naslov webloga

Tisina ne moze prodrijet u mene jer izvire iz mene kao kad rezes papir skarama strana tijela, anomalija pokreta, difuzija nekih cudnih naslijedenih poriva udaranje glavom kroz zid bez razloga oko mene to raste ono sto u meni nikada ne ostaje, cini se pomalo da moc napitka pocinje slabiti jer skroz mi postaje jasno da ono sto trazim nije u napitku vec je napitak u meni koji moze samo ponavljati ono isto svjedocanstvo koje ne znam protumaciti ali koje mogu brzo slobodno potraziti i naci i da mi tada bude na raspolozenju radi konacnog razjasnjenja ali sa sve manje i manje djelovanja teska neizvjesnost kad otkrijes da onaj koji trazi je i sam cijeli neistrazena zemlja i upalim svjetlo usred magicnoga kruga odjednom iznenadno zgrozi me sreca padam mirno na dno gdje vlada neizbjeznost bizarna moc pada u skladu s paukovom niti a paucina se opod naletom vjetra kida , rijeci su kao pljusak nikada ne ostaje na zemlji glasan je ali nakon njega uvijek slijedi tisina, svako slovo nije autobiografija i svaka slika nije ukradena neimastina