rade najbolje što mogu i da mogu bolje oni sigurno bi.
Ukoliko se nanosi šteta tada onemogućiti štetu, kad je nepošteno onda učiniti poštenim. Od portira do direktora, od beskućnika do predsjednika sa svima isto poštovanje.
To je više nego dovoljno.

Poštovanje je ogledalo karaktera.

...vrlo često koristim višak riječ u pozdravu, upravo da bih naglasila poštovanje kad razgovaram s ljudima, u dućanu, na tržnici, kad mi dođu na vrata u prošnju a ta je (Vam tj. Vi):
Dobar Vam dan.
Dobra Vam večer.
Hvala Vam.

Jer moje je mišljenje da poštovanja fali najviše od svega, a ono se ili naučilo ili nije, a za nepoštovanje nema opravdanja, jer ukazuje na nemoć čovjeka shvatiti kako smo mi svi u biti jedno te isto, samo što nas je razbacalo u tijela i odvojilo naizgled.

..isto tako često i propuštam izgledne prilike u kojima bih iskoristila tuđu nemoć za svoj boljitak.
Meni takav "boljitak" ne treba.

Eli, Eli, lema sabahtani

nikad, vidim da si razradila teoriju laskanja ljudima, koja vještina meni definitivno nedostaje
niti je nisam htjela, niti želim usvojiti
odbijam

ne znam niti tepati, ne znam niti podilaziti
ne znam vole li me ljudi (koji me poznaju) ili ne, ali znaju kome se obratiti ako nešto trebaju
znam da me vole djeca i životinje
unatoć gore navedenom

pošto je vjera stvarno osobni izbor svakog pojedinca, nju bih stavila sa strane.

i da
imam ljude koje ne poštujem
i postoji debeli razlog zašto ih ne poštujem
jer se poštovanje treba istom tako i - zaslužiti.

onog trenutka kad poštujemo one koji su i koji nisu zaslužili, omalovažavamo one koji su poštovanja vrijedni.

Ja i neprijatelja poštujem...

slova, poštoval bi ti moju guzicu nekog tko bi ti nanio zlo, tebi i pogotovo tvojoj djeci.

rešpektirao bi neprijatelja, a mogu mislit kako bi ga poštovao da ti ruši kuću.

očito se svašta trpa pod poštovanje

...pogotovo njega

znaš što znači poštovanje???

Poštivanje protivnika je u svakoj borbi najvažnije. Ako bi ga omalovažava to bi mene slabilo a njega jačalo.

Poštivanje - omalovažavanje su dvije suprotnosti

Respect...piše u wikipediji

slova, ne pričam o sportu i sportskim protivnicima
pričam o ratu- i sigurno nećeš poštovati onog tko ti ruši kuću, ali nećeš niti omalovažavati njegovu razornu moć.

niti je prirodno niti je normalno da poštuješ nekog tko te dobro natamburao.

Svako biće pa i stvar zaslužuje pažnju, da ga se primjeti i da mu se pridoda neko značenje. Koliku ulogu imaju u našem životu ovisi o nama. Količina pažnje koju pridodajemo tome je mjera našeg poštovanja...

Ako trošim svoj život na razmišljanja o protivniku onda je to sigurno protivnik vrijedan moje pažnje no, ako ni ne mislim na njega tada sam ga omalovažio.

Tek onoga tko me natamburao, poštivati ću. To će ti svaki ratnik reći...

slovko, malo se pretjeruje u općesvjetkoj ljubaznosti i općesvjetskom poštovanju u teoriji.

teorija je posve drugačija.
Činjenica je da postoje normalni međuljudski odnosi. Ljubaznost, pozdravljanje, općenito bonton.
i tu je ravna crta....

iz tog općenitog izdvajamo ljude koje poštujemo- jer su to zaslužili nečim VRIJEDNIM jebemu. Mora poštovanje zaslužiti, ako ništa drugo zbog toga da nam se svaki dan slatko nasmije.

ako počnemo jednako poštovati one koji su to zaslužili i oni koji nisu, onda omalovažavamo one koji su vrijedni poštovanja, jer ih trpamo u isti koš.

...mislim, glupo i naivno bi bilo omalovažavati takvog

ne znam kak da ti objasnim

ne možeš jednako cijeniti dobrog i lošeg radnika, moraš barem plaćom napraviti razliku, u protivnom vrijeđaš onog dobrog.

(dugo sam trenirala judo da se sad ne kurčim pojasom, pa su mi sve teorije o poštovanju protivnika savršeno jasne- napominjem da se radi o sportu- i da se priča mijenja kad se radi o ratnom prljavom neprijatelju)

Ako me netko pobjedio to je dovoljan razlog da ga poštujem. No, ne bori se čovjek samo sa drugima već i sa samim sobom te stječe vrline. Čovjeka sa vrlinama poštujem.

zašto ti smatraš ako se nekog ne poštuje, da ga se automatski omalovažava???

ako nekoga ne voliš ne znači da ga mrziš

:)) judo, odličan sport. Ima i tamo vrlo grubih. S njima s največim poštovanjem, da me ne slome...

nikakve teorije me ne mogu natjerati da osjetim poštovanje prema lošem čovjeku.
ne znači da ću ga omalovažavati, vjerojatno ću ga zaobići ako mogu i ignorirati, što ne znači da ga neću pozdraviti, ali ću sigurno izbjeći svake daljnje kontakte ako je moguće.

ukoliko se poštuje i loše ljude, onda poštovanje gubi svaki smisao.

(judo je pravi ženski- čista vještina- onesposobi i bježi- pogotovo za nekog tko je mali ko ja..a može se prljavo, pogotovo žene koje imaju nokte i tako to..)

Između poštovanja i ovalovažavanja je cijela paleta. Ne poštuje se svako istim intezitetom. Nekog poštujemo kao boga, oca a npr. zrak koji dišemo omalovažavamo do te mjere da nas nije ni briga kakav je...

Možda nismo ni svjesni koga poštujemo dok ne zbrojimo vrijeme provedeno u razmišljanju tome...

izvrnuto izgleda ali je točno

I nije to teorija, prije da je praksa...

Možda nesporazum dolazi iz poistovječivanja ljubavi i poštovanja. To nije isto...

Poštovati znači priznavati, najpribližnije...