Bez daha
Ruke mi bježe prema njoj, njenoj kosi,
pletu se same i privlače je sve bliže.
Dah se ubrzava, puls raste i sve me nosi,
kao biseri njeno tijelo mi niz dlanove kliže.
Noge me izdaju, a srce kao da se boji ,
usne žude za njom kao da nema sutra.
Dah se ubrzava, pulsa nemam i sve stoji,
kao vatrena stihija tijela izgaraju iznutra.
Glava me napustila i razum otišao s njom,
gledam u te oči i obuzme me pogled njen.
Dah se ubrzava, puls miruje i onda kao grom,
kao svemir zvijezdama ja sam ispunjen.
26.09.2015. u 23:35 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara