naslov webloga

Tisina ne moze prodrijet u mene jer izvire iz mene kao kad rezes papir skarama strana tijela, anomalija pokreta, difuzija nekih cudnih naslijedenih poriva udaranje glavom kroz zid bez razloga oko mene to raste ono sto u meni nikada ne ostaje, cini se pomalo da moc napitka pocinje slabiti jer skroz mi postaje jasno da ono sto trazim nije u napitku vec je napitak u meni koji moze samo ponavljati ono isto svjedocanstvo koje ne znam protumaciti ali koje mogu brzo slobodno potraziti i naci i da mi tada bude na raspolozenju radi konacnog razjasnjenja ali sa sve manje i manje djelovanja teska neizvjesnost kad otkrijes da onaj koji trazi je i sam cijeli neistrazena zemlja i upalim svjetlo usred magicnoga kruga odjednom iznenadno zgrozi me sreca padam mirno na dno gdje vlada neizbjeznost bizarna moc pada u skladu s paukovom niti a paucina se opod naletom vjetra kida , rijeci su kao pljusak nikada ne ostaje na zemlji glasan je ali nakon njega uvijek slijedi tisina, svako slovo nije autobiografija i svaka slika nije ukradena neimastina

Uz blijedu rasvjetu
zli se anđeli naslađuju
bezazlenom kretnjom
trgaš odjeću s mene
ruka ti se bez stida
obilato gosti
svinuta
vlažim sada ja
ubrzavaš disanje
jecaš poput malog djeteta
do samog svršetka
natopljena tvojim izlučevinama
tražim otrov na tvojim usnama
pijem ti dah
ti gasiš požudu
suzama.

tko sam ja?

mislim da bilo kakvo literarno djelo zaslužuje interpunkcijske znakove jer ovako nema smisla onome tko čita:)

Koji kurac nisi stavila zareze očke i ostala sranja koja tu pripadaju, a inače je tekst bezveze neka metaforska bljezgarija

ko ce sve ovo procitat